Knjiga akademika Borisa Senkera "Istarska prikazanja - trilogija", koja sadržava tri dramska teksta "Istarske priče", "Sanjari budućnosti" i "Sanjarova priča", predstavljena je u ponedjeljak u Društvu hrvatskih književnika (DHK).
Predstavili su je urednica Eugenia Ehgartner, idejni začetnik Teatra Fort Forno Plinio Cuccurin, autorica pogovora Lucija Ljubić, redatelj Robert Raponja i autor.
U ovoj knjizi objavljena je nova Senkerova dramska trilogija koja obuhvaća tekstove "Istarske priče", "Sanjari budućnosti" i "Sanjarova priča" i trilogijska je poveznica na dramatičarov južni zavičaj, napomenula je Ljubić.
Predstave su, kaže, nastale kao dio turističke ponude općine Bale koja je prepoznala važnost razvoja kulturnog turizma pa je od države na korištenje dobila staru austrougarsku utvrdu Fort Forno.
Kao idejni pokretač i utemeljitelj Teatra Plinio Cuccurin je odredio programsku orijentaciju koja se sastojala od uprizorenja novih kazališnih tekstova s temama iz prošlosti Istre te stvaranju komunikativnih i kreativnih izazovnih kazališnih predstava koje su zanimljive i domaćim i inozemnim posjetiteljima, rekla je Ljubić.
"Istarskim pričama" tematizira se, pojasnila je, prošlost Istre ugrađena u sadašnjost. U "Sanjarima budućnosti" sadašnjost se mjeri snovima o budućnosti, rekla je Ljubić i dodala kako su u "Sanjarevoj priči" prošlost i budućnost zgusnute u iskonskoj ljudskoj potrebi za snovima i idealima.
Po riječima redatelja Roberta Raponje trilogija tematizira prošlost Istre ugrađenu u sadašnjost. Naveo je i kako se Senker u svojoj trilogiji dotiče pojedinih povijesnih osoba poput cara Franje I., arhitekta Pietra Nobila, arheologa Giovannija Carrare Polensisa, carice Sisi, mikrobiologa Roberta Kocha, viceadmirala Wilhelma Tegetthoffa, skladatelja Antonija Smareglie, pisaca Thomasa Manna, Arthura Schnitzlera i Jamesa Joycea te umjetnika Gustava Klimta, koje su utjecale na internacionalnu kulturnu geografiju Bala, Istre i Hrvatske.
Knjigu je objavio nakladnik Leykam international.
Akademik Boris Senker rođen je 1947. u Zagrebu. Od 1971. do umirovljenja radio je kao asistent, docent, izvanredni profesor te redoviti profesor na Katedri za teatrologiju u Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dva puta bio je pročelnik Odsjeka te u dva mandata voditelj Poslijediplomskoga i doktorskoga studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.
