Naš novinar Silvio Forza održao predavanje na Mornaričkom groblju

Brojna i zainteresirana publika nazočila je jučer kasno popodne predavanju „Mornaričko groblje u Puli: neiscrpan izvor kolektivne memorije grada i njegova identiteta“ koje je na samom groblju održao naš novinar i urednik Silvio Forza.

Susret je održan u povodu blagdana svetog Petra, dana kada Mjesni odbor Stoja svake godine organizira predavanje s ciljem upoznavanja povijesne baštine ove gradske četvrti. I sam je Forza spomenuo kako je poveznica ovog kvarta sa Sv. Petrom činjenica da se na području MO nalazi otočić Sv. Petra, jedan od četiri otoka Pulskog zaljeva, danas poluotok na kojem se nalazi tvornica cementa. Zanimljivo je da je otok Sv. Petra spojen s kopnom 1862. godine, upravo one godine kada je otvoreno Mornaričko groblje u Puli.

Mornaričko groblje još je 1960. proglašeno za spomeničko groblje. Potom je 1997., po okončanju obnove, uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije. Ono je, dakle, otvoreno sedam godina prije Gradskog groblja i upravo je u vojnoj, mornaričkoj komponenti grada govornik prepoznao razloge brzog razvoja suvremene Pule, grada koji je u svom novom preporodu rađa kao multikulturna sredina, što grobovi na Mornaričkom groblju eklatantno dokazuju.

Govoreći o povijesnom kontekstu, Forza je spomenuo potrebu poznavanja povijesti iz razloga međusobnog upoznavanja i razvijanja osjećaja pripadnosti među svim građanima Pule, sa saznanjem da se dokazi kozmopolitizma i europske dimenzije one Pule koja je, nakon Beča, Praga, Budimpešte i Trsta, spadala među najvažnije gradove nekadašnjeg velikog Autro-Ugarskog carstva, nalaze upravo na Mornaričkom groblju.

U njemu su pokopane ličnosti povezane s bitkom kod Visa (1866.), no njihov točan broj je nepoznanica.

Pokopane su tu i ličnosti vezane uz vrhunska znanstvena istraživanja u Hidrografskom zavodu na Monte Zaru i uz arktičke ekspedicije austrijske mornarice, uz brod "Novara" na kojem je nadvojvoda Franjo Ferdinand odveden u smrt u Meksiko gdje mu je ponuđeno klimavo i opasno prijestolje cara te srednjoameričke zemlje.

Tu su pokopane osobe s potonuća bojnih brodova Sv. Istvan kod Premude i Viribus Unitis (koji je nešto manje od 24 sata nosio ime „Jugoslavija“) u pulskoj luci, kada pogiba admiral Janko Vuković Podkapelski, tu su grobovi aktera međunarodnih dinamika Prvog svjetskog rata (kapetan Mehmed Kamel, pripadnik turskih tajnih službi čiji se grob s arapskim epitafom također nalazi na Monričkom groblju), sve do žrtva zračnih bombardiranja Pule u Dugom svjetskom ratu (grobovi njemačkih vojnika čiji se datumi smrti poklapaju s datumima bombardiranja Pule).

Pokojnici s mornaričkog groblja nisu bili samo ljudi različitih nacionalnosti, već i raznih društvenih staleža, vjeroispovijesti i svjetonazora - od monarhističkih za vrijeme Austrije, fašističkih u doba Italije, nacističkih za trajanja Drugog svjetskog rata, antifašističkih, komunističkih i republikanskih, od pada Italije do prvih godina jugoslavenske suverenosti nad Istrom. Naravno, takva je različitost prisutna gotovo na svim grobljima, međutim, kada je riječ o groblju s jasnim vojnim predznakom, taj pijetet prema svim žrtvama, pa i prema ratnom ili ideološkom neprijatelju, poprima dublje značenje. I naravno da nam na pamet pada asocijacija s freskom „Ples mrtvaca” iz crkvice Sveta Marije na Škrilinah u Bermu, u kojoj je Vincent iz Kastva ikonografski objasnio kako smo u smrti svi jednaki.

Počevši od sredine 19. stoljeća, Pula duguje svoj rast činjenici da je Austrija - svjesna da će procesom ujedinjenja Italije izgubiti Veneciju, svoju dotadašnju pomorsku bazu - izabrala istarski grad kao novu pomorsku bazu.  U tom je kontekstu Forza spomenuo Antona Michaela Bourguignon von Baumberga, zapovjednika pulskog arsenala. Njegovo je ime poznato većini Puljana zbog imena utvrde na brežuljku Monsivalu (Saccorgiana / Zlatnim stijenama), a jedan je od 12 austrijskih admirala pokopanih na mornaričkom groblju.

Kratka tura je obuhvatila obilazak “začaranog” groba Londonke Matilde Barry, čiji duh, prema urbanoj legendi, sam održava svoj grob, te grobove roditelja Georga von Trappa prema čijem životu je snimljen holivudski filmski hit „Moje pjesme, moji snovi“ („The Sound of Music“) te groba s arapskim natpisom spomenutog "dispečera Afričkih grupa Kapetan Hadži Kamil Efendije".

Prisutni su se zadržali i kod kosturnice talijanskih vojnika (tu je Forza spomenuo kako je jedno vrijeme na Mornaričkog groblju bila pokopana i žrtva potonuća talijanske podmornice F14 Garibaldi Trolis, brat arhitekta Enrica Trolisa, projektanta kupališta Stoja i fontane na Danteovog trgu u Puli), ali kod groba Viceadmirala Karla Franza Graf Lanjus von Wellenburga, kojo je 22. kolovoza 1913. poginuo na Zlatnim stijenama, na poligonu tvrđave Saccorgiana, tijekom testirana topa i oklopa Škodine proizvodnje. Tom su prilikom poginuli i mornari Jakob Zurc i Tomaš Čivko. Sprovod Lanjusa bio je jedan od najveličanstvenijih, na čelu povorke jahao je ratnik na crnom konju, odjeven u tamnu opremu viteza iz srednjeg vijeka. Na oklopu za glavu imao je crna ukrasna pera, a na prsima grb obitelji preminulog admirala.

Forza je na kraju naglasio kako još uvijek nedostaje sustavno istraživanje o Mornaričkom groblju te kako je broj nepoznania još velik te kako puno toga o onome što znamo o tom groblju dugujemo Branku Peroviću, autoru vrijedne knjige “Mornaričko spomen groblje Pula”.

Prisutnima se uvodno obratio i dopredsjednik Istarskog povijesnog društva – Società storica istriana, profesor povijesti Maurizio Levak, a predavanju je nazočio i direktor pogrebnog poduzeća Monte Giro Darko Bijelić.

Organizatori predavanja bili su Grad Pula – Mjesni odbor Stoja i Istarsko povijesno društvo.