Boljunčić oštro protiv spajanja Veleučilišta i Sveučilišta: "Županija političkim dogovorom želi prebaciti probleme na Sveučilište"

Dugogodišnji profesor na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile, bivši prorektor i ex dekan Fakulteta ekonomije i turizma pri spomenutom Sveučilištu, ali i šef pulske podružnice IDS-a, Valter Boljunčić, poslao je redakciji Istre24 osvrt na najavu pripajanja Istarskog veleučilišta Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a nakon što je prije gotovo dva tjedna to u Puli obznanio premijer Andrej Plenković na prijedlog istarskog župana Borisa Miletića.

Niz mana

Istra24 je otada napisala nekoliko tekstova na tu temu: podsjetili smo da je Miletić nekad Istarsko veleučilište nazivao „našim djetetom“ i opirao se ideji pripajanja, objavili smo izjavu dekana Istarskog veleučilišta, Daglasa Korace, koji smatra da je „jačanje suradnje sa Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli korak” u smjeru „zadržavanja kvalitete obrazovanja za studente, kao i još snažniji razvoj infrastrukture i nastavnih kapaciteta kroz realizaciju planova i projekata”. Rektor Sveučilišta, Marinko Škare, otkrio je pak da on o ovoj namjeri nije znao apsolutno ništa; nitko ga nije, ni formalno ni neformalno informirao o mogućem spajanju dviju institucija. Iz Županije su poručili da je za njih povezivanje iskorak koji vide kao priliku za dodatno jačanje visokog obrazovanja u Istri.

Valter Boljunčić je pak nekoliko godina bio član Upravnog vijeća Istarskog veleučilišta, a nakon niza tekstova o nepravilnostima na Veleučilišta, posebice nakon saznanja o „otežanim“ suglasnostima za vanjsku suradnju nastavnicima Istarskog veleučilišta koji predaju i na sastavnicama pulskog Sveučilišta, najavio je ostavku na funkciju. Ubrzo je na dnevni red došao reizbor članova i na njegovo je mjesto zasjeo Dean Ban, ravnatelj porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam.

Istaknuvši kako po ovom pitanju ne istupa politički, dakle ne priča uime IDS-a, prije svega napominje da je Sveučilište u Puli surađivalo i pomagalo Istarskom veleučilištu te će to i nadalje nastaviti „jer nam je zajednički cilj unaprjeđivanje obrazovanja u Istri“.

To nikad nije, kaže, bilo, niti će biti sporno. Navodi da je Istarska županija pomagala i jednoj i drugoj instituciji u njihovom razvoju. No, Boljunčić smatra da prijedlog o spajanju ima niz mana.

„Nisam siguran da Županija zna koje sve posljedice takvo spajanje u ovom trenutku ima za Sveučilište, a to je i zato što  prije te objave Županija u ovom trenutku nije ni kontaktirala Sveučilište. To je u najmanju ruku nekorektno zbog niza razloga. Do sada su Sveučilište i Županija imali dobar dijalog i smatram da je i sada tako trebalo biti. Politički dogovor istarske županije s HDZ-om o spajanju Istarskog veleučilišta i Sveučilišta u Puli, prezentiran kao briga za studente, u ovom trenutku mi ipak djeluje kao potez županije s jednom drugom namjerom, a to je  rješavanje problema na način da se problemi prebaci na drugoga, to jest na Sveučilište“.

Oštre sankcije

Boljunčić skreće pažnju na neke činjenice iz visokog obrazovanja koje su, po njemu, završile „ispod radara“ osobama uključenim u proces pripajanja, a koje su, naglašava, od bitnog značaja za Sveučilište.

Ustanove iz područja visokog obrazovanja, apostrofira, podliježu periodičnoj akreditaciji svoga djelovanja koja obuhvaća, između ostalog, provjeru nastavne djelatnosti (pokrivenost vlastitim kadrom), znanstvene djelatnosti (prosječan broj znanstvernih radnika po djelatniku), prostor (oprema i potreban prostor) te niz drugih provjera (organizacija, pravilnici, procedure itd). U slučaju lošeg rezultata  nekog od navedenog pokazatelja moguća je i zabrana, podsjeća, upisa novih studenata na neko vrijeme dok se ti problemi ne otklone. Moguće su, ističe, i oštrije sankcije.

No, kako bi na taj postupak akreditacije Sveučilišta u Puli, pri čemu je Sveučilište upravo u provedbi akcijskog plana rješavanja otvorenih pitanja akreditacije, imao utjecaj spajanje s Istarskim veleučilištem? Pretpostavljam da spajanjem djelatnici i studenti te oprema i nekretnine Istarskog veleučilišta prelaze u Sveučilište, pri čemu će, valjda, Ministarstvo prebaciti djelatnike na državni proračun te da će studenti (koji to pravo imaju) biti oslobođeni plaćanja školarine Istarskom veleučilištu-Sveučilištu (kolokvijalno - bit će na teret Ministarstva). I to djeluje lijepo, dok se ne analiziraju neke činjenice i to da je iz raznih natpisa vidljivo  da IV ima oko 30-tak djelatnika te neznatno više studenata. No, osim nekoliko djelatnika, a prije svega zbog različitog obrazovnog cilja veleučilišta i sveučilišta većina tih djelatnika (osim moguće par njih), po području obrazovanja te znanstvenim izborima, Sveučilištu u ovom trenutku  nažalost nije potrebna“, navodi Boljunčić te se pita je li za  očekivati da će nakon što je odlučilo financirati dodatnih 30-tak djelatnika Ministarstvo odobriti Sveučilištu zapošljavanje  djelatnika onog profila koji mu je potreban, a odnosi se prije svega na atraktivne studije kao što su npr. informatika, dizajn, znanost o moru i da ne nabrajamo i druge (neki u postupku odobravanja), a koje Sveučilište već duže traži od ministarstva i dobiva na kapaljku?

Mali broj studenata

„To nije samo beznačajno pitanje – akreditacija Sveučilišta kao bitan dio podrazumijeva pokrivenost programa svojim djelatnicima koji ispunjavaju uvjete. A upravo je u tijeku takav proces. I o tome ovisi pokretanje nekih dugo pripremanih studija. Znači li to da će ti potrebni djelatnici pasti na teret vlastitih prihoda Sveučilišta, koji se već troše na druge materijalne potrebe?“, pita se Boljunčić.

Navodi i da među djelatnicima Istarskog veleučilišta ima i administrativnog kadra. Na Sveučilištu, pojašnjava, postoji značajan broj administrativnog kadra kojeg ne financira Ministarstvo, već je na vlastitim sredstvima Sveučilišta. Pita se je li za očekivati da će na ponovljene upite Sveučilišta Ministarstvu biti odobreno financiranje tih djelatnika Sveučilišta ili će biti rečeno da su spajanjem dobili djelatnike?

Ističe i veličinu grupe studenata. Istarsko veleučilište, podcrtava, očito ima mali broj studenata. Ministarstvo, napominje, može ne financirati studije s manje od deset studenata.

Izdvaja i činjenicu da je Sveučilište znanstveno-nastavna ustanova. Uz potrebnu pokrivenost nastave vlastitim kadrom (kojim ispunjava znanstveno-nastavne uvjete, dok na Istarskom veleučilištu pretežno imaju samo nastavne uvjete) jedna od bitnih točaka u akreditaciji sveučilišta je i, objašnjava, znanstvena produktivnost, prosječan broj znanstvenih radova po nastavnom osoblju. Hoće li, pita se Boljunčić, dolaskom djelatnika koji su većinom u statusu predavača prosječan broj znanstvenih radova po djelatniku Sveučilišta porasti ili pasti?

Nadalje navodi da značajan dio materijalnih troškova sada snosi Sveučilište. Iako bi se, kaže, uključivanjem Istarskog veleučilišta  dobile neke nekretnine i oprema, pitanje je bi li se i dodatno opteretilo financiranje materijalnih troškova koje sada nisu imali.

Logično pitanje

„Sve navedeno nekome tko nije upućen detaljnije u visoko obrazovanje ove veoma bitne stavke moguće i nisu poznate. Ali Sveučilištu su veoma značajne. Slijedom toga smatram da u ovom trenutku, naročito zato što Sveučilište nije kontaktirano i ne znaju se svi elementi, Sveučilištu spajanje ne samo da ne ide u korist, već mu i otežava trenutno stanje. Ima ono i vlastitih izazova, a kamoli da još rješava tuđe probleme. Ili pak ako Ministarstvo i Županija stvarno žele Istarsko veleučilište uključiti u Sveučilište (zašto forsiranje kada su to dva različita cilja u obrazovanju) neka se najprije riješe opravdane potrebe Sveučilišta u Puli koje ima sve preduvjete da bude jedan od motora društvenog i gospodarskog razvoja zajednice, a ne da  ga se dodatno opterećuje. Stoga se prije takvih izjava trebalo kontaktirati Sveučilište u Puli i barem vidjeti koji su to uvjeti ako je spajanje neizbježno. A budimo realni. Iako je Sveučilište autonomno u odlučivanju (za razliku od Istarskog veleučilišta), teško da će moći izbjeći zahtjev Ministarstva o mogućem spajanju“, poručuje Boljunčić.

Za kraj postavlja još jedno, kaže, veoma jednostavno, logično pitanje: „Spajanje Istarskog veleučilišta i Sveučilišta podrazumijeva da će djelatnici, studenti i materijalne potrebe Istarskog veleučilišta, prelaskom u Sveučilište,  prijeći na teret Ministarstva – a zašto onda Ministarstvo odmah sada, kad je to već tako dobra ideja, ne osigura ta sredstva, i to u okviru Istarskog veleučilišta bez potrebe za spajanjem sa Sveučilištem? Time će odmah pomoći studentima“.

Još jednom napominje da suradnja Istarskog veleučilišta i Sveučilišta nikada nije bila upitna. Treba se s njom, govori, i dalje nastaviti i međusobno se pomagati.

„Svaki od njih ima svoju nišu i cilj u obrazovanju i nikako nisu konkurenti. No, ne mogu se oteti dojmu da je ova najava u ovom trenu potaknuta prije svega financijskim opterećenjem Županije te organizacijskim problemima Istarskog veleučilišta, elegantan izlaz Županije (politički dogovoren) da se nagomilani problemi prebace na Sveučilište“, zaključuje Boljunčić.