U puskoj galeriji Novo otvorena izložba „Izmisliti prostor. Ispuniti prostor.“

Otvorenje izložbe ''Izmisliti prostor. Ispuniti prostor.'' održano je u petak, 15. prosinca u pulskoj galeriji Novo. Izložbu je organizirala udruga Metamedij u suradnji s Muzejom Lapidarium iz Novigrada, a kustosica je Jerica Ziherl. Izloženi su radovi ili dokumentacija Marine Banić, Anđela Božca, Đanina Božića, Marčela Brajnovića, Karl Heinza Cibulke (s Albertom Mayrom), Matije Debeljuha, Olje Grubić, Alena Floričića, Ingeborg Fülepp & Heika Daxla, Josipa Pina Ivančića, Marka Košnika, KUD-a Šikuti Machine, Antala Luxa, Olega Morovića, Zdravka Milića, Roberta Paulette, Marka Pogačnika (s Naškom Križnarom i Francijem Zagoričnikom), Nadana Rojnića, Davora Sanvincentija, Gorana Škofića i Bojana Šumonje.

Brojne okupljene pozdravila je voditeljica Marijeta Bradić u ime svih četiri udruga koje vode galeriju (Metamedij, LAE XXI, Atanor i Faro11) koja je napomenula da se radi o četvrtoj izložbi u ovom prostoru.

Marijeta Bradić

- Riječ je o izložbi koja je rezultat projekta udruge Metamedij naziva „Izmisliti prostor“. U sklopu tog projekta arhivističkog karaktera istraživalo se prvo desetljeće 2000-ih godina u području inovativnih suvremenih umjetničkih praksi na području Istarske županije. Rezultat tog projekta je publikacija koju planiramo predstaviti u siječnju iduće godine, kazala je Bradić i zahvalila svima koji su sudjelovali u organizaciji te svima koji su dio ove izložbe.

Marino Jurcan iz udruge Metamedij je kazao da je sama publikacija rađena nakon što je utvrđena potreba za arhiviranjem aktivnosti, projekata, umjetnika i raznih manifestacija s početka tisućljeća.

Marino Jurcan

- Ova izložba pokriva puno širi period pa ovom prilikom zahvaljujem kustosici Jerici Ziherl i Muzeju Lapidarium na srčanom i entuzijastičnom pristupu, znanju, kontaktima i fundusu muzeja. Isto tako zahvaljujem Istarskoj županiji i Gradu Puli na sufinanciranju programa. Meni je osobno zanimljivo da je izložba obuhvatila i neka razdoblja i manifestacije koje su, u Puli i šire, bile povezane i uz neke glazbene programe kao što su Paradise City u Uljaniku, Jesen u Doku te razni drugi festivali iz druge polovice 90-ih. Oni su utjecali na moj osobni razvoj, ali i na neke prve korake udruge Metamedij pa smo ponosni što smo dio svega ovoga, kazao je Jurcan i prepustio riječ kustosici Ziherl.

Jerica Ziherl

- Izložba je nastala na osnovu knjige „Izmisliti prostor“ koja se bavi već spomenutim periodom, a ja sam za izbor radova počela s teorijom koja kaže da je suvremena umjetnost polifonija. Ja se priklanjam starijim povjesničarima koji kažu da suvremena umjetnost počinje nakon Drugog svjetskog rata. Izložbu sam stoga započela s nečim što je tek sada ušlo u hrvatsku povijest umjetnosti, a to je spomen-kosturnica Vladimiru Gortanu u Bermu koju su projektirali Zdenko Kolacio i Zdenko Sila. Radi se o prvom spomeniku u Jugoslaviji koji je apstraktan i koji je izrađen 1953 godine, kazala je Ziherl.

Ona je dodala da nakon toga dolazi Dajla, malo mjesto pored Novigrada poznato po samostanu. Tamo 1965. godine dolazi trojica Slovenaca - Marko Pogačnik, Naško Križnar i Franci Zagoričnik – koji rade prvu slovensku trilogiju suvremene umjetnosti među kojima je i prvi video izrađen u Jugoslaviji naziva „Na putu za Dajlu“ Naška Križnara koji prikazuje jedan ljubljanski trg pokriven snijegom i sa samom Dajlom nema veze. No danas u povijesti umjetnosti Dajla i radovi ovog trojca predstavljaju prvi konceptualni pristup jednom prostoru.

- Sljedeći umjetnik koji po meni predstavlja odmak i otklon od visokog modernizma je Marčelo Brajnović. On je 1960. godine u Zagrebu izložio rad u kojem razbija platno. Svi znamo priču o Golom brdu i obitelji Brajnović, a ovdje izlažemo video Matije Debeljuha izrađen nakon Marčelove smrti i koji na jedan suptilan način govori o njihovom domu i sve što se uz njega veže. Ono što je sada prihvaćeno, a nije bilo do prije nekoliko godina su Motovunski susreti austrijskih i jugoslavenskih konceptualnih umjetnika koji obuhvaćaju izlazak iz muzeja i galerija te stvaranja na otvorenom prostoru. Nažalost nismo našli prvi rad Zdravka Milića, ali ovdje izlažemo sliku koja po mom saznanju prva uvodi mala računala i nagovještava digitalno doba koje će u umjetnost doći tek kasnije, kazala je Ziherl.

Nakon toga, napominje kustosica, dolazi sveti trojac 90-ih, a to su Marina Banić, Robert Pauletta i Bojan Šumonja. Radi se o razdoblju kojeg u Hrvatskoj zovemo nova slika ili na talijanskom Transavanguardia gdje je bila naglašena citatnost. Kao primjer spomenula je izložene radove Šumonje i Banić koji prikazuju glavu Davida te rad Paulette koji se nadovezuje na rusku neo-avangardu koja upotrebljava predmete na svojim slikama.

- Glavu prikazuje i Anđelo Božac koji je bio dugogodišnji fotograf Pandurovog teatra u Mariboru. On ima prekrasnu seriju fotografija naziva Babylon koja progovara o onima koji žele „izaći van“ – a to su u ovom slučaju drag queens i transvestiti. Radi se o portretima samo glava, a svaka priča svoju priču. Tu je i Đanino Božić koji je isto bio vrlo aktivan 90-ih, koji se otklanja od slika, počinje minimalizirati i jedan je od prvih koji postavlja objekte u prostoru. Osim njih, to je desetljeće obilježila subverzivna rock kultura – preko Francija Blaškovića, Nadana Rojnića i sve te ekipe koja se družila s njima pa zahvaljujem DJ Filju i Mariju Benčiću što su posudili dokumentaciju nekih akcija koje su doista bile performansi. Zato je tu i pjesma „Fuck the System“ koja odgovara svakom sistemu – prošlom, sadašnjem, a vjerojatno i budućem. Nezaobilazno ime pulske i istarske scene, jedan od prvih koji je počeo izvoditi akcije i performanse je Josip Pino Ivančić. Našli smo dokumentaciju jedne od njegovih prvih izložbi u Galeriji Diana te performans koji je izveo na PUF-u gdje drži srp i čekić iznad glave, kazala je Ziherl.

Ona je nastavila spomenuvši da potom dolazi nova generacija koja je također izložena u sklopu postava koju čine Alen Floričić i Davor Sanvicenti, a nakon njih dolazi još mlađa generacija koju sačinjavaju Oleg Morović, Goran Škofić i Olja Grubić.

- Ono što sam s ovim postavom htjela postići je dati input onom slijedećem kustosu ili kustosici koji će raditi izložbu o suvremenoj umjetnosti u Istri – da se od nekud mora početi. Ne smije se zaboraviti sve što je postojalo, a što je danas izloženo u ovom postavu i to se mora uzeti u obzir kada se jednog dana napravi monografija o suvremenoj umjetnosti u Istri, zaključila je Ziherl.

Radovi i arhivska građa posuđeni su od Muzeja-Museo Lapidarium, Moderne galerije Ljubljana, Alena Floričića, Media in Motion Berlin, Zdravka Milića, Davora Sanvincentija i iz privatne zbirke. Izložba ostaje otvorena do 15. veljače 2024. godine, a može se razgledati od srijede do petka od 10 do 14 sati i u četvrtak i petak od 17 do 20 sati.