Prilikom jutarnjeg druženja u Savičentu, kod Maria ili Mirjane, svako toliko iskrsne koja zanimljiva tema. I tako, prije par dana, dotakli smo se savičentskih prometnih veza. Ipsilon prolazi pored, ali nema izlaza, možeš birat Žminj, Kanfanar ili pak Bale na jugu, sve predaleko, a općina iz godine u godinu postaje sve atraktivnije turističko mjesto, dakako zbog kaštela, ali i zbog vrlo lijepe urbane strukture.
Ako ipsilon prolazi mimo, željeznička pruga je sveprisutna. Prijatelji su izbrojili čak pet željezničkih stanica na prostoru općine od 74 kvadratnih kilometara s oko 2200 stanovnika.
Stanice su ostale bez obzira na vidan pad broja putnika, nekako služe kao povijesni ukras, po meni izuzetno zanimljiv.
I tako, nizaju se stanice: Juršići, Čabrunići, Čabrunići selo, Savičenta, Smoljanci. Svaka sa svojom starom, kamenom austrougarskom zgradom (jedino je Čabrunići selo novijeg doba) u koju možete zaviriti.
Čekaonice su još tu, ali sve je napušteno, u jako lošem stanju. Promatrajući taj slijed, vrti se film nekadašnje Istre koja je bila pupčano vezana za vlak, za „makinu“. Vlakom se odlazilo u školu u Pulu, vlakom su radnici odlazili na delo.
Današnja Pula je izgubila industrijsku snagu, sve je zamrlo. U biti nestali su radnici, nestala je radnička klasa, nestala je poljoprivreda pa i proizvodi koji su dnevno putovali u Pulu na prodaju. Pula je danas tek obrazovno središte.
Obišao sam stanice uz pratnju prijatelja Rina, sam se ne bih snašao. Oko općinskog središta razvija se bogat sustav sela i zaselaka, cesta i puteljaka na svaki korak.
Ervino se sjeća razdoblja školovanja kada je iz Režanci odlazio na stanicu u Čabruniće.
„Hodali smo tridesetak minuta i normalno išli po priko, poprečnim putem, kroz pašnjake i šume“ veli Ervino. Zimi je bilo snijega, nije bilo lako ali, žaljeznička pruga ti je nudila veću slobodu. „Mogao si, nakon škole, s djevojkom u kino, makina je prometovala kroz cijeli dan sve do deset navečer ako me sjećanje još služi.
Kada se, negdje početkom šezdesetih, pojavio autobus linija je bila ograničena u vremenu, trebao si pazit da ne izgubiš kurijeru, uostalom, karta je bila daleko skuplja.“
Prijatelji iz Savičente sjećaju se da je kompozicija brojila oko dvadeset vagona i svi su bili puni. Netko se prisjetio da su se koristili i vagoni za stoku, sjedilo se na slami. Dobrostojeće familije raspolagale su bičikletom, u Krančićima su izgrađene drvene barake u kojima bi se smjestili bicikli na čekanje.
U Juršićima bi se posložilo i do šezdeset bičikleta, jedna je žena naplaćivala mjesečno čuvanje.
Zanimljiv je taj doživljaj prometne punoće koji se provlači kroz memoriju mještana, punoća jednostavnijeg života, možda težeg ali, valja se prisjetiti da je Pula gutala na tisuće radnika koji su dolazili na posao iz cijele južne Istre sve do Rovinja. Svijet rada je nestao i s njim značaj makine, značaj vlaka.
U Smoljancima smo snimili vlak u prolazu, bio je prazan, suvremena lokomotiva, ali vagoni prazni.
U vrijeme parne lokomotive mogao si uhvatiti zadnji vagon u trku. To me sve odvelo sjećanjima na moja putovanja s bakom iz Rovinja do Pazina (pruga Rovinj- Kanfanar ukinuta je 1966.). Mislim da smo putovali najmanje dva sata, vlak je dugo stajao u Kanfanaru.
Lokomotiva se sporo penjala od rovinjske stanice na rivi u Valdibori do Rovinjskog sela na vrhu brda.
U jednoj pjesmi posvećenoj „ferati“ stari Giusto Curto je ostavio zapisano da si pored brda Marbuoi, mogao komotno sići sa vlaka, pratiti ga trčeći i potom uhvatiti zadnji vagon.
Žminjci imaju stanicu u Pifarima, udaljena je nekih tri do četiri kilometara od mjesta. Ostalo je zapisano da
su se Žminjci, prilikom izgradnje pruge, krajem devetnaestog stoljeća, zalagali za stanicu pored općinskog središta. Austrijske vlasti nisu pristale ali je zato izgrađena jcesta Žminj- Pifari koja je danas asfaltirana i pored koje su tek danas počele nicati kuće. Dakako, za turiste: kockaste bezvezne građevine s popratnim bazenom.
Oko Savičente i oko svih pet stanica danas se neprestano gradi, vila za odmor posvuda, kažu da općina raspolaže s oko 200 bazena. Mislio sam da pretjeruju, ali nakon obilaska željezničkih stanica uvjerio sam
se da je tako.
Nestao je rad i oživio turizam.