Danas se priopćenjem javio puslki Možemo!. Naravno, tema je Lungomare i hotel na Valkanama. Priopćenje u nastavku.
"U videu koji je nedavno objavila tvrtka Hotel Valkane d.o.o., u kojem se građane Pule poziva da ostanu doma i ne izađu na predstojeći referendum u nedjelju 09.10., iznova je prikazan mogući izgled novog hotela. Na prvi pogled prostorni prikaz hotela izgleda kao da se radi o građevini i hortikulturalnom uređenju okolnog prostora koji će oplemeniti prostor Lungomarea tako što će ga učiniti još više zelenim, još više prirodnim, te doprinijeti kvaliteti korištenja pulske šetnice.
Romantiziranom arhitektonskom vizualizacijom odnosno fotomontažom hotela nedvojbeno se želi zadiviti građane, no među zainteresiranom stručnom javnošću pojavilo se više otvorenih pitanja i dvojbi vezanih za predviđenu gradnju, a na koje se u ovom trenutku ne može odgovoriti, budući da je pročelnica UO za prostorno uređenje odbila dati projektnu dokumentaciju koja je predana za lokacijsku dozvolu. Stoga dajemo kratku analizu osnovnih značajki ovog prostornog prikaza za bolje razumijevanje prikaza u arhitekturi, te upozoriti kako je stvarna pojavnost takve građevine u stvarnosti nedvojbeno drugačija.
Zanima nas u kojoj je mjeri iskorišten maksimalno dozvoljeni gabarit nadzemnog i podzemnog dijela hotela, a koji zauzima duplo više prostora nego hotel prikazan na fotomontaži? Iz zračne perspektive vidljivo je da se tek polovica max. dozvoljenog gabarita koristi za nadzemni dio – je li projekt u takvoj veličini predan u zahtjevu za lokacijsku dozvolu? Je li podzemni dio hotela predviđen u istom tlocrtnom gabaritu kao i njegov nadzemni dio ili koristi maksimalan gabarit dozvoljen UPU-om Lungomare? Jer u slučaju da koristi, to bi značilo da se prema odredbama UPU-a ispod te površine prikazanog parka mogu nalaziti tehnika hotela, garaža i ostali hotelu potrebni sadržaji što automatski znači da se ne radi o prirodnom terenu, već tek o nasutom krovu podzemnih etaža hotela kao i da se nad cijelim tim područjem ne mogu saditi odrasle stablašice, barem ne u opsegu u kojem je to prikazano fotomontažom koja vrvi od zasađenih stabala ispred hotela.
U promotivnim materijalima taj je prostor ispred hotela prikazan kao park dubine od 125m za koju investitor tvrdi da će biti javno dostupan. Tih 125 metara prikazani su pod posebnim kutom, te zbog perspektivnog skraćenja djeluju kao da taj prostor više od četiri puta premašuje tlocrtnu površinu hotela, a time se ostvaruje značajna nova parkovna površina. Moramo napomenuti da je isto tako upitna javnost prostora koji je u UPU-u označen kao prateći sportsko rekreativni sadržaj hotela, a ne kao zasebna cjelina sa sportsko-rekreativnom planskom namjenom.
Iako se radi o građevini nezanemarivog BRPa, odnosno o građevini od sedam katova, na samom prikazu ona djeluje kao zanemariva intervencija u prostor što je postignuto korištenjem efekta širokokutne kamere.
Sobno bilje koje krasi terase hotela ne može biti aspekt prirodnosti, niti je dio prirodnog terena, a spretni prostorni prikaz može nas uvjeriti u drugačije. Naime, terase i krovne površine budućeg hotela prikazane su kao površine obrasle vegetacijom, dok zagasite boje fasadne obloge korištene u prikazu djeluju kao da je sama građevina prirodni teren i organski nastavak šume.
Na prikazu isto tako nije vidljiv režim korištenja prostora, promjena količine korisnika i opterećenja obližnjih plaža, kao i buduće prometno opterećenje na tom području koje će značajno promijeniti doživljaj prostora i način na koji ga je moguće koristiti.
Nije nebitan i podatak da se na vizualizaciji područja hotela vješto izuzela planirana dvoetažna građevina uz rekonstruirano nogometno igralište i spomenik Gualtiera Moccenija. Vjerojatno iz razloga da ne bi poremetila idiličnu vizuru hotelskog predprostora.
Ovime želimo upozoriti da se vještim korištenjem vizualnih alata i specifičnih elemenata u prostornim prikazima može poigravati sa stvarnim dimenzijama planirane izgradnje, te da se prikazom može izostaviti i time zanemariti učinak koji jedan hotel ovih dimenzija ima na komunalnu infrastrukturu, nestanak prirodnog terena te ostala opterećenja prostora uslijed promjene režima korištenja", ističu iz pulskog Možemo!.