THE RAILWAY MEN: Samo sam učinio što mi je bila dužnost

Postupci, odluke, žrtva i herojstvo nekolicine plemenitih ljudi, zaposlenika indijske državne željeznice koji su kobne noći napravili niz čuda kako bi spasili što više nedužnih života glavna su tema Netflixove igrane serije Željezničari, prema istinitom događaju. Svaka od četiri epizode traje nešto manje od sat vremena, a događa se pretežito u noći 2. prosinca 1984. kada su slijedom grešaka i propusta ispuštene ogromne količina plina cijanovodika u atmosferu, pri čemu je smrtno stradalo više tisuća ljudi. Posljedice najveće svjetske industrijske katastrofe, nastale u pogonu tvornice pesticida Union Carbide, stanovnici indijskog grada Bhopala i okolice, osjećaju, ali i plaćaju svojim narušenim zdravljem i danas.

Prikaz života tadašnje Indije

Upravitelj kolodvora u Bhopalu (izvrsni indijski glumac Kay Kay Menon) i njegov pomoćnik Imad (Babil Khan) održavaju vlakove, brinu o funkcioniranju sistema i o putnicima, ali upoznajemo i njihove životne priče. Na poslu, kao i u njihovim životima, neprekidno je prisutan sukob časti i morala, osobnog profita i općeg dobra, tradicijskog pristupa i navirućih modernih tekovina, specifičan za narative čija tema i zaplet originalno potiču s indijskog kulturološkog područja. Naglašena je i egzistencijalna komponenta života likova, te drugačije poimanje zajedništva negoli je ono na koje smo navikli u europskoj i sjeverno američkoj kinematografiji, budući takvim uradcima obiluje naš širi audiovizualni prostor.

U našoj zemlji najmanje vrijedi život običnog čovjeka.

Na kolodvoru se uskoro pojavljuje i pljačkaš ekspresnih vlakova (Divyenndu Sharma) koji se upravitelju predstavlja kao policajac za zaštitu željeznice. On je lik u čijem će se djelovanju uslijed krize, raslojiti dvojba zla i dobra te će poštenje naposljetku pobijediti.

Život i radni uvjeti za ovu skupinu te večeri zadobivaju užasne uvjete. Putnici kolodvora i prolaznici počnu padati poput muha, čak se i životinje guše i ruše, a i telefonske su linije u kvaru. Kako noć odmiče, generalni direktor željeznice (Ranganathan Madhavan) i ministrova tajnica (Juhi Chawal), odlučuju pomoći ljudima na svoju ruku, riskirajući svoj posao, potpuno svjesni da ih čeka zatvor zbog neposluha spram naredbi nadređenih.

Sunny Hinduja u ulozi je fotoreportera i vlasnika propadajuće tiskare koji u važnom rukavcu radnje prikazuje nemoć običnog, ali obrazovanog čovjeka Indije, aktivista, koji zapravo ne može napraviti ništa u borbi s korporativnim grabežljivcima, već eventualno može u svojoj snalažljivosti pomoći nekolicini da lakše prežive i prebole katastrofu.

Sami moramo naći razlog za život.

Religijski sukobi, još jedan društveni fenomen zastupljen u indijskom društvu i mnogim uradcima indijske kinematografije; razbojništvo u vlaku potaknuto religijsko-etničkim razlikama stanovnika Indije, predočeno je još jednim zgodnim narativnim rukavcem. Glavni junak tog spora, koji ni pod koju cijenu ne želi aktivirati oružje čak ni spram onih koji ga upotrebljavaju prijeteći njemu. On završava spasivši one koje je namjerio, no ne uspijeva spasiti sebe.

Pretjerana dramatizacija

Stil dramskog pripovijedanja o stvarnom slučaju koji je odnio brojne živote, obiluje dirljivim i živopisnim dramskim obratima a glumačke izvedbe teatralnošću i zanosom, dok su likovi generalno tugaljivi nad vlastitom sudbinom. Do izlizanosti se koristi filmičnost ‘ljudi koji padaju’, pjene se i bore doći do daha, što sve dovodi do pretjerivanja u dramatizaciji.

Mnogo je općih mjesta kako bi se publiku emocionalno involuiralo - djeca iz sirotinjske četvrti, trudnica, hrabri željeznički čuvar, društvena pobuna itd. Vizual izgleda sanjivo i bajkovito, dok scenografski serija prilično dobro funkcionira obzirom da je vrijeme radnje prije gotovo 40 godina. Često korištena nelinearnost naracije pomalo zbunjuje, ali montažna rješenja su pritom izvrsna. Mnoge su replike poput poslovica, moralnih premisa ili dijelova nekog epa ili napjeva, što seriju čini dijaloški bogatom.

Pretjerana dramatizacija i patetičnost dijelom su dio koncepta tragičnosti, ali i obol nekolicine iznimnih bollywoodskih glumaca poput Khana i Sharme čije su izvedbe vrlo snažne. Menonova središnja izvedba je kao i uvijek maestralna, a njegov kraj, tj. novi početak izvrsno je postavljen u završetak dramskog luka njegovog lika, opsjednutog pomaganjem ljudima i spašavanjem djece, koji ima nezahvalnog, pomalo bahatog sina, mogućeg pripadnika neke nove zlatne indijske mladeži.

Sve navedeno u službi je slojevitog prikaza razlučivanja dobra od zla kroz težine odluka koje je pojedinac prisiljen donositi. Hoće li zaštititi korporaciju šutnjom i podilaziti ‘nadređenom’ te tako zadržati posao i primanja ili će se pobuniti i raditi prema vlastitom moralnom ‘satu’ i pritom riskirati gubitak posla.

Istinsko herojstvo i dobročinstvo

Klasični filmski junak (i dalje većinom muškog roda, pa tako i ovdje) i njegovo postavljanje u socijalno-religijski kontekst, kao i kontekst obitelji i vremena znatno se razlikuje od heroja kakvog srećemo u narativima indijske kinematografije. U Željezničarima je taj pojam heroja i istinskog herojstva odlično dramaturški obrazložen i objašnjen, iscrpno prikazan emocijama, obuhvativši mnoge detalje od tradicije do osobnih navika i stremljenja u izvanrednim uvjetima velike strahote.

…u zemlji koja niti kažnjava one koji oduzimaju živote, niti nagrađuje one koji ih spašavaju.

Dobročinstvo, briga o drugima u iznimno mnogoljudnom društvu, zaštita slabijih te ljudski poriv - gotovo do panike za željom za pomaganjem, osobna nužnost pomaganja koja spontano nabuja u pojedinim likovima kao i društvena norma zaštićivanja jedno drugog u nesreći snažna su pouka serije, iz koje se može puno naučiti. Vjerojatno se iznimno visoka ocjena na imdbu, trenutnih uzlaznih 8.7 velikim dijelom formirala upravo zbog toga.

Ocjena serije 3.5 / 5

Serija The Railway Men: The Utold Story of Bhopal 1984 trenutno je na petom mjestu po gledanosti Netflixovih serija.