LOCALHOST
Komunal

KRUZER NAŠ SVAGDANJI

Četiri ploveća hotela i jedno neugodno pitanje: koliko još stane u Rovinj?

Prizor četiri „ploveća hotela“ u rovinjskom akvatoriju otvara pitanje koliko još turističkog rasta mogu podnijeti gradska infrastruktura, prostor i kvaliteta života stanovnika prije nego što grad postane žrtva vlastitog uspjeha


 
2 min
Nina Orlović-Radić
foto: Nina Orlović-Radić

Prizor četiri „ploveća hotela“ u rovinjskom akvatoriju otvara pitanje koliko još turističkog rasta mogu podnijeti gradska infrastruktura, prostor i kvaliteta života stanovnika prije nego što grad postane žrtva vlastitog uspjeha

Danas su se u rovinjskom akvatoriju našla čak četiri ploveća hotela. Jedrenjak i kruzer usidrili su se ispred starogradske jezgre, treći je kruzer bio privezan na Valdibori, dok je četvrti zauzeo poziciju negdje usred tog morskog trokuta. Prizor je to koji istovremeno oduševljava i plaši.

Jer, dok jedni u njemu vide potvrdu turističke uspješnosti, drugi vide nešto sasvim drugo - upozorenje da se granice prostora, održivosti i zdravog razuma opasno narušavaju.

foto: Nina Orlović-Radić

Naime, dugo smo sami sebi ponavljali da je više uvijek bolje. Više gostiju, više brodova, više noćenja. Brojke su postale mjerilo uspjeha, a svako novo sidro u moru razlog za zadovoljno klimanje glavom.

No rijetko se pritom postavlja(lo) pitanje koliko zapravo može podnijeti grad koji već godinama puca po šavovima. Jer, Rovinj nema beskonačno mnogo parkirališta, cesta, javnih površina, kanalizacijskih kapaciteta, mjesta na plažama, ambulanti ni komunalne infrastrukture. Nema ni beskonačno more.

Dok europski gradovi, (pa i naš južni Jadran), s desetljećima dužom kruzerskom tradicijom ograničava(ju) dolaske, smanjuju broj uplovljavanja i pokušavaju zaštititi kvalitetu života svojih stanovnika, kod nas svaki novi brod još uvijek zvuči kao fanfara napretka.

foto: Nina Orlović-Radić

Kao da je jedino važno da netko dođe, potroši i ode, a sve ostalo će se nekako riješiti. Problem je što se priroda, prostor i infrastruktura ne šire istom brzinom kao ljudska pohlepa.

I dok se s jedne strane govori o održivosti, zaštiti okoliša i očuvanju identiteta grada, s druge se strane svake godine traži još malo više. Još jedan brod. Još jedan hotel. Još jedan rekord.

A svaki rekord ima svoju cijenu. Plaća je more koje više nije dovoljno veliko za sve ambicije. Plaćaju je gradske ulice koje ljeti postaju tijesne. Plaćaju je stanovnici koji sve teže pronalaze vlastiti prostor u gradu u kojem žive. Plaća je i sam Rovinj, koji polako riskira da postane žrtva vlastitog uspjeha.

foto: Nina Orlović-Radić

Srećom, četiri ploveća hotela u istom danu zasad nisu svakodnevica. Možda je riječ samo o slučajnom preklapanju ruta i okolnosti.

No, ako je današnja slika pogled u budućnost, onda bi se možda trebalo zapitati ne koliko još brodova možemo privući, nego koliko još Rovinja možemo izgubiti.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.