Izgled Pule u prošlosti, ali i drugih mjesta u Istri, poznat nam je, počevši od 17. stoljeća, samo zahvaljujući stranim umjetnicima i putopiscima koju su oslikali i nacrtali razne vedute naših krajeva.
O tome kako su izgledali Pula i drugi istarski gradovi i sela od svog osnutka pa sve do 17. stoljeća (izuzev neki jednostavnijih prikaza na zemljovidima iz ranijih stoljeća) ne znamo ništa ili jako malo, a ono što znamo dugujemo rekonstrukcijama i hipotezama koji nam dolaze iz arheologije.
Labin
Dok francuski vojni inženjer Antoine De Ville, koji je između 1630. i 1632. gradio mletačku utvrdu na pulskom Kaštelu, nije objavio, 1633., svoje djelo “Portus et Urbis e Polae" (“Luka i Grad Pula”) o konturama i urbanističko-arhitekstonskim detaljima prijašnje Pule možemo samo nagađati, a dok slovenski poligraf i tiskar Johann (Janez) Weichard Valvasor 1690. godine nije objavio bakroreze Pazina, Žminja, Lindara, Tinjana, Trviža, Belaja, Boljuna, Gračišća, Paza, Kringe i Lupoglava u svom izdanju "Die Ehre deß Herzogthums Crain" ("Slava Vojvodine Kranjske bakroreza") o mjestima s unutrašnjosti Istre nemamo nikakva slikovna svjedočanstva.
Pula
Tijekom 18. i 19. stoljeća radovi putopisaca slikama i riječima postaju sve kompletniji, precizniji, pa i oko ugodniji. Među boljima spadaju litografije njemačkih umjetnika Antona Augusta Tischbeina i Augusta Selba iz knjige “Memorie di un viaggio pittorico nel Litorale austriaco“ („Sjećanja sa slikarskom putovanja po Austrijskom primorju“) koja je 1842. izdana u Trstu.
Rovinj
Pomeranac Anton August Tischbein (rođen je 1805. u Rostoku, u njemačkom Pomorju / Pommen) i Bavarac August Selb (rošen u Minhenu 1812. ili 1813.), početkom 40-tih godina 19. stoljeća žive u Trstu, a u lipnju 1842. kreću na svoje slikarsko putovanje tadašnjim Austrijskim primorjem. Početna postaja im je Aquileia (Oglej), potom posjećuju Duino (Devin), Trst, Muggiu (Milje), Kopar, Piran, Poreč, Pazin, Svetvinčenat, Rovinj, Vodnjan, Pulu, Labin, Volosko, Krk, Cres i Lošinj. Iste godine, s tekstovima poznatog tršćanskog povjesničara i stručnjaka za Istru Pietra Kandlera, objavljuju već spomenuto izdanje s 44 litografija s prikazima krajobraza, spomenika, ali i portreta mještana.
Pazin
Vezano uz Pulu, gdje su im motivi Arena, Augustov hram, Komunalna Palača i Slavoluk Sergijevaca, interesantno je to što slikaju klaustar franjevačkog samostana, što je vrlo rijedak slučaj kod putopisaca. Dojmljive su i vedute Labina u kojem se javlja istarska koza, Pazina, Sv. Stjepana kod istarskih toplica, obalnog Rovinja s pastirskim zaleđem.
Sv. Stjepan kod istarskih toplica
Jedna od zanimljivijih je svakako prikaz Savičente u sajmišnom danu. To je trenutak kada su se lokalni žitelji okupljali na trgu radi trgovinske razmjene. Toj je litografiji povjesničarka Paola Delton, iz Centra za povijesna istraživanja u Rovinju, posvetila esej „Sanvicenti, vestirsi per la fiera: il racconto iconografico di August Tischbein“ („Svetvinčenat, odjenuti se za sajam: ikonografska priča Augusta Tischbeina”).
Franjevački klaustar u Puli
Ističući povijesnu i stratešku važnost gradića, razvijenog oko dvorca koji je izvorno bio biskupska utvrda, zatim vlasništvo obitelji Sergi iz Pule (Castropola), a potom od 16. stoljeća posjed venecijanskih plemićkih obitelji Morosini i Grimani, Paola Delton spominje kako je Svetvinčenat bilo važno trgovačko središte sa sajmovima i tržnicama koje su se održavale u raznim terminima, uključujući 24. lipnja, za blagdan svetog Ivana Krstitelja.
Svetvinčenat
"Tijekom ovog značajnog blagdana održavala se viteška igra opisana u dokumentu iz 1713. godine. Uoči blagdana palile su se vatre kako bi se otjerale vještice, a zvonila su zvona. Tischbeinova litografija”, primjećuje nadalje Paola Delton, “također bilježi detalje tradicionalnih nošnji ljudi iz južne Istre i okolnih područja, sugerirajući prisutnost ljudi iz raznih mjesta. Vodnjanske žene nosile su karakteristične kostime s kapama, dok su drugi nosili odjeću iz slavenske istarske tradicije”.
"Slavensko vjenčanje"
Kao zanimljivost spomenut ćemo to da je originalno izdanje iz 1842.Tischbeinove i Selbove knjige 2021. godine prodano na aukciji za 13.900 eura. “Reprint” iz 1979. u raznim je antikvarnicama dostupan po okvirnoj cijeni od 500 eura.
