(FOTO) IZGUBLJENA CRKVICA Sveti Ilija je pod zaštitom ali, samo rijetki mogu do njega. Ja sam crkvicu pronašao sustavom VIP-a

Ako skreneš s glavnog puta u potrazi za paralelnim humaniziranim prostorom može ti se dogoditi slijedeće: penješ se na vrh brežuljka probijajući se kroz gustu šumu i, nakon stotinjak metara, staneš pred metalnom tablom ugrađenu pored vrata male crkvice na kojoj piše „SPOMENIK KULTURE POD ZAŠTITOM“.

Sveti Ilija je pod zaštitom ali, samo rijetki mogu do njega. Ja sam crkvicu pronašao sustavom VIP-a, što nema veze s telefonijom, već je jednostavno skraćenica za 'veze i poznanstva'.

Nema teorije da je pronađete bez vodiča. Draga je ogromna i duga, na putu prema moru, od Berma do Limskog kanala, stoje ruševine Dvigrada. Crkvica svetog Ilije pripada Dvigradu, smještena je na vrhu nižeg brežuljka koji je danas pokriven šumom. Okreneš leđa vratima i preko krošnji nazireš dvigradsku kulu.

Sveti Ilija gleda na Dvigrad, usmjeren je prema Limu, prema moru i, ako hoćete nastaviti putovanje plovidbom preko sjevernog Jadrana, stići ćete do Venecije.

Nije mi namjera oblikovati neku novu geopolitiku, pokušavam iščitavati poruke prostora, humaniziranog prostora iz davnina koji je sad napušten. Mislim, jednog dana to će se i nama dogoditi. Uostalom Ilija je porijeklom s istoka, a jednako je Venecija utemeljena kao tvorevina Bizanta.

Jednom je francuski povijesničar Braudel napisao da negatori smislenosti historiografske znanosti mogu nizati dugi popis poroka ali, jedan detalj ne mogu poricati: povijest je jako zabavna!

Zato, umjesto gljiva tražili smo crkvicu i pronašli je. Amblematična tabla je uzidana pored vrata, kaže jednostavnim jezikom da je pod zaštitom današnje države i njenih institucija. Realna priča govori da se o crkvi brine kanfanarska udruga za očuvanje i promociju naslijeđa Kanfanara „Dvegrajci“ na čelu sa neumornim Tonijem Antunom Medenom.

Da je šuma ne proguta

Da je ne čiste, nju bi već davno šuma progutala. Čišćenje ne ide jednostavno jer se spomenik kulture nalazi na privatnom posjedu. U biti gotovo je cijela (osim sitnica) Draga u privatnom posjedu pa se članovi udruge prethodno dogovaraju sa vlasnicima zemlje.

Crkva potječe iz petnaestog stoljeća, nekada su u njoj bile freske koje su propale. Kad su stanovnici Dvigrada napustili rodnu grudu poveli su sa sobom i križ. S obzirom da je Bog iseljen, stoljećima su se u njoj sklanjali pastiri i ovce. U novije vrijeme u crkvici se sastajala omladina, kaže Meden da su unutrašnji zidovi išarani grafitima i zato je udruga Dvegrajci ugradila partun i zaključala ulaz.

Škrilje na krovu su jako osjetljive, skuplja se zemlja i situacija pogoduje bujanju raslinja.

Zašto je lijepa?

Zbog povijesti, svakako, jer govori jezikom vremena no, lijepa je jer podsjeća na pticu raširenih krila, elegantna je, skromna, s ogromnom dozom duhovnosti bez obzira na odsutnost Boga.

Danas nema pastira i nema ovaca, u srednjem vijeku vuna je imala vrijednost zlata, pokretala je europsko tržište od Pireneja, preko Apenina i Dinara do stare Grčke. Oko vune se kretao teški kapital, svi pametni ulagali su u stočarstvo.

Danas, umjesto ovčarstva, imamo turiste i svi „pametni“ ulažu u turizam. Među ostalim, na tisuće biciklista ljeti pedalivaju po asfaltnim prometnicama, dolaze iz svih krajeva Europe i donose „vunu“: jedu, piju, spavaju i ostavljaju novac.

Koriste asfalt i nemaju pojma gdje su došli. Od Lima pa sve do Berma mogli bi bijelom cestom uživati u pejzažu i, ako bi se Dvigrad i Sveti Ilija očistili, dobili bi prvorazrednu, ako ne povijesnu, sigurno turističku sliku.

To je tzv. održivi turizam: koristiti i oživjeti stare prometnice a ne sve gurati na ašvalt.

Kako rješiti pitanje posjeda?

Jednostavnim spajanjem javnog i privatnog preko, recimo konzorcija, to se inače radi, primjera ima na sve strane. Jadni sveti Ilija sam i zaboravljen u šumi, preostaje mu meditacija...

Kad smo već prošli pokraj Dvigrada Gianni je snimio crkvu Majke Božje od Lakuća i groblje.

Snimio je grobnicu obitelj Basilisco koja potječe iz Dvigrada. Dio obitelji nastanio se i u Rovinju, Giovanni Basilisco je bio podeštat Kanfanara. Čujem da je izvorni oblik prezimena Basileo, znači čisto grčko, istočnjačko kao Ilija.