"Imam vrlo bogate rođake u Americi koji će mi sve ostaviti ali, iako imaju preko 90 godina, još uvijek se jako dobro drže i moram biti strpljiv. Zbog toga ja sviram. A imam i određenu prepotenciju pa ne pratim estradne zakone. Recimo, ja sam danas znao da dolazi fotograf, a nisam otišao da namjestim frizuru", objašnjava mi Rambo Amadeus svoj trenutni glazbeni status. U šali. Ili ozbiljno…. Umjesto frizure, za razgovor namješta tek – pokrivalo za glavu. „Posebnu“, ekološku kuhinjsku krpu u plavoj i zelenoj boji „za more i pošumljavanje“.
- Ovo nosim kad imam period inkubacije, kaže dok namještamo stolice u korti stare istarske kuće u Raklju, u čijoj je konobi upravo završio probu za današnji koncert u sklopu 12. Festivala na dragom kamenu.
Autor, izvođač, muzičar, instruktor jedrenja
Ako bi trebalo nabrojati pet glazbenika s područja bivše Jugoslavije kojima nije potrebno skoro nikakvo predstavljanje, on bi vjerojatno našao svoje mjesto među njima. Svjetski Mega Car, ponekad i Svjetski Kilo Car, roker i džezer još od 1979. godine - Rambo Amadeus ili, 'za rodbinu i prijatelje', Antonije Pušić. Na njegovoj Facebook stranici pak, stvar je još prostija. Tamo piše tek: „Autor, izvođač, muzičar, instruktor jedrenja“.
Je li ovo zaista Vaš najbolji opis?
Rambo Amadeus: Jeste. To sam ja.
Kako Vam je u mirnom istarskom selu?
Rambo: Top! S obzirom na to sam iz Herceg Novog i da imam kuću na moru, ja ne idem na odmor. Tako da sam sebe sada natjerao da ne radim ništa.
Kad morate raditi, koji vas poslovi nerviraju?
Rambo: Ja sam samom sebi batler, što mi vrlo teško pada jer sam jako zahtjevan. Oko mene ima posla, a sve moram ja (smijeh).
A šljakerski poslovi?
Rambo: Radim ja i šljakerski. Evo, recimo, ove godine sam dosta 'šlajfericom' brusio stari koper s broda, pa udarao novi. To je posao za omladinu. Al', dobro. Nije mi ništa!
Turbo folka nema ako se ograniči buka
Hajmo 'u glavu' s dvije pulske teme koje ne možemo izbjeći. Pulska je gradska vlast, naime, proljetos odlučila da se u gradskom prostoru ne mogu održavati koncerti turbo folk izvođača. Kakav god da se razgovor o ovome započne, netko prije ili kasnije zaključi da je onda najbolje pitati Ramba – on je izmislio izraz turbo folk, on valjda zna. Pa, evo, pitam Ramba – šta ćemo s turbo folkom?
Rambo: Čuo sam za to, ali nisam znao da je još aktualno. Ja da sam gradonačelnik, ako bih želio da grad ima neku kontroliranu fizionomiju, ja se ne bih miješao u program. Ja bih se miješao u decibele. Napravio bih eksperimentalno jedne godine da može bilo koja vrsta muzike, al' bez ozvučenja. Ako ste ograničili buku, vi nemate turbo-folk jer on nije definiran tako da vidimo koje su to note i kakve su rime. Turbo folk nije muzika, to je nekritička upotreba tehnologije. Samo smanjite svima decibele. Osim klasičarima! Oni u pravilu nisu preglasni. Ja nisam nikad čuo da je netko izašao s klasičnog koncerta i rekao: „Joj, što je ovo bilo prejako!“. Dakle, samo treba eliminirati silu.
Meni se čini da se mijenja senzibilitet Homo sapiensa i da počinje da shvaća i buku kao zagađenje. U tom smislu, stvarno, da sam gradonačelnik, ja bih samo smanjio ozvučenje na svemu. I onda bi svi oni koji hvataju na snagu ostali bez argumenata.
Naravno, ako imamo dress-code i ograničenje decibela, onda ćemo mi koji sviramo rock muziku tu nekako najviše da naj**emo (smijeh), međutim, pošto ja volim da se žrtvujem za opće dobro, ja predlažem da krenemo samnom. Da kažemo: „Evo, može Rambo, ali da mu ozvučenje spustimo na desetinu pa da vidimo koliko je sati“.
Jer, ja čak mislim da je čitav taj koncept masovnosti nešto što je neka mitingaška logika. Ja maštam o tome da sviram koncerte koji su jednako plaćeni kao na velikim festivalima, ali pred 200 ljudi. To mi je najljepše. Još kad bih mogao da se upoznam sa svima u publici – to bi bilo to.
Je li onda turbo-folk zabranjivanje turbo-folka?
Rambo: Jeste na način da se miješamo u rime i u tonove. Ne možemo na taj način o tome govoriti. Već sam rekao, turbo-folk nije muzika nego nekritička upotreba tehnologije...
Šta Vi slušate?
Rambo: Slušam tiho! Šta god slušam, slušam tiho.
Svi ćemo se vezivati za drveće
Druga gradska boljka je sječa drveća. Pula je ove godine ispratila desetinu stogodišnjih stabala iz samog srca grada, a nova nije dočekala. Pobuna se uglavnom svodi na naknadni očaj, propitivanje, pokušaje sprječavanja...
Kod Vas to drukčije ide. Znate na što ciljam - prije 13 godina, kada je gradska vlast u Beogradu odlučila posjeći stabla platana u Bulevaru kralja Aleksandra, nekadašnjem Bulevaru revolucije, pokušali ste to spriječiti vlastitim tijelom. Legli ste čak na asfalt i zaustavili promet. Plakali ste. Nakon 13 godina, smatrate li i dalje da se trebamo vezivati za stabla da se spriječi njihova sječa po gradovima?
Rambo: Doći će vrijeme da će se svi vezivati za drveće! Ja imam jednu teoriju. Vi kad posiječete drvo od stotinu godina, vi ste posjekli sjećanja. Vi ste se obračunali s nečim što je bilo nekad i vi na lakši način možete da sprovedete nešto potpuno novo. Kad ošinete stogodišnju šumu ili drvored, vi onda možete s ljudima koji su se toga odrekli raditi što hoćete. Možete papriku tu da im posadite, oni će reći „aha, ok, super!“.
I danas biste se zavezali za stablo?
Rambo: Za svako stablo bih se vezao i stalno ću da se vezujem!
A, šta je postignuto Vašim vezivanjem na Bulevaru? I koje je, po Vama, najbolje rješenje?
Rambo: Zna se kako se to radi! Naravno da pojedina stabla s vremenom postanu trula. Međutim, na Elisejskim poljanama u Parizu, recimo, godišnje posijeku svako pedeseto stablo i zamijene novim, da se ne bi ljudima agresivno mijenjala kognitivna mapa. Postoji način kako se to radi! U glavnoj beogradskoj 'džadi', sadašnjoj Kralja Milana, to je napravljeno prije 150 godina kada se ulica proširivala. Došla je ekipa iz Francuske koja je kopala neke luđačke kanale i premještali su platane da ih ne bi posjekli. To je koštalo 'boga oca', više nego sama ulica, međutim, kultura je nekada bila takva da se odlučilo da se stabla sačuvaju.
Koliko vama znači borba za ekologiju?
Rambo: Ne znači meni ništa. Ja mogu još ovo 20 - 30 godina i u govnima stajati. Ja se za stablo vezujem zbog odnosa prema samom sebi i zbog generacija koje dolaze iza mene. Pitat će me sutra unuci 'šta si radio' i 'đe si bio'. Ja sam tada, kada sam se zavezao za platane na Bulevaru, molio da me uhapse da bi sutra unucima mogao reći da sam bio u zatvoru.
Ali, nisu Vas htjeli uhapsiti…
Rambo: Nisu! Naravno, sada tamo rastu neke nove platane i to sada izgleda pristojno, ali šta je sa tim estetskim Černobilom koji je trajao deset godina dok nova stabla nisu krenula da granaju?!
Lakirani kič Eurosonga
LET3, Konstrakta ili Rambo Amadeus. Tko je imao bolju pjesmu na Eurosongu?
Rambo: Ja sam imao bolju pjesmu! Ova ŠČ! je fenomenalna pjesma, zaista, vrlo je aktualna i mirnodopska. Ja sam zaista bio ganut. Konstrakta nije bila toliko subverzivno angažirana, ali mi je vrlo draga. Međutim, stvarno ruku na srce, pored moje najveće simulirane skromnosti koju mogu da pokažem u ovom intervjuu, moja je pjesma bila najbolja.
Dobro, a tko ima bolje noge, Mrle ili Rambo Amadeus?
Rambo: E, mislim da on ima bolje noge. Ja volim da budem realan.
Je li Eurosong turbo folk?
Rambo: Kako da ne?! Mislim, on je još i gore od toga. To je neki lakirani kič. To je ustvari maneken totalitarnog društva u kojem se bilo kakva vrsta suvislog sadržaja tjera na puškomet od festivala, a kao u doba najvećih totalitarnih režima, veliča se samo vještina interpretacije. I vi tu imate interpretacije svih vrsta, imate čak pomiješan sport i pjevanje. To ima samo u umjetničkom klizanju, koje je također veliki kič. Mislim da su čak umjetnički direktori Eurovizije i umjetničkog klizanja isti ljudi jer toliko to liči jedno na drugo. Svi vole šljokice.
Zašto ste išli na Eurosong, onda?
Rambo: Zato što su me pustili.
Hoćete li ići ponovno?
Rambo: Evo, baš sad lobiram da me bilo koja od država bivših republika pošalje.
Svi ste počeli lobiranjima i potpisima pokušavati stići do Eurosonga. Momci iz Dubioza kolektiva su čak pokrenuli online peticiju da ih pozovu.
Rambo: Jel Dubioza ikad bila na Eurosongu?
Nije.
Rambo: E, pa eto, neka onda oni idu prvi.
Ne mogu. BiH Eurosongu duguje novac i kao država ne nastupa već sedam godina. Zato Dubioza traži da ih puste barem u revijalni dio programa.
Rambo: Duguju lovu Euroviziji? Pa, to je genijalno! To je genijalnije nego kad je onaj jedan naš političar otišao s blindiranim BMW-om u Mađarsku pa mu ga tamo oduzeli jer je bio ukraden.
Najveći koncert mi je bio pred 300.000 ljudi, u sklopu jednog od protesta protiv Slobodana Miloševića u Beogradu. Ljudi su bili dokle god ti pogled seže. A najmanji je bio u Boru, na početku karijere. Imao sam 11 ljudi u bendu, a prodali smo 8 karata. Onda sam ja zamolio ove s udaraljkama da siđu u publiku da pojačaju brojčano stanje.
Istra, jazz, sopile i Malvazija
Ako zanemarimo Eurosnogove i vratimo se rock'n'rollu, ima li smisla praviti albume danas kada se više ne kupuju u tom formatu?
Rambo: Ne radim ja više te albume kao CD-e. Izbacujem pjesmu po pjesmu i, primijetio sam čak da, ako ih mnogo ne objavljujem nego ih na svirkama prezentiram kao nešto novo, to bude okej.
Jutros sam slušala razgovor u kom su dva zakleta rockera utvrdila da su Rambo, Koja (Dušan Kojić, Disciplina Kitschme , op. n.) i Dino Dvornik najznačajniji autori ex SFRJ.
Rambo: Ja ne znam zašto su mene izvukli, ali mi je jasno zašto su njih. I ja tvrdim da je Koja genije. Ja to lično mislim za njega! I da je možda jedan od najznačajnijih rock'n'roll autora od kad se broji na teritoriji ex SFRJ, a i u svjetskim razmjerima. Dino je bio talent nevjerojatan! A njemu sam i beskrajno zahvalan! Dino je mene reklamirao svuda u početku. Samo je išao okolo i pitao ljude jesu li čuli za Ramba. Zbog njega sam svirao na najrazličitijim mjestima i po nekim diskotekama gdje ljudi dolaze u odijelima. Ja dođem tamo, a oni me pobrkaju i kažu: „Vidi ga, stigao ovaj iz Vodovoda!“.
Zašto žene imaju brkove u spotu za „Mujo kuje sevdah flamenko“?
Rambo: Kad smo snimali spot rekao sam šminkerici da donese desetak raznih brkova za Španjolce i Meksikanace. I kažem ja najljepšoj ženi koja je bila tu: „Ajde, stavi i ti brkove!“. I ona stavi i mnogo mi je ljepše izgledala. Stvarno. Ona sada i privatno izlazi s njima uveče.
Kako je muzika Tamare Obrovac došla do Vašeg uha?
Rambo: Slučajno. Ne znam kako, ali samo sam je čuo i krenuo da guglam i tražim komade. Sve mi je bilo vrlo familijarno. Nekako je bilo moje odmah. Tamara je fenomenalna.
Je li Vam onda i Istra podjednako familijarna?
Rambo: Danas, nakon svih ovih povijesnih događaja, nepopularno je reći da se negdje osjećaš kao kod svoje kuće jer odmah misle da si došao da osvajaš. Drago mi je da sam ovdje u gostima. Jako su gostoprimljivi ovdje u Raklju. Istra ima svoj rukopis preko hrane, pića, maslinovog ulja, malvazije i Terana. Što bi rekao moj prijatelj Franci Blašković: „Mens sana in Malvasia Istriana“. To je valjda sve što treba da kažem.
Zimski koncert u MTS Dvorani, Beograd, 25.12.2022. (foto: Marija Mladjen/ATA)
Kada recimo slušate Joe Zawinula, velikana jazza, jasno vam je da je do njega dopro zvuk sopila. Nije ni čudno jer je on tu na 200 kilometara, on je Austrijanac iz Beča. Vjerojatno je vlak funkcionirao pa su ljudi odlazili tamo da sviraju. Muzika se brzo prostire. Kod njega se čuje ta Istra.
Teorija i praksa jedrenja
Je li Beograd jednako topao dom kao prije trideset godina?
Rambo: Jeste, Beograd me je prihvatio veoma toplo i srdačno. Ja sam iz Herceg Novog, s mora. Sada imam 60 godina. Dakle, još toliko pa 120. Čovjek kad je mlad, njemu je potrebna metropola. Potreban mu je neki grad da se pokaže. Međutim, vremenom u njemu proradi biologija. Recimo, ja sam danas otplivao do bove i nazad. Jesam, majke mi. Sve su manje moje potrebe da se nešto dokazujem, za što je potrebna metropola, a sve veće moje biološke potrebe: da otplivam, da odgledam zalazak sunca.... A to je sve najbolje na selu. Metropole treba ostaviti mladima.
U šta vjeruje Rambo Amadeus?
Rambo: Vjerujem u sve ono što je čovjek izmislio.
U Boga?
Rambo: Pa, i njega je čovjek izmislio.
Za kraj čuvam jedrenje i muzičke planove. Je li život zaista bolji pod jedrima i što je Vašom revolucionarnom jedrilicom na solarni pogon?
Rambo: Nažalost, platio sam užasno skup ceh svom ekscentrizmu i prosvjetiteljskom nagonu sa solarnim jedrenjakom. Završio sam ga taman kada je počeo COVID. A onda, kada je prošao, ispostavilo se da je šperploča ispod palube potpuno istrulila jer je stavljena pogrešna. Onda smo sve to trebali da čupamo i vraćamo - jedan robovski rad od godinu dana. I, evo, sada smo to napravili, ali su u međuvremenu crknule baterije. Jedrenjak je trenutno u moru i čekam da se instaliraju nove. Svi mi se već javljaju, ali nisam još objavio bookinge…
A koji je plan?
Rambo: Dva su plana. Ili je u pitanju team building pa obučavam ljude jedrenju ili idemo da se napijemo. To je pitanje afiniteta polaznika. Jednom sam prilikom, recimo, imao jedrenje od 4 sata od čega je samo 45 minuta bilo jedrenje, i odmah su me nagovorili da idemo u kafanu jer su htjeli sat teorije koji je također uključen u program.
A kada sve završim, odlučio sam napraviti dokumentarni film u kom ću, samo uz pomoć snage vjetra i sunca, napraviti krstarenje od Kotora pa ovamo dokle dobacim.
A dokle bi mogao dobaciti?
Rambo: Pa, šta ja znam. Vjerujem do Ankarana, uzduž preko Jadrana. Čini mi se da će to biti never ending story. Samo da napokon krenem.
Kako se ta ideja uopće rodila?
Rambo: Ja imam fiks ideje. Ja živim od toga. I đecu sam školov'o od svojih fiks ideja. Nije šala. Snaga sunca. Pogledajte vi, otkad sam ja počeo da pričam o postavljanju solarnih panela, koliko je hektara takvih panela postavljeno okolo. Ja sam ponosan na to. Ponosan sam čak i na biznismene koji su počeli da zarađuju od uvoza panela i zaradili milione. Odlično! Zbog mentaliteta čovjeka, ne može ekologija da pobjedi u liberalnom kapitalizmu sve dok ne počne da donosi profit.
Koji je sljedeći muzički plan?
Rambo: Radim na novom projektu koji se zove psihotimatrenje. Ne znam kako da objasnim. To su neke simulacije za našu psihu da postanemo plemenitiji i bolji, da lakše podnosimo frustracije. Šta će to točno biti, ja to ne znam, ali tako to kod mene uvijek počinje – nekom prinudnom misli koja me proganja sve dok se ne pretvori u neku pjesmu.
Dakle, očekujemo da će se psihotimarenje realizirati u vidu pjesme?
Rambo: U najmanju ruku će biti pjesma. A možda i opera.
Rambo Amadeus Organic Trio večeras otvara 12. Festival na dragom kamenu u Raklju. Koncert će se održati u "korti Grubića" kod rakljanske crkve s početkom u 21 sat. Ulaz je besplatan.
