Prije točno devedeset godina, na današnji dan, dovršeno je isušivanje Čepićkog jezera, u istočnom dijelu središnje Istre. Riječ je o danas nepostojećoj povećoj vodenoj površini u zaleđu Kršana, zapravo o današnjem Čepićkom polju, čija je površina varirala između 5,4 i 8,6 km2. Dosezala je najveću dubinu od dva i po metara, a oduvijek je bilo očito da je mještanima skraćivala mogućnost bavljenja poljoprivredom na potencijalno vrlo plodnom tlu, premda su se mogle loviti jegulje. Pored toga, zbog prisustva komaraca, jezero je stoljećima bio izvor gotovo neizlječive malarije i predstavljalo je ozbiljnu prijetnju zdravlju lokalnog stanovništva.
foto: David Matković
Prvi pokušaji isušivanja jezera bilježe se 1890., u doba Austrougarskog suvereniteta nad Istrom, da bi se stvari ozbiljno pokrenule tek tridesetak godina kasnije. Nakon prelaska Istre u Kraljevinu Italiju, 3. kolovoza 1922., a u skladu s nacionalnim programom isušivanja i melioracije, u Trstu je osnovan Lokalni komitet za melioraciju (Comitato locale per la promozione dell'opera di bonifica), koji je odredio i klasificirao istarska područja koje je trebalo bonificirati te je uspostavio tri konzorcija: Konzorcij za melioraciju Mirne, Konzorcij za melioraciju doline rijeke Rase i jezera Krapan te Konzorcij za melioraciju bivših koparskih solana.
Isušivanje Čepićkog jezera tehnički je izvedeno na način da je probijen odvodni tunel dug 4560 metara koji je najjužniji rub ondašnjeg jezera spajao s morem, u Plominskom zaljevu. “Dana 11. prosinca 1932.”, piše fotograf iz Cerovlja David Matković (koji nam je ljubazno odobrio korištenje njegovih fotografija) u svom postu na Facebooku ,“točno u 13 sati, pred mnoštvom uglednika i svjetine, s 24 mine srušena je brana ispred portala tunela”. Postu si priložene i fotografije iz 1932. u kojima se vide trenuci rušenja branje i propuštanja vode kroz tunelski kanale koja je silovito krenula ka moru.
foto: FB David Matković
Proces isušivanja i melioracije nastavljen je s radnim akcijama 1950. te je okončan 1970. izgradnjom lučne brane u središnjem dijelu vodotoka Boljunšćice, na sjevernom rubu bivšeg jezera, pdnosno Čepićkog polja.
foto: David Matković