Asteroid city: Kroz karantenu do misli o smislu života, u pastelnim bojama

U naša je kina prošli tjedan stigao novi film kultnog redatelja prepoznatljive vizualne estetike, Wesa Andersona. Mnogima omiljen, a mnogima već pomalo i dosadan sa svojom simetričnom likovnosti, posljednjim je filmom, Asteroid city, nastavio liniju još uvrnutije i složenije dramaturgije koju također poznamo iz njegovih prijašnjih radova, no čini se da ju je od njegove Francuske depeše iz 2021. zavrnuo još jače.

O udaljenom mjestu pada meteora

Dramski pisac Conrad (Edward Norton) sprema predstavu o Stargazer konvenciji na kojoj se nagrađuju tinejdžeri i njihovi znanstveni projekti, koja se održava u gradiću na udaljenom mjestu pada meteora, Asteroid Cityju. Ratni fotograf Augie Steenbeck (Jason Schwartzman, česti Andersonov suradnik) svoje četvero djece - tri kćerkice i nešto starijeg sina dovodi na tu konvenciju, te im pri dolasku saopćava tužnu vijest da im je nedavno preminula majka, što je dosad pokušavao skrivati od njih. Augie se u Asteroid Cityju zbliži s poznatom glumicom Midge Campbell (Scarlett Johansson) čija kćerka Dinah (Grace Edwards) također sudjeluje na konvenciji.

Mi smo samo dvoje katastrofalno ranjenih ljudi koji ne izražavaju dubinu svoje boli jer... to ne želimo.

(Midge Augieu)

Tijekom konvencije, dok djeca i roditelji gledaju astronomske elipse s kartonskim kutijama na glavama, pojavi se mršavi tamnoputi vanzemaljac i spustivši se sa svemirskog broda, zgrabi asteroid po kojem je grad i dobio ime. Augie ga čak i uslika za jednu od svojih fotografija, za koju vanzemaljac, naravno, pozira. Dan nakon, na naredbu Predsjednika, generala i organizatora konvencije Gibsona (Jeffrey Wright), svi svjedoci moraju u karantenu, prilikom koje im nadolaze autorefleksivne misli i naviru pitanja o smislu života.

Stilski odabiri

Film započinje u crno bijeloj, dokumentarnoj formi starinskog američkog dokumentarca u kojoj se opisuje ono što ćemo uskoro vidjeti, što je uz voice-over čest elemenat Andersonovovih uradaka. Paralelno pratimo crno bijele događaje u kojima vidimo pisca predstave Schuberta Greena (Adrien Brody) kao i Conrada, uz izvrsnu crno bijelu scenu u kojoj učitelj glume, kojeg glumi Willem Dafoe, glumce uči kako stvarno zaspati na pozornici, ako moraju glumiti da spavaju.

Te glumce kasnije vidimo u predstavi, točnije u pastelnom Asteroid cityu. Da, film je priča u priči ili film u filmu, predstava u predstavi. Johansson glumi glumicu koja glumi glumicu koja glumi glumicu. Može se činiti malo zbunjujuće, što zapravo i jest.

No, ovdje je Anderson više no inače filmskog prostora posvetio suptilnim emotivnim reakcijama i emocijama u odnosima, što čitavom, tipično Andersonovski uređenom i uklopljenom, idiosinkratskom rasporedu ljudi i objekata u svijetu Asteroid citya, u kojem kao i uvijek kod autora, likovi očajnički pokušavaju dati najbolje od sebe, i svim silama taj savršeni svijet prikazati još savršenijim, daje notu više od samog inzistiranja na vizualnom, pravilnoj simetriji ili točno postavljenim odnosima glumaca po svim planovima kadra. Daje humanost priči, ljudskost likovima koji žele biti savršeni iako nisu, daje i osjećaj bliskosti u začudnosti tih blago izvrnutih karaktera sa svakim gledateljem, jer su njihova bol i njihova situacija posve ljudske.

Uz izuzetno jak slikovni elemenat Andersenovih uradaka, po čemu je i poznat i po čemu se i proslavio, posebice među mlađom publikom i filmskim sladokuscima, autorov odnos prema samim likovima, alatima kojima izražava svoje misli i premise u dramskim predlošcima, ovdje je iznimno autentičan, i vrlo osoban, a istovremeno i krajnje profesionalan. Priču su napisali Anderson i Roman Coppola, kojem je ovo već četvrta spisateljska suradnja na Wesovim filmovima, a sam je Anderson prema tome napisao scenarij.

Karakteri i vizuali

Vizualno do krajnjih granica postavljen prvi plan, ali i svi dublji planovi, u tom poznatom koloritu i kompoziciji, od svijetlo bež prema žutoj do svijetlo smeđe, pa pastelno crvena, plava i zelena uz simetriju objekata, kostima, frizura pa čak i samih pokreta glumaca, čini se kao da ova predstava u predstavi igra sama od sebe, poput neke virtualne stvarnosti, koja se događa pritiskom na gumb.

U filmu se pojavljuje, kako to obično i biva kod Wesa Andersona, čitav niz slavnih glumaca i glumica, uz već spomenute, tu su i Tilda Swinton, Tom Hanks, Mat Dillon, Margot Robbie, Liev Schreiber, Steve Carell i Maya Hawke; stoga je i taj zvjezdani cast još jedan od Andersonovih podviga ka savršenstvu u svakom elementu slike, kojem istovremeno teži ali mu se i podruguje.

Lakoća s kojom Anderson uklapa likove i njihove neobične osobine u narativ koji nikad ne zastane (film drži solidan ritam tijekom 105 minuta trajanja) je izvanredna. Njegova izvrsno organizirana i pomno režirana mizanscena nevjerojatno popunjava dinamiku kadra, ali drži i cjelokupni ritam filma, te je kao i uvijek nadopuna bogatstvu karaktera, objašnjenje složenosti priče a i pridonosi uvijek prisutnom humoru i dozi lakonskog pristupa problemima.

Tako da, čitav koncept je jedan opušten pristup onim temama koje generalno nisu opuštenog tona.

Wes Anderson na setu film Asteroid city

Kako su već brojni obožavatelji Wesa Andersona i rekli, ovo možda nije njegov najbolji film, (iako za mnoge i je, upravo zbog te zaguljene dramaturgije), ali je među najviše wesandersonovski od dosad viđenih, uz uvijek onu balansiranu dozu opuštenog lagodnog, rekreativnog humora, spretnih dijaloga i specifičnog scenskog pokreta brojnog zvjezdanog glumačkog ansambla.

Ocjena filma 4 / 5

Asteroid city još večeras igra u Kinu Valli u kasnijem večerjem terminu, a može ga se vidjeti i u pulskom Cinestaru.