CRNA KRONIKA U ISTRI U RIMSKO DOBA: Car Konstantin ubio sina u Vižuli u Medulinu, sv. German smaknut na cesti iz Pule za Nezakcij

Od kad je čovjeka ima i crne kronike. Danas gotovo svakodnevno objavljujemo vijesti o manjim ili ozbiljnim kaznenim djelima, no stoljećima nije bilo tako. Saznanja o krađama i ubojstvima u Istri, kod običnog puka, poznata su nam samo iz nekih kronika i ili očuvanim dokumentima iz sudskih procesa, ali počevši tek  s kansim Srednjim vijekom. Za kasnija razdoblja puno je nekadašnje crne kronike iskopao Miroslav Bertoša i objavio u raznim izdanjim, a ponajviše u knjigama “Zlikovci i prognanici. Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću” i „Doba nasilja, doba straha : Istra u 17. i 18. stoljeću“

Za ranija razdoblja, sve do 10. stoljeća – a to vrijedi za Istru kako za ostatak svijeta – poznata su nam samo velika kaznena djela u koja je uključena vladajuća kasta: carevi, kraljevi, vojskovođe. Događalo se to i u Istri, u doba antike, kad je na ovim područjima vladao Rim.  

Naivni car Konstantin Veliki

Rimskih nepodopština i urota, toksičnih igrarija i morbidnih sudbina oko carskoga trona moći bilo je i u južnoj Istri. Premda je Konstantin Veliki (Konstantin I.), osnivač Konstantinopola i jedan od najbitnijih rimski careva,  podario slobodu kršćanskoj crkvi i zajamčio joj carsku zaštitu, nije se istaknuo po kršćnaskom vladanju. Naime, pamti se njegova okrutnost prema vlastitom rodu, najstarijem sinu Krispu (Crispus) koji se rodio iz veze s konkubinom Minervom) i nećacima.

Neosnovana sumnja bila je dovoljna. Povjerovavši tadašnjoj zlonamjernoj supruzi Fausti koja je otužila Krispa raznim aluzijama (pa i seksualnim na relaciji posinak-pomajka,) i to kako bi put ka nasljeđivanju cara oslobodila svojim sinovima, Konstantin je naredio smaknuće vlastita sina premda ga je ranije proglašen suvladarom od Uhićen po očevu nalogu, dopremljen je u Pulu, nebi li ga nedugo potom krvnička ruka, u ožujku 326., lišila života.

Vjeruje seda je prije pogubljenja Krisp boravio u vili na Vižuli u Medulinu. Premda se ne zna li je smaknut upravo u Vižuli ili na obližnjem otočiću Fenoligi, ili pak u Puli, nastala je legendu prema kojoj se vila Vižula naziva i Krispovom vilom.

Vila Vižula u Medulinu

Impozantna obalna rimska vila (villa rustica) Vižula spada u red carskih palača ili raskošnih ljetnikovaca bogatih rimskih društvenih (patricijskih, senatorskih) slojeva. Na južnoj i jugozapadnoj strani Vižule monumentalna je vila dominirala nad morem, uza samu obalu, danas većim dijelom potopljenu podizanjem mora (1 mm godišnje), te se stepenasto uzdizala na četiri terase prema poluotočnoj uzvisini.

Zavidnih dimenzija (na 1200 m morske obale, zidova dužine do 720 m i površine kompleksa do 26 ha) gradila se, proširivala, nadograđivala, renovirala i rekonstruirala od 1. do 6. stoljeća ponajviše u vrijeme vladavine rimskih careva Augusta (27. pr. Kr. – 14. po. Kr.), Hadrijana (117.-138.), Konstantina (306.-337.) i bizantskoga Justinijana (527.- 565.). U vrijeme Konstantina Velikog dostigla je svoj vrhunac, a sudeći prema bogatstvu pronađenih artefakata vjerojatno je postala carska palača upravo zbog boravka Krispa.

Osveta svete Helene i nemilost prema nećacima

Kako zavjera potražuje osvetu u novoj zavjeri, Fausta nije nimalo bolje prošla zahvaljujući svekrvinoj uroti koje je htjela osvetiti svog unuka ubijenog prema volji svoga sina. Riječ o svetoj Heleni koja je, uzgred rečeno, bila uvjerena da je u Jeruzalemu, i to 300 godina od događaja, pronašla je komad Isusovog križa, da bi potom na tom mjestu njen sin car Konstantin naredio izgradnji crkve Svetog groba.

Dakle Konstantinova je majka uspjela uvjeriti sina da je Krisp lažno optužen, pa je supruga Fausta slučajno završila u kadi (te iste 326.) s kipućom vodom.

U Krispovu je propast bio uvučen i mladi Licinije II., suvladar i sin cara Licinija i Konstantinove polusestre Flavije, kojega je dopala u isto vrijeme, opet u Puli, jednaka sudbina. Nešto kasnije, 354. je i Gal Cezar (sin Konstantinova brata Julija Konstancija, prijestolonasljednika carskoga trona) bio kratko vrijeme zatočen u Puli i malo zatim dekapitiran.

Mučenik sv. German

U crnu kroniku, ali u posebnom poglavlju progona kršćana, spada u mučenisštvo svtepog Germana. Prema usmenoj predaji, u Puli, vlasti su ubile Puljanina Germana.

Osuđen je na smrt je jer prigovarao gradskom upravitelju zbog gradske nesnošljivosti prema kršćanima. Godine 290. izveden na suđenje (a predaja kaže i surovo mučenje) pred općinstvo u Areni, osuđen je na smrt i na cesti koja je vodila prema Nezakciju odrubljena mu je glava. Premda nema njegovih relikvija, Statut grada Pule iz 14. stoljeća nalaže da se dan sv. Germana svetkuje 30. svibnja.