Prije nepunih mjesec dana, nakon čak 16 godina, došlo je do promjene na čelu Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Pula. Dosadašnju predsjednicu, Jasnu Jaklin Majetić, zamijenio je četrdesetogodišnji Žminjac Danijel Benčić, inače predsjednik Uprave tvrtke Rudan d.o.o. iz Žminja najpoznatije po projektima energetske uštede.
Benčić je u rodnom Žminju završio osnovnoškolsko obrazovanje, u obližnjem Pazinu klasičnu gimnaziju, a na riječkom Tehničkom fakultetu sveučilišni studij strojarstva, smjer brodostrojarstvo.
Prvi posao u struci dobiva 2010. godine u tvornici kamene vune Rockwool. Ondje je gotovo pet godina radio kao inženjer mehaničkog održavanja, da bi tijekom 2014. prešao u tvrtku Rudan na radno mjesto inženjera projekata. Ubrzo postaje voditelj projekata, a zatim i član Uprave.
U trenutku njegovog dolaska tvrtka je imala 50 zaposlenih, dok ih danas broji 300, a tijekom ljetnih mjeseci i do 400. Početkom 2018. godine Benčić postaje predsjednikom Uprave.
Tvrtka Rudan d.o.o. je zapravo obiteljska tvrtka. Vlasnik Graciano Rudan do vašeg dolaska bio je jedini direktor, odnosno jedina osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke. U slučaju vašeg imenovanja predsjednikom Uprave učinjena je iznimka. Kako to tumačite?
Pa pretpostavljam kako je gospodin Graciano osjetio određeno povjerenje. Inače teško da bi tako nešto napravio. To sam povjerenje stjecao u direktnom radu s njime. Na brojnim projektima smo radili zajedno, i mnogo sam toga od njega naučio. Ja sam imao od koga učiti, a on je imao priliku vidjeti kakav sam i zaslužujem li ovu poziciju.
Druga stvar, sad imamo toliko obaveza i zadataka, tako da u slučaju da se čovjek bavi samo papirologijom imao bi što za raditi. Morali smo zato diversificirati i podijeliti obaveze. Danas nam Uprava broji četiri člana. Dakle, uz mene, tu je gospodin Graciano Rudan, zatim Goran Fabris i Roberta Rudan Buršić. Otkako sam postao predsjednikom Uprave, mnogo toga se dogodilo. Bilo je to vrlo dinamično razdoblje.
I prije pandemije imali smo intenzivan period razrade projekata cjelovitih energetskih obnova po ESCO modelu s kojima smo bili prvi u zemlji, i morali smo mnogo toga naučiti. Dakle, govorimo o rekonstrukciji građevina u svakom smislu, a s ciljem postizanja ušteda. No, sada se iz njih naplaćujemo.
Koje su vaše daljnje vizije budućnosti tvrtke nakon pet godina na poziciji predsjednika Uprave. Mislim prvenstveno na područje energetike i područje turizma, s naglaskom na obnovljive izvore energije.
Obnovljive izvore energije odnosno fotonaponske elektrane počeli smo razvijati prije nekoliko godina. Administracija je vrlo kompleksna i zato ti projekti toliko traju. Ali, vidimo tu dobru priliku. Ponekad mi je žao da u to nismo ušli puno ranije jer to je logičan nastavak svega čime smo se do sada bavili.
S druge strane, mnogo toga se događalo na području zakonodavstva radi čega raniji ulazak ne bi ni imao efekta. Još ima stvari koje zapinju u praksi, da ne govorimo o vjetroelektranama koje u ovom trenutku nemamo ni ambicije razvijati.
Dakle, uložili smo u kupovinu više zemljišta za koja smatramo da imaju bitne preduvjete da se na njima mogu graditi solarne elektrane kao čista obnovljiva energija.
Gdje se nalaze ta zemljišta?
Na nekoliko lokacija u Istri. Iskreno, razmišljali smo i o drugim regijama za koje smo mislili da bi nam bile jednostavnije geografski ili administrativno, ali na kraju je odluka pala isključivo na Istru. U pitanju su lokacije u Žminju, Balama, Karojbi, Poreču i Rovinju.
Postoje li rokovi unutar kojih spomenuti projekti moraju biti realizirani?
Za neke projekte već smo ih i probili. Uglavnom radi težine administracije.
Koliko će vas stajati svi projekti?
Teško je to reći. Nekakve kalkulacije imamo. U pitanju su veliki iznosi, ali treba razmišljati na način da je to dugoročna mjera. Iz takve jedne elektrane energija se može dobivati narednih 25 godina, uz redovna održavanja i manje investicije. To je jako isplativa priča. Mada je u startu financijski sve izuzetno zahtjevno.
O kojim brojkama govorimo? Primjerice, za jednu lokaciju?
Gledajte, ovisi o njenoj snazi, ali možemo razgovarati o cifri od milijun eura po megavatu. To vam mogu reći sa sigurnošću.
Koliko ukupno megavata ima ovih pet projekata?
Cca 50.
U redu. Da se vratimo na Hrvatsku gospodarsku komoru - Županijsku komoru Pula. Tvrtka Rudan članica je Gospodarskog vijeća HGK-ŽK Pula čiji ste rad pratili kao osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke. Za mjesto predsjednika bili ste jedini kandidat. Kako je došlo do ideje o kandidaturi?
Bio sam dosta aktivan u Sektoru za održivi razvoj i energetiku u središnjici, u Zagrebu, upravo po pitanju obnovljivih izvora energije. Naime, HGK je tu preuzeo jednu dominantnu ulogu u pokušajima rješavanja već navedenih birokratskih problema i legislativa. Tako je učinjen jedan vrlo vrijedan dokument o stanju svih projekata. Nastojalo se iznaći rješenje kako da se ubrzaju. Po tom sam pitanju obilazio brojne konferencije, sastanke i brifinge…
Naravno, htio sam ovu poziciju predsjednika. Zato sam se i kandidirao. Doduše, nisu me morali odabrati, ali očito sam kao kandidat zadovoljio sve kriterije. Ljepotu ovog posla vidim u tome što svoje zadaće mogu sukreirati uz druge bitne aktere, središnjicu i sve članove. Pri tom nikako ne mislim da će sve biti kako ja hoću, ali vidim dosta prostora za kreativnost i nove ideje. Međutim, od imenovanja je prošlo tek dvadesetak dana, i ja tek trebam početi živjeti s ovom novom ulogom, pa će onda same od sebe sjesti sve obaveze i svi zadaci.
Koliko će vam ih biti zahtjevno izvršavati, s obzirom na postojeću funkciju u tvrtki Rudan d.o.o.?
Puno ljudi mi je već postavilo to pitanje, ali ja moram reći da su i HGK i Rudan dvije kompletno posložene organizacije. Ja ni najmanje nisam solo igrač o kojem sve ovisi. Ja sam, u ovom trenutku, „isturenija“ osoba, ali ne leži sve na meni.
Osim toga, u Rudanu imam sasvim dovoljno prostora za delegiranje i za posezanje za drugačijom organizacijom. Srećom, imam te mogućnosti.
Je li moguće biti predsjednik HGK-ŽK Pula iz Žminja?
Nije ideja biti predsjednik HGK-ŽK Pula iz Žminja. Nije moguće ni biti predsjednik tvrtke Rudan samo iz Žminja. Dakle, ta funkcija nalaže puno networkinga i puno rada na terenu. Zapravo, obje moje funkcije to nalažu. Nije ideja biti samo u Žminju, niti biti samo u Puli. Zamisli se mogu rađati, i obaveze se mogu stvarati na jednome mjestu, ali njihovo provođenje u djelo mora se događati na terenu.
Tko vam je onda prva osoba s kojom surađujete u HGK-ŽK Pula, a s obzirom na to da niste fizički tamo?
To je svakako poslovni tajnik, gospodin Damir Sirotić, kao vrlo bitna osoba. Tamo je dugi niz godina, poznaje procese, zna kako stvari funkcioniraju. Jako mi je drago da postoji takva osoba u komori jer znam da će mi moći sve prenijeti, dobro me uputiti i usmjeriti u sve obaveze i zadatke, ali i sugerirati kad nešto nije kako bi trebalo biti.
Funkciju predsjednika Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Pula obnašat ćete volonterski, za razliku od dosadašnje predsjednice.
Da, to je jedina moguća i ispravna odluka. Prije dvije godine promijenjen je Zakon kojim su se neke stvari malo relaksirale, u smislu obaveza prema članicama, a i stvorili su se preduvjeti da ta funkcija može biti volonterska. Sve drugo za mene bi značilo profesionalan odnos, na puno radno vrijeme.
Treba reći da je gospođa Jasna Jaklin Majetić tri desetljeća bila u sustavu komore, od toga 16 godina na njenom čelu. Sva četiri mandata bila je profesionalka u svakom smislu.
Inače, ključno tijelo za rad HGK-ŽK Pula je Gospodarsko vijeće koje se sastoji od 25 članica, a ima i 25 njihovih zamjenica. Međutim članova koji plaćaju članarinu ima naravno znatno više. Sve je uređeno zakonima i postoji kategorizacija, u smislu da tvrtke do određenog prihoda nisu obavezne plaćati članarinu, a kasnije to ide razmjerno njihovoj gospodarskoj snazi. Kroz Gospodarsko vijeće kreiraju se bitne teme koje su potrebne gospodarstvu, raznolikog spektra. Intencija je da bude pokriven svaki detalj, i da svi osjete kvalitetnu podršku, te da svima HGK bude vjetar u leđa u njihovom radu, kao i mjesto kojem se mogu obratiti sa svim problemima, izazovima i pitanjima.
Koji će onda biti budući izazovi gospodarstva u Istri, uz postojeću inflaciju i kronični nedostatak radne snage?
Tek ću morati detektirati gdje imamo mjesta za napredak. Bilo bi bez veze od mene da u ovoj fazi o tome pričam. Mogu samo reći da bi vjerojatno trebalo modernizirati komoru, približiti je mlađim generacijama koje je još uvijek ne doživljavaju u punom smislu. Tu vidim prostora.
A nedostatak radne snage je u nazivniku cjelokupnog našeg gospodarstva. Neke djelatnosti su se snašle brže i bolje, jer je zbog količine posla uobičajeno već i sada imati radnu snagu iz dalekih zemalja, mnogo daljih od „bazena“ koji nam je i inače prirodno gravitirao, poput susjednih zemalja. Sad je taj bazen zapravo postao ocean. Nije to ništa neobično i ne treba biti. Ipak, zasad manje tvrtke koje obavljaju manje poslove, imaju određenu skepsu prema korištenju usluga radnika iz zemalja koje nam kulturološki nisu baš bliske.
Pod tim mislite na zemlje Dalekog istoka?
Pa da. Ne sudim o tome, ali sam primijetio upravo to da manje tvrtke imaju određenu skepsu prema zapošljavanju takvih radnika.
Turizam, građevna i proizvodna industrija već uvelike koriste njihove usluge, no ne i manje kompanije koje također muči isti taj problem nedostatka radne snage.
Kakav je vaš stav o tome?
Vjerujem da je razlog tome to što su te tvrtke manje i samim time zapošljavaju manji broj radnika, pa se nekako intimno nadaju da tu radnu snagu mogu popuniti iz domicilnog bazena jer im je tako lakše.
Mislim, ja bih volio da sve tvrtke mogu popuniti radnu snagu iz domicilnog bazena jer bi to značilo da nas ima dovoljno, da smo demografski stabilni, da smo u plusu. Ali, s obzirom na to da tomu nije tako, realnost nam je takva da kadrove popunjavamo ljudstvom iz dalekih zemalja koje nam nisu kulturološki bliske. No, i mi i oni morat ćemo se tome prilagoditi. Jednostavno, to je tako. I Rudan ima stranih radnika, iako u malom postotku.
S druge strane, primjerice IT sektor - kao sektor budućnosti - odlična je prilika da privučemo radnu snagu ili pak da spriječimo „odljev mozgova“ o kojem često govorimo. Taj sektor dozvoljava rad na daljinu ili vrlo fleksibilan rad, a s druge strane naša zemlja je prekrasno mjesto za život. Imamo itekako izražene kvalitete života koje možda ni ne znamo tako dobro cijeniti jer ih uzimamo zdravo za gotovo.
Kad već govorite o ljepotama naše zemlje, pitat ću vas što mislite o prevelikom oslanjanju našeg gospodarstva upravo na turizam, i koje će sve biti negativne posljedice te činjenice u budućnosti?
U smislu održivosti sigurno ćemo imati problema. U turizmu već sad imamo situaciju da nam fasada jako lijepo izgleda, ali temelji polako klize. Dakle, masovnost uzima svoj danak i plaćamo ga na sto načina koje ne vidimo u periodu sunca, pijeska, mora i ljeta.
Slažem se da jako ovisimo o turizmu. Brojke o tome dovoljno dobro svjedoče. Međutim, mislim da bi trebalo raditi na tome da se dignu grane poput industrije i proizvodnje, da sudjeluju s većim udjelom u BDP-u, i u svakom drugom smislu. Upravo je to ono na čemu ćemo raditi u HGK. Dapače, ja molim Gospodarsko vijeće da me upravo u tom smjeru vodi, i da mi daju do znanja što možemo po tom pitanju učiniti, koje su sve bolne točke, problemi i izazovi. Nadam se da ćemo ih zajednički, konstruktivnim dijalogom, znati riješiti.
Za kraj ću vas još pitati, budući da smo upravo zakoračili u ovu superizbornu godinu, jeste li ikada bili aktivni u bilo kojoj političkoj stranci?
Ne, iako sam sigurno jedan od rijetkih koji čitaju političke programe tijekom kampanja. Pratim politiku, volim pročitati dobar politički intervju i pogledati političke debate. U tom smislu mi politika nije strana, ali nemam nijednu člansku iskaznicu, niti pripadam ikakvoj političkoj opciji.
Ne mogu reći da nije bilo „flertovanja“, ali ništa specijalno. Nikakva konkretna ponuda, i možda je najbolje da tako i ostane. Nemam tih ambicija.