Šumica na pulskoj Gregovici, koja je godinama bila zapuštena i postala „leglo narkomana“, napokon je potpuno sigurna i čista. Već nekoliko mjeseci, otprilike od kraja rujna, nema traga iglama, otpadu kao ni psećem i ljudskom izmetu. Potvrdio nam je to i Marko Račan, Puljanin koji se najviše zauzeo za njezinu sanaciju.
- Šumicu smo u zezanciji zvali Horor šuma i Nagazi -kaki. Poticaj da ju počnem čistiti bile su mi svakodnevne šetnje s psom. Kad sam prvi puta ušao malo dublje u šumu prenerazio sam se od količine smeća i igala koje su narkomani ostavljali. To nije bilo samo ružno za vidjeti, već i opasno s obzirom na to da djeca iz dva vrtića onuda svakodnevno šeću, a često su se ujutro igle narkomana mogle naći zabijene poput pikada u koru drveća, kaže nam Račan.
Marko Račan. Foto: Manuel Angelini
Ovo je, može se reći, najurbanija pulska šumica, odnosno ona najbliža centru grada i omeđena zgradama sa svih strana. Kao mnoge današnje pulske šume i ova je 50-ih godina prošlog stoljeća bila golet koju su naši preci zasadili alepskim borom. Ta je izvanjska sorta vrlo korisna jer kroz stotinjak godina može stvoriti do pola metra humusa kao preduvjet za rast autohtonih sorti poput hrasta crnike. No, u stanju u kojem je bila, predstavljala je veliku opasnost za zdravlje.
- Prije četiri godine počeo sam sa sobom nositi vreću za smeće i u svakoj bih šetnji pokupio koliko bih mogao. Povrh toga svakoga dana objavljivao sam fotografije na Facebooku u kojima sam tagirao i zahvaljivao gradonačelniku (tada Boris Miletić, op.a,) i Herculanei ne bi li ih potaknuo da i sami nešto poduzmu. Tako se vrlo brzo i među susjedima pojavila svijest o tom problemu i ljudi su pomalo počeli sami čistiti. Nakon godinu dana šuma je bila već poprilično čista, priča nam Račan.
To su prepoznale i gradske vlasti pa je Račan dobio nagradu Grada Pule za svoj angažman.
- Ne znam da li su mislili da ću se tako utišati i prestati ih tagirati na Facebook-u, ali ja sam tek tada ubacio u petu. Vješao sam na stabla poruke upozorenja i više puta su me razni mediji zvali kako bi prenijeli ovu priču, kaže Račan.
Počišćen je i bunker koji su narkomani koristili kao svojevrsni dnevni boravak, a koji je bio posebno opasan jer su ondje i djeca u igri mogla ući.
- U razgovoru s gradskim vlastima dobio sam „prešutnu“ dozvolu da postavim nekoliko kamenih blokova kako se ne bi moglo ulaziti vozilima. Naravno, uz obavezu da ostavimo protupožarne prilaze. Jedan nam je bagerist pronašao nekoliko komada s hrpe pokraj nove bolnice, a dalje smo se sami organizirali, odvukli ih kamionom i poslagali na ulaze. Ti kameni blokovi su učinili vrlo veliku razliku jer se narkomanima više nije dalo pješice ulaziti, pa su nestali i kaučevi i fotelje na kojima su boravili, kaže Račan koji se nakon „gerilskih“ početaka uključio u rad mjesnog odbora Gregovica s glavnim ciljem očuvanja šumice.
Greganeštra
Od 2015. u šumicu je postavljeno dobro opremljeno vježbalište, koševi za smeće, kućice za ptice sa vodom, a zasađena su i nova stabla.
- Mislim da možemo reći kako je sada šumica čista "ko suza". U nju se vratio život i sada tamo organiziramo sve i svašta. Povodom Dana planete zemlje imali smo sadnju stabala, druženje i šumsku galeriju u kojoj je sudjelovalo 11 pulskih vrtića, redovito organiziramo Greganeštru, odnosno gastronomsko druženje s Davidom Skokom koji također živi u kvartu, došao nam je svirati band Nola, pa druženje za penzionere, okupljanje zbora, predavanje u suradnji s povijesnim društvom, a ove godine smo imali i dodjelu poklona Djeda Mraza što se nikad prije nije radilo, prepričava Marko Račan.