Područje Brtonigle s južne padine brjegova s desne strane (nizvodno) ušća rijeke Mirne bilo je naseljeno u prapovijesti; to vrijedi i za lokaciju Santi Quaranta na kojoj će u bizantsko doba nastati pravo naselje / kaštel * Istraživanja su pokazala da ispod danas vidljivih ostataka crkve Svetog Jurja nalazila i starija crkva: sredstvima Ministarska kulture i medija, Županije istarske te iz vlastitog proračuna Općina želi očuvati i vrednovati bitne ali i spektakularne spomenike svoje povijesti
Područje Brtonigle s južne padine brjegova s desne strane (nizvodno) ušća rijeke Mirne bilo je naseljeno u prapovijesti; to vrijedi i za lokaciju Santi Quaranta na kojoj će u bizantsko doba nastati pravo naselje / kaštel * Istraživanja su pokazala da ispod danas vidljivih ostataka crkve Svetog Jurja nalazila i starija crkva: sredstvima Ministarska kulture i medija, Županije istarske te iz vlastitog proračuna Općina želi očuvati i vrednovati bitne ali i spektakularne spomenike svoje povijesti
U prvom dijelu priče o kaštelu Sveti Juraj / Santi Quaranta, podno Srbana kod Brtonigle, bilo je riječi o važnoj ulozi koju je ovo naselje kroz povijest odigralo na području plovidbe i trgovine rijekom Mirnom. U ovom ćemo se nastavku nešto više zadržati na povijesti i strukturi objekta te na projektu otvaranja Arheološkog parka Santi Quaranta koji provodi Općina Brtnogla Verteneglio.
- Projektom Arheološki park Santi Quaranta, rekao nam je načelnik Općine Brtonigla Neš Sinožić, valorizirati će se i zaštititi prirodni i kulturni resursi teritorija Općine Brtonigla koji su od posebnog kulturnog značaja za cijelu regiju. Izabrani lokaliteti nisu jedini koji se nalaze na području Općine Brtonigle, ali temeljni su za poznavanje kulturne prošlosti područja današnje Općine Brtonigla, kao i same Istre. U cilju osposobljavanja za turističko-izletničke i edukativno-istraživačke posjete, kaštel i pećina Sv. Jurja će se prostorno valorizirati i osmisliti kao zaseban arheološki park. Projektom će se navedeni arheološki lokaliteti približiti posjetiteljima i adekvatno zaštititi.
Premda se naziv S.i Georgii (Sveti Juraj / San Giorgio) pojavljuje tek 922. godine, arheološka istraživanja - arheolog Josip Višnjić vodio je i sondiranje na dva mjesta - su dokazala da je područje južne padine brjegova s desne strane (nizvodno) ušća rijeke Mirne bilo itekako naseljeno u prapovijesti.
Među starijima spadaju pronađeni tragovi iz pećine u blizini samog Sv. Jurja (zvana još pećina ispod sela Srbani ili špilja Srbani) južno od Nove Vasi, koju je 70-ih godina prošlog stoljeća istraživao arheolog Boris Baćić.
U njoj su pronađeni ostaci keramike iz Ljubljanske kulture (2000-1600. pr. Kr.) koja se temeljila na lovu, stočarstvu i kovinarstvu. Spilja se sastoji se od dvije dvorane povezane uskim hodnikom, a njena dužina iznosi od 35 do 40 metara, a visina do šest metara. Ostaci keramike iz bakrenog i brončanog doba svjedoče o tome da su u njoj ljudi baš živjeli, dok oni i iz antike i srednjeg vijeka pokazuju da je služila kao povremeno sklonište.
Još istočnije, također prema rijeci, prapovijesni se život odvijao u pećini Baršut. No, najzanimljivija svjedočanstva o prapovijesnoj naseljenosti područja dolaze iz doba doba gradinske kulture, doba koje bilježi život u gradinama (kaštelirima), lakše branjivim naseljima na uzvisinama, okruženim jednim ili s više pojasa kamenih zidina.
Prapovijesni lokaliteti pronađeni su upravo na južnoj padini današnje teritorije Brtonigle, prema dolini rijeke Mirne: dva pojasa zidina imala je gradina Grumače (kod potoka Soline), tu su još bili kašteljeri sv. Dionizije i sv. Duh, dok se istočnije nalazio Valaron kod Nove Vasi, jedna od značajnijih gradina u Istri zbog veličine, položaja i pronađenih nalaza (žarne grobnice, glineni predmeti, krhotine obrađenih kostiju i brončana ornamentika koja pripada apeninskoj kulturi Este iz 6. st. pr.Kr.).
Valaron je bio veliki kašteljer koji se prostirao 500 metara u dužinu i 200 metara u širinu. Prema lokalnoj legendi, ovim lokalitetima vladale su tri kraljice: kraljica soli, kraljica ulja i kraljica vina, tradicijskih proizvoda ovoga područja. Kod potoka Soline nalazila se i gradina Grumače koja je imala dva pojasa zidina.
Valja naglasiti da se u gradinama živjelo u doba prije dolaska Histra u Istru, u 11. stoljeću prije Krista, koji su neke osvojili i nastavili život u njima, ali gradili nove.
Jedna od tih gradina nalazila se upravo na području gdje je kasnije nastao kaštel Sveti Juraj. Prema povjesničaru Pietru Kandleru, na toj lokaciji se u rimsko doba već nalazio manji fortificarani objekt s dvije ipak do danas neidentificirane obrambene kule, dok Gaetano Benčič, iz Zavičajnog muzeja Poreštine, zaključio je da zidovi nisu rimski već potječu iz kasnijeg doba.
Obzirom na tlocrt u obliku trapeza tipičan za bizantske castrume te nazivu Santi Quaranta samog kaštela i istoimene lučice na Mirni - došao nam je usmenom predajom, a usko je vezan za kult četrdeset svetaca koji je tipično bizantni – Benčić smatra da je na području prapovijesne gradine i rimske vojne postaje kaštel nastao u bizantsko doba, dakle između 6. i 8. stoljeća. Tada će on profilirati svoju vojnu ali i trgovačku funkciju.
Benčić nadalje objašnjava da ne možemo biti sigurni da se dokument iz 922., u kojem se prvi put spominje Castro S.i Georgii, odnosi zaista na lokaciju Sv. Juraj kod Nove Vasi. Naime i u kasnijim dokumentima, tada vjerojatno mali castello S. Georgii nalazi se u popisu u kojem su navedena veća mjesta (Trst, Kopar, Novigrad, Poreč i Pula) i to ne, kako bi trebalo, poslije Novigrada, već poslije Pule, što, prateći geografski slijed, znači da bi moglo biti riječi o istoimenom dvorcu Sv. Juraja na Raši, na Labinštini.
Ono što je sigurno je da su 1230., vjerojatno u ime novigradskog biskupa, kaštelom nad Mirnom upravljala braća Widottum et Fabianum, a 1260. kupuje ga akvilejski patriarh Gregorio da Montelongo.
Poznato je i to da 1354. Đenovljani napadaju i djelomično ruše Kaštel, koji se od tog trenutka neće više oporaviti. Kada 1412. Buje ulaze u sastav Venecije, istu sudbinu prati i kaštel Santi Quaranta. No, u njemu će se tijekom 15. stoljeća život zauvijek ugasiti, koristit će se, i to sve do 19. stoljeća, samo crkva Sv. Jurja. Uslijed malarije koja se počela širiti s ušća Mirne, koje je zbog nanosa sedimenta postalo sve pliće i pogodno za komarce, stanovništvo se udaljilo s rijeke i 1500. osnovalo Novu Vas.
No, premda napušteno, kaštel i dalje mijena vlasnike: 1545. godine Alessandro Soranzo ga kupuje za 1627 dukata s obvezom isplaćivanja dijela prihoda za održavanje crkava sv. Jurja i sv. Mihovila u Srbanima. Zadnji su vlasnici bili Bartolomeo i Bertuccio Manzini iz Buja koji su ga posjedovali do sredine 19. stoljeća.
Valja još spomenuti zemljovid (Tabula) Pietra Coppa iz 1525. u kojem je Sv. Juraj nad Mirnom označen kao Emona (Emonia), što je stari naziv za Novigrad. To se vjerojatno dogodilo je jer nekad kaštel bio posjed novigradskog biskupa.
Prema onome što je danas vidljivo, ali i prema opisu iz projekta arheološki park „Santi Quaranta“ arhitektice Jadranke Drempetić i konzervatorske podloge arheologa Josipa Višnjića, građevinski i arheološki ostaci kaštela Sv. Jurja smješteni su na samom rubu jezička hrpta (62 m.n.v.) koji se strmo spušta prema dolini rijeke Mirne, a udaljeni su 3,8 km od ušća rijeke.
Vidljivi ostaci naselja pružaju se u tlocrtnoj formi nepravilnog trapezoida na južnim padinama brežuljka. Širi dio nalazi se na sjevernom, odnosno povišenom dijelu, a sužava se prema riječnoj dolini. Definirani su obodnim obrambenim zidovima koji zatvaraju prostor površine od 12.658 m² (1,26 ha) koji je pri tome jasno podijeljen u dvije cjeline odijeljene središnjim pregradnim zidom.
Prva cjelina zauzima gornji dio platoa u površini od 7,827 m². Donja, na južnim padinama brežuljka, zauzima površinu od 4,831 m². Pojedine karte nastale u 19. st. jasno pokazuju da se kaštel nekoć sastojao od tri cjeline. Danas se na terenu ne prepoznaju ostaci one najniže, koja se spuštala dalje prema jugu i riječnoj dolini.
Obrambene zidine naselja mogu se pratiti gotovo na cijelom opsegu gornjeg i srednjeg dijela naselja, dok su na najnižem dijelu uništene i neprepoznatljive. Bedemi su najbolje sačuvani na sjevernom dijelu, gdje s vanjske strane dosežu visinu i do 8,27 m. Maksimalna širina zidina doseže 1,5 m.
Uz zapadni dio unutarnjeg lica sjevernog bedema nalaze se ostaci zida prislonjenog na njega. Zid je širok 0,5 m, a može se pratiti u dužini od 19 metara. Zidovi zapadnog i južnog poteza gornjeg dijela kaštela slabije su očuvani, a na pojedinim dijelovima i potpuno uništeni.
Jedini objekt koji je parcijalno sačuvan unutar prostora nekadašnjeg naselja je crkva Sv. Jurja. Premda je dobar dio zgrade urušen, prepoznaje se kako je riječ o crkvici pravokutnog tlocrta s polukružnom izbočenom apsidom na istoku. Pravokutni dio objekta mjeri 8 x 6,5 m, a apsida široka 4 m izbočena je 1,8 m iz osnovnog korpusa objekta, što tu crkvicu čini karakterističnom za romaničko doba.
Sjeverozapadno od crkve, udaljen desetak metara, nalazi se pravokutni objekt dimenzija 5 x 4 m, ukopan oko 4 m od današnje hodne razine. S obzirom da se radi o ukopanom objektu te sačuvanu hidrauličku žbuku koja prekriva obodne zidove, pretpostavlja i kako se radi o ostacima cisterne.
Crkva u do danas očuvanom obliku je građena u 11. ili 12. stoljeću, no dio sjevernog zida, prema procjeni Benčića, sigurno je stariji, potječe iz predromaničkog doba, točnije od starije crkve koja se nalazila na istom mjestu.
U sklopu projekta arheološki park „Santi Quaranta“, prve konzervatorske radove izvela je ih pulska tvrtka CON-TEC iz Pule. Temeljem projektne dokumentacije iz 2016., 2019. i 2020. godine realizirane su I. i II. faza sanacije romaničke crkve Sv. Jurja. Sveukupno je uloženo 207.233,25 kuna 27.504,58 EUR), od čega je Ministarstvo kulture i medija RH dodijelilo 170.000,00 kuna, a Općina uložila 37.233,25 kuna.
U listopadu 2023. okončana je 3. faza sanacije: iz Programa zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara, Ministarstvo kulture i medija RH je Općini Brtonigla-Verteneglio za navedeni zahvat dodijelio 13.272,28 EUR, odnosno 100.000,00 HRK, a Županija istarska 4.614,56 EUR.
Konzervatorsko-restauratorske radove izvelo je poduzeće Kapitel d.o.o. iz Žminja, dok je dodatna areheološka istraživanja sproveo Hrvatski restauratorskim zavodom iz Zagreba. Stručni nadzor povjeren je tvrtki Dok produkt d.o.o. iz Rovinja.
„Tijekom realizacije III. faze sanacije“, govori Neš Sinožić, „arheološkim su sondiranjem uz postojeću crkvu pronađeni značajni nalazi novootkrivenog arhitektonskog sklopa, tj. postojanje starije crkve na lokalitetu, uz i ispod zatečenih struktura crkve Sv. Jurja. Pored prethodno vidljivih ostataka romaničke crkvice otkriveni su ostatci ranijih sakralnih objekata, odnosno veće izvorne crkve unutar koje je izgrađena postojeća.
Iz tog razloga”, nastavio je Sinožić, „u dogovoru s Konzervatorskim odjelom, odlučeno je da će se nastaviti daljnje istraživanje arheološkog sklopa crkve, budući se novim nalazima mijenja koncept prezentacije planiranih radova te smo novom kandidaturom odgovorili na Javni poziv Ministarstva kulture i medija za predlaganje javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2024. godinu te na Javni poziv za financiranje javnih potreba u kulturi Istarske županije-Regione Istriana u 2024. godini, kako bi se nastavila realizacija ovog iznimno važnog projekta. Također će se tražiti i dodatna sufinanciranja, s ciljem da se Arheološki park Santi Quaranta što prije stavi u funkciju”.
Sinožić je na kraju objasnio kako turističko informativni (interpretacijski) centar Arheološkog parka neće biti smješten na samo lokaciji Santi Quaranta – kako je bilo predviđeno u idejnom projektu iz 2016. – obzirom da tamo nema osnovne infrastrukture (električna energija, voda) već će se otvoriti u samoj Brtonigli.
Jeste već kupili darove? Ukoliko niste sutra vam donosimo vodič kroz božićnu kupnju koja se vodi načelom: lokalno, autohtono, ručno rađeno. Donosimo i priču o Puležanu koji po Istri lovi posve neobične stvari. I to ne puškom nego aparatom. Za sebe kaže "Nisam ja fotograf, ja sam školovani zidar”
U muškoj konkurenciji najbrži su bili Neven Baranašić, Deni Krnjus i Elvis Đukić, dok su među ženama najbrže bile Laura Bosnjak, Jasminka Marinčić Štifanić i Valentina Stančić
Kamion će biti pozornica zabavnoj i interaktivnoj predstavi “Popis Djeda Mraza” s vilenjacima, patuljcima, dobroćudnim divom te Djedom Mrazom. Predstave su besplatne i namijenjene djeci vrtićke dobi * Pulu će posjetiti u ponedjeljak, 16. prosinca od 18:30 sati na parkiralištu Karolina
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
