Ne ruše se samo pulske ladonje ovih dana. Prije dva tjedna, u središtu Peroja je iz sigurnosnih razloga uklonjeno najveće stablo košćele, kako Perojci nazivaju ladonju (Celtis australis). Središnji dio debla počela je zahvaćati trulež koja je već dovela do otpadanja dijelova krošnje i, u skladu s preporukom stručnjaka, Perojci su stablo odlučili ukloniti kako bi se izbjegla nova opasnost.
Gromača kao središte mjesta
Staru košćelu, smještenu na uzvišenom mjestu u središtu sela zvanom Gromača, Perojci smatraju čuvarem svoje tradicije, dušom sela, pa čak i dijelom svog identiteta. Na kamenu ispod krošnje odvijali su se životi generacija, razmjenjivale tajne i donosile važne odluke. „Da nema Gromače, ne bi bilo ni sela“, kažu mještani.
(Fotografija Arborist Damir Šverko)
Koliko se dugo krošnja impozantne košćele nadvijala nad središtem sela donedavno nije bilo poznato, ali se njegova starost, na osnovu usmene predaje starijih Perojaca, procjenjivala na „više od stotinu godina“.
Međutim, stručna analiza, obavljena nakon sječe košćele, iznjedrila je puno precizniji podatak - stvarna starost stabla je čak 354 godine, uz mogućnost odstupanja od petnaest godina. Za perojske Crnogorce koji su se, prema povijesnim izvorima, u ovom mjestu naselili prije 366 godina, ovo je sve samo ne mala vijest. Ovaj najnoviji podatak potvrdio je kako je košćela niknula upravo u vrijeme njihovog dolaska u Peroj.
Nikola Škoko iz Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657", pasionirani čuvar povijesti i kulturne baštine ovog mjesta, kaže nam kako je selo koje su Crnogorci zatekli prije 366 godina bilo desetljećima napušteno te ga je bilo potrebno očistiti od ruševina. Kamene gromade skupljene prilikom čišćenja donošene su u njegovo središte, gdje su vremenom formirale Gromaču.
Ovo se najvjerojatnije nije dogodilo slučajno, kaže nam gospodin Škoko, jer se može pretpostaviti kako su Crnogorci sa sobom donijeli tradiciju izgradnje gumna, tj. središnjeg dijela sela ozidanog kamenom, previđenog za okupljanje stanovnika prije izgradnje društvenih domova. Iako postoji mogućnost da je košćela naknadno niknula sama, daleko je vjerojatnije da je stablo namjerno posađeno kako bi krošnja pružila zaštitu od kiše i sunca prilikom okupljanja na Gromači.
Čuvar povijesti perojskih Crnogoraca
Sada je, dakle, zvanično da je posječena košćela čuvar cjelokupne povijesti perojskih Crnogoraca. Na inicijativu Društva perojskih Crnogoraca, dogovoreno je, stoga, da se najzdraviji dijelovi debla sačuvaju te da se od njega izrade uspomene za stare perojske kuće. Koji motivi će se koristiti za suvenire još uvijek nije odlučeno, ali u dvije godine, koliko je potrebno da se drvo osuši i pripremi za obradu, sasvim je dovoljno vremena za razmišljanje.
Na mjesto stare košćele već do ljeta se planira posaditi novo stablo.
Čini se da Perojci bol zbog gubitka košćele rješavaju puno hladnije glave od Puležana, koji se sa sječom ladonja na Giardinima posljednjih dana jako teško nose.
- Mi smo već imali takav slučaj. Košćela koja se nalazila ispred same crkve također se osušila '82. ili '83. godine i posadili smo novu. I ta je košćela bila barem dvjestotinjak godina tamo, ispričao nam je Škoko. Tada posađena sadnica sada je već veliko stablo, spremno za novih 300 godina života.
Možda je recept za prebolijevanje tuge zbog ladonja u Puli upravo pragmatični pristup stanovnika Peroja - stara stabla sačuvati u suveniru i sjećanju, a nova posaditi u što skorije kako bi ste stvarale nove uspomene.
