Monodrama glumice i autorice Lucije Barišić “Final Act” (Posljednji čin) igra se večeras od 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu. Predstava traje 70 minuta.
Predstava se bavi intimnom pripovijesti o činu umiranja, no također, na lucidan, humorističan, otvoren i poetičan način otvara mnoga pitanja koja se postavljaju u aspektu društva i kolektivnog straha od smrti, i na koja u svakodnevici u suočavanju s činom smrti, izbjegavamo odgovoriti.
Lucija Barišić pred publikom otvara i mapira karte sjećanja, mjesta odgađanja i čekanja završnog čina. Snažno suprostavljajući život i smrt, realitet i imaginaciju, ponudila je kazališnu predstavu i koncert kojima se slavi život.
Zašto se autorica bavi temom smrti?
“Nakon smrti majke ta me tema počela neminovno zaokupljati. Tatu sam izgubila na prvoj godini Akademije, a iste godine kada je otišla moja mama otišao je i moj djed. Nisam se mogla ne baviti tom temom jer je stalno bila tu, a nastala je iz potrebe kako da nastavim dalje nakon tih promjena koje su za mene pokrenule tektonske ploče u mom životu. Prvo sam zanijemila, kao što uvijek ispred smrti zanijemimo, a onda sam odlučila dati glas toj tišini, ozvučiti je zbog oproštaja, te pronaći lakoću unatoč prolaznosti, boli, tuzi i svemu što te u životu neminovno nađe. Kroz predstavu sam htjela osvijestiti što je ono što je prošlo i s čime se želim rastati, što je ono što dolazi, a s čim se tek trebam sastati, a što je ono što je sa mnom ali da to ne propustim. Pitanja koja se isprepliću kroz predstavu su kako nastaviti dalje i kako ne zaboraviti da postoji ljepota, ljudi i ljubav koji su stalno tu, samo ako im se želiš odazvati“, ispričala je autorica Lucija Barišić.
Muzička pratnja u autorskoj interpretaciji Luke Žužića i Tomi Novaka nosi snažan pečat i glazbenu suigru predstavi te poziva gledatelje za veliki zajednički stol za koji zajedno s autoricom prolaze kroz sve nijanse završnog čina i onoga što mu prethodi.
Nakon izvedbe slijedi razgovor s autorima.
Ovo je druga autorska predstava Lucije Barišić nakon monodrame “Crno-bijelo” iz 2016., koja je nastala u suradnji s kazalištem Knap, na koju se u određenoj mjeri oslanja i predstava Final Act u suradnji sa ZKM-om.