PROF. SONJA NOVKOVIĆ: "Zadruga je zajednički, kolektivni posao u kojem se dijeli i dobro i zlo. Bez zajedništva nema zadrugarstva"

Kod nas često tek asocijacija na socijalizam, a na zapadu model za razvoj najsuvremenijih grana gospodarstva. Pojam zadruga u Hrvatskoj skoro da je iščezao s gašenjem Jugoslavije, no kapitalizam i zadrugarstvo itekako idu ruku pod ruku - po ovom modelu danas funkcioniraju funkcioniraju čak i banke i velike, multinacionalne IT tvrtke.

Rođena Puležanka prof. dr. Sonja Novković, profesorica ekonomije i voditeljica Centra za kooperativni menadžment na kanadskom sveučilištu St. Mary's u Halifaxu, u Novoj Škotskoj, ovu je temu birala za svoju najužu struku. Na matičnom sveučilištu zadružno poslovanje predaje u sklopu master studija, a krajem kolovoza, u Puli je održala i međunarodnu Ljetnu školu zadružnog prava.

U zanimljivom razgovoru, prof. Novković je objasnila koliko je pojam zadruga popularan na zapadu- i do koje mjere spretno živi u svijetu kapitalizma, ali i zbog čega ga ona smatra potencijalnim spasom za dio posrnulog hrvatskog gospodarstva pa čak i načinom da se zaustavi odlazak mladih stručnjaka u inozemstvo.

Za početak, što je uopće zadrugarstvo?

To je oblik poslovanja ili biznis model, sa svojim međunarodnim načelima. Princip je da ljudi zajedničke potrebe zadovolje zajedničkim udruživanjem kapitala i rada ili drugih sredstava. Možemo reći da je to jedan zajednički, kolektivni posao, u kojem se dijeli i dobro i zlo.

Ovaj je pojam bio dosta popularan u Jugoslaviji, a sada se čini da se na sam spomen „zadrugarstva“ pali alarm upozorenja na socijalizam i komunizam.  Sasvim očekivano, podaci na internetu pokazuju da je zadrugarstvo kao oblik poslovanja znatno slabije zastupljeno u Hrvatskoj nego u većini drugih europskih država. Je li asocijacija na socijalizam razlog tome?

Ne znam je li u pitanju socijalizam ili činjenica da su u socijalizmu zadruge uglavnom bile vezane za poljoprivredu pa se takve zadruge uglavnom i pamte. To je većini ljudi prva asocijacija i sama riječ  mnogima vjerojatno nosi konotaciju sela, poljoprivrede i 'Vlaka u snijegu' (smijeh).

Gdje je sve primjenjiv ovaj model osim u poljoprivredi?

Svugdje! Zadruge žive na internetu, žive u platformskom kapitalizmu, osnivaju se kao kontra Uberu ili AirBnB-u. Sada, recimo, imate Fairbnb, gdje se okupljaju zajednice koje primaju goste i turiste i zarađuju od toga zajednički, grupno ili kao naselja.

Kako to približiti našim iznajmljivačima apartmana? Kako uopće predstaviti model zajedničkog poslovanja ovdje gdje svaki vlasnik nekretnine sam procjenjuje njenu vrijednost i nastoji što više zaraditi?

U cijeloj ovoj apartmanizaciji koju vidimo u Hrvatskoj zajedništva nema, zato i nema zadrugarstva. Osim toga, zadružni model ovdje nije stasao i modernizirao se i zbog toga što se svuda naokolo nalaze prepreke, od zakonodavstva do neznanja. Zakoni su posebno problematični i to u puno aspekata, a prvenstveno Zakon o radu koji ne prepoznaje zadružni oblik poslovanja. Zatim i sam Zakon o zadrugama koji, primjerice, definira koliki ulog zadrugari moraju imati, što nema nikakvog smisla. Puno je toga što nije dovoljno razjašnjeno. Sve su to razlozi zbog kojih vlasnici apartmana ne vide puno logike u udruživanju - svatko sam može zaraditi više. Ali, zato, u državi u kojoj je poljoprivreda nestala, a mladi i školovani ljudi odlaze iz zemlje, jako je zanimljivo pričati u ovom kontekstu. Jednoj Hrvatskoj bi jako odgovaralo da te ljude zadrži tako što će oni osnovati nešto zajedničko, formirati svoje poslove, zajednički stvarati i – ostati ovdje.

Ali, ne samo u poljoprivredi?

Naravno. U IT industriji, ali i generalno u industriji tehnologije, u svijetu danas imate jako puno zadruga. Osim toga, tu je i 'housing', odnosno stanovanje. U Kanadi su stambene zadruge jako prisutne. Od '70-ih i '80-ih to je vrlo prisutan model, a i sadašnja kanadska vlada je shvatila da njime mora rješavati problem stanovanja. To je, recimo, model koji bi ovdje bio jako potreban.

A, onda imate i banke. Recimo Rabobank u Nizozemskoj je zadruga. Imate ih još puno po svijetu, a da se i ne zna da su u pitanju zadruge. Osim toga, čak i kada govorimo o inozemnim poljoprivrednim zadrugama, govorimo o velikim, multinacionalnim poljoprivrednim organizacijama za koje ne biste ni rekli da su zadruge.

A, gdje su zadruge prepoznate u Hrvatskoj?

Prepoznaju ih urbanisti i arhitekti, recimo. Postojala je zadruga „Dva roga“ povezana s proizvodnjom sira, ali nije uspjela nastaviti poslovati. Nažalost, Savez zadruga, koji je bio dio međunarodnog saveza, raspao se jer ga je Ministarstvo (gospodarstva i održivog razvoja, op.n.) uzelo kod sebe. Mogućnost udruživanja tako se, eto, ne prepoznaje što je, po meni, velika greška jer mladi ljudi odlaze.

Polaznici Ljetne škole zadružnog prava na prijemu u gradskoj palači (foto: Grad Pula)

Živite u Kanadi i profesor ste na kanadskom sveučilištu. Koga tamo podučavate zadružnom poslovanju?

Na mom sveučilištu već dvadesetak godina postoje masters studije iz zadrugarstva i dostupne su u formi online predavanja. Taj je program namijenjen upravo ljudima koji su već u zadrugama, kako bi ih vodio kroz poslovanje zajedničkim principima koji danas nisu dobro poznati. Studenti, recimo, završe poslovnu školu, a ne znaju prepoznati taj kolektivni dio koji je jako važan.

Kako je došlo ideje održavanja Ljetne škole zadružnog prava na pulskom sveučilištu i koliko je ova tema pristupačna ovdašnjim studentima?

Ja sam ljeti ovdje prvenstveno jer sam iz Pule. Osim toga, moje Sveučilište Saint Mary's već dugo surađuje s pulskim i imamo organiziranu razmjenu predavača. Sveučilište je dobro mjesto za školu jer ima adekvatan prostor i mogućnost smještaja, a ustupljene su nam i potrebne učionice i prostori. Ali, sam predmet zadrugarstva, kao ni drugdje u Hrvatskoj, na pulskom Sveučilištu nije stasao. Pitanje je to politike, ali stvari se polako mijenjaju.

Što je škola donijela vama, a što polaznicima?

Polaznici su bili ljudi koji znaju o zadrugarstvu i žele znati više. Ja sam, recimo, ekonomist i o zadružnom pravu ne znam ništa pa je i meni bilo zanimljivo vidjeti kako pravnici razmišljaju. Ispalo je da mi njih možemo obavijestiti o pojedinim stvarima, kao i oni nas. Tako da smo imali jako bogatu razmjenu iskustva. A, sudionika smo zaista imali od svakud. Od Saudijske Arabije, čak i Rusije, do Zimbabvea, Južne Afrike, Indije, Amerike i Kanade, Brazila…A, iz Europe smo imali polaznike iz Grčke, Finske i Belgije. Bilo ih je ukupno 15.

Zašto ste vi birali ovu temu za usku struku?

Ja sam proizašla iz samoupravnog socijalizma i otišla na školovanje u inozemstvo. Uključila sam se uskoro u međunarodno udruženje akademika koji se bave samoupravom, a jugoslavenski samoupravni model je služio kao ekonomski model u svijetu radničkog zadrugarstva i udruživanja i tada sam shvatila da se o njemu potpuno pogrešno pisalo. Ekonomska je logika potpuno drukčija od radničkog vlasništva. Shvativši da je logika zbog čega se nešto osniva bila na potpuno krivim osnovama, ja sam doktorirala na jugoslavenskom modelu, pokušavajući ga modelirati onako kako sam ga poznavala. To se onda protegnulo i proširilo u zadruge, upoznala sam se sa zadružnim oblicima u bankarstvu, u potrošačkim zadrugama i tako redom. Kasnije sam počela predavati i na master studijama. Tamo naučim puno od svojih studenata jer je uvjet za upis da budu zaposleni u zadrugama. Dolaze iz cijelog svijeta pa s njima dolazi i puno informacija.

Hoćemo li zadrugarstvo u Hrvatskoj uspjeti napraviti taj neophodni iskorak, ima li nade?

Ja se nadam. Svi moramo učiniti pomalo. Mislim da je važno spomenuti da i ovdje već postoje svijetli primjeri poput Zadruge za etično financiranje koja fantastično razumije model zadrugarstva, iako nailazi na brojne prepreke u Hrvatskoj. Za njih se, eto, nadam da će stasati u status za koji imaju potencijal.