Krajem prošle godine u Gradu Rovinju predstavljen je novi projekt pod nazivom „Rovinjska gianduja“, odnosno kolekcija čokoladica izrađenih po jedinstvenoj recepturi osmišljenoj početkom 19. stoljeća u Rovinju, jer ju je 1813. godine osmislio Antonio Bazzarini. Trebao je to postati, kako je tada rečeno, "simbol identiteta grada, njegove tradicije i povijesti, poput tradicionalne brodice batane, nara čija sredina podsjeća na poluotok starog grada te poput jedinstvene recepture rovinjskog pelinkovca obitelji Benussi iz 1925. godine koji je prepoznat i izvan granica Hrvatske. No, jedva da je za ovaj simbol Rovinja do danas itko i čuo, a kamo li kupio.
Turistička sezona, koja je bila prava prilika za testiranje prodaje ekskluzivnog suvenira, prošla je bez većih uspjeha što se novog rovinjskog brenda tiče. Tek su rijetki za njega čuli, a gotovo nitko, koga smo pitali, ne zna gdje se može i kupiti. Izuzme li se jedan mali privatni hotel koji ima svoju suvenirnicu, može se kupiti tek na jednom mjestu u Rovinju, u prostorima Udruge ‘Kuća o batani’ na Obali Aldo Rismondo.
Već sam pristup nije baš ekskluzivan jer je vanjski dio dosta oronuo, s ulaznih lukova ljušti se boja, a ništa ne ukazuje da se iza njih krije taj prostor, a kamoli nekakav ekskluzivan suvenir. No zato su cijene "ekskluzivne". Ekskluzivnost traži i izvrsnost, a ona košta. Prodaju se tako bombonijere, praline i namazi, sve u pakiranjima ekoloških kraft kutija raznih veličina, luxury kaširanih kutija i kutija u obliku knjige. Cijene se, za komadić čokolade, kreću od 13 eura na više.
Valja podsjetiti da je nositelj projekta bio Atelier Ecostyle iz Rijeke, a ideja je autorice Marine Prijatelj. Želja je bila cijelu tu priču tržišno i turistički brendirati. Stoga su i Grad Rovinj i Turistička zajednica objeručke prihvatili financiranje tih proizvoda kao ekskluzivnog suvenira koji će se kupovati u Rovinju. Potpisan je tripartitni sporazum između Grada, TZ-a i Ateliera Ecostyle o sponzorstvu, plasmanu i promociji proizvoda te je odmah zaštićen žig i ime, a planirala se i daljnja suradnja s rovinjskom destilerijom Darna, Željkom Prgometom oko nabavke istarskog badema jer je sastavni dio izvorne recepture te s Denisom Zembom, koji je u svojem Kulinarskom razvojnom centru Amfieatar izrađivao craft sladoled po recepturi rovinjske gianduje.
Danas ni autorica projekta Marina Prijatelj iz Ateliera Ecostyle također nije zadovoljna kako se ova priča razvija, iako, kaže, dio krivnje snosi i sama jer, zbog vrlo teške bolesti, nije mogla biti jače involvirana u promociju.
- Naravno da nisam zadovoljna. Tim se proizvodom od trenutka plasmana nitko baš i nije bavio. Znam da se prodaje trenutno na dva mjesta u Rovinju, a mi sada radimo i na pronalasku jednog poslovnog prostora gdje bi to sami prodavali, ali je u Rovinju to izrazito teško naći. Za sada nismo uspjeli naći tržište, kratko nam je rekla Prijatelj.
No, pojasnila je, cijeli projekt je puno širi od grada Rovinja.
- Mi smo te praline radili prije ekskluzivno za Monte Mulini, radimo ih po narudžbi i za druge hotelijerske kuće koje ih naručuju za svoje poslovne partnere, sada ćemo se s tim proizvodom predstaviti na Danima turizma, imamo jedno prodajno mjesto u Opatiji, ali sve je to nedostatno. Probali smo pitati i neke druge potencijalne subjekte za suradnju, poput Aure, ali oni nisu imali interesa, jer već imaju svoju čokoladu pa im je ovo konkurencija. Probat ćemo sada preko zime naći prostor i poraditi na promociji kako bi do ljeta pozicionirali ovaj proizvod. Zašto to nismo napravili već ovo ljeto? Ponavljam, dio razloga leži i u mojoj bolesti, jer bez mene je to bilo i nemoguće raditi. Međutim, mi smo i kod dogovora s Gradom Rovinjom tražili da ih danas-sutra možemo prodavati na slobodnom tržištu, ne samo u Rovinju, već u cijeloj Istri, a trebao bit to postati i hrvatski suvenir, rezimirala je Prijatelj.
Upitana jesu li Grad Rovinj i TZ uložili u kompletan projekt, kaže da su uložili jedan dio koliko je trebalo u trenutku izmjene vizuala i samo u onaj dio koji se odnosio na Grad i zato su dobili trajni popust na narudžbe. Sve ostalo je, kaže Prijatelj, financirala sama. Koliko su dali Grad i TZ, ne otkriva, a o iznosima ne govore niti ostali uključeni u ovaj projekt. Grad Rovinj već uobičajeno ne odgovara ni na kakve upite, dok nam je direktorica Turističke zajednice Grada Rovinja Odete Sapač tek kratko rekla da se radilo "nemalim novcima koje su uloženi ju projekt gianduje".
- Lani je taj projekt krenuo i tada je bila i promocija. Sada će se to nastaviti i na Danima turizma u studenom mjesecu i to polako ide naprijed. Zašto to nije zaživjelo, vjerojatno jer treba proizvode plasirati na tržište i promovirati, a to je bio zadatak upravo Ateliera Ecostyle. Ako se pokaže da je proizvod preskup, onda treba razmišljati kako smanjiti cijenu, da li odabrati neku drugu ambalažu ili nešto izmijeniti. Kako god, prvi korak je napravljen lani, što je dobro, a sada treba ići s tim dalje. Mi ćemo planom za 2024. obuhvatiti malo značajnije i taj projekt, da to postane redovan suvenir koji ćemo dijeliti. To je jedna lijepa priča za Rovinj i nju treba podržati, rezimirala je Sapač.
