Doktorica Renata Kmet savjetuje kako potaknuti djecu da (p)ostanu aktivna: "Učinite tjelesnu aktivnost dijelom svakodnevne obiteljske rutine, zajedno šetajte i igrajte aktivne igre"

Fizička aktivnost izuzetno je važna za fizičko i mentalno zdravlje djece i mladih.

U povodu nedavnog Svjetskog dana kretanja o ovoj je temi progovorila Renata Kmet, dr. med, specijalistica pedijatrije, kojoj je uža specijalizacija neonatologija i dječja kardiologija s pulske Poliklinike Pediatrica. 

Kako navodi, iako su dobrobiti tjelesne aktivnosti u djetinjstvu za fizičko zdravlje dobro poznate (npr. poboljšano zdravlje srca, kostiju i mišića; prevencija dijabetesa tipa 2), sve je veći broj istraživanja počeo ispitivati dobrobiti tjelesne aktivnosti u djetinjstvu u odnosu na zdravlje mozga.

- Noviji dokazi upućujuna to da je tjelesna aktivnost u djetinjstvu i adolescenciji povezana s boljom kognicijom (razmišljanjem i učenjem), funkcijom mozga (kako mozak radi) i mentalnim zdravljem (emocionalnom, psihološkom i socijalnom dobrobiti).

Spektar kroničnih bolesti koje se mogu spriječiti među djecom i mladima se mijenja – i to ne na bolje.

- Ovi problemi su izraženiji kod djece i mladih s neurorazvojnim teškoćama, gdje sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima može biti izazovno, a socijalna uključenost ograničena zbog početne dijagnoze, nedostupnih objekata i financijskih ograničenja. Većina istraživanja u ovoj populaciji bila je usmjerena djeci i mladima s Downovim sindromom i poremećajem iz autističnog spektra; međutim, na temelju dokaza, predviđa se da će sva djeca i mladi, bez obzira na vrstu invaliditeta, imati koristi od tjelesne aktivnosti, navodi Kmet.

Kako se boriti protiv "ekrana"?

Na pitanje koči li neaktivan, suvremeni način života sposobnost naše djece da se optimalno razvijaju i budu uspješna u svim aspektima života i jesmo li stvorili fizička i društvena okruženja koja više ne potiču tjelesnu aktivnost do te mjere da negativno utječu na zdravlje mozga naše djece i mladih Kmet naglašava da puno pitanja proizlazi upravo iz poražavajuće činjenice o sve manjoj potrebi djece i mladih za kretanjem zbog zaokupljenosti digitalnim ekranima.

 - To neizbježno rezultira sve većim brojem djece s prekomjernom tjelesnom masom s posljedičnim kardiovaskularnim rizikom, rizikom za razvoj šećerne bolesti s jedne strane i problemima mentalnog zdravlja s druge strane.

Kako bi pomogli djetetu moramo znati okvire fizičke aktivnosti koje su primjerena pojedinoj dobi. Svjetska zdravstvena organozacija (WHO) preporučuje u 24 sata života svakog djeteta:

•  dojenčad (stariji od mjesec dana a mlađi od 1 godine) treba biti tjelesno aktivno nekoliko puta dnevno na razne načine, posebno kroz interaktivnu igru na podu; više je bolje. Za one koji još nisu pokretni, to uključuje najmanje 30 minuta u potrbuškom položaju (vrijeme na trbuhu) raspoređenih tijekom dana dok su budni; kad sjedi, potičite se čitanje i pričanje priča.

Količina sna potrebna djeci do godine dana života 14-17h (0-3 mjeseca starosti) ili 12-16h (4-11 mjeseci starosti) kvalitetnog sna, uključujući drijemanje.

• Za djecu od 1-2 godine treba: provesti najmanje 180 minuta u različitim vrstama tjelesnih aktivnosti bilo kojeg intenziteta,raspoređene tijekom dana; više je bolje

- Za djecu od 1 godine ne preporučuje se sjedilačko vrijeme pred ekranom (kao što je gledanje televizije ili videa, igranje računalnih igrica).

- Za one u dobi od 2 godine, vrijeme pred ekranom u sjedećem položaju ne smije biti dulje od 1 sat- manje je bolje.

Kad dijete sjedi, potiče se čitanje i pričanje priča, uovoj dobi potrebno je imati 11-14 sati kvalitetnog sna, uključujući dnevno drijemanje.

• Za djecu od 3-4 godine treba: provesti najmanje 180 minuta u različitim vrstama tjelesnih aktivnosti bilo kojeg intenziteta, od čega je najmanje 60 minuta tjelesna aktivnost umjerenog do jakog intenziteta, raspoređena tijekom dana; više je bolje;

- Sjedeće vrijeme pred ekranom ne smije biti dulje od 1 sata; manje je bolje.

 - Kad sjedi, čitanje i pričanje priča, imajte 10-13 sati kvalitetnog sna, što može uključivati  drijemanje, s redovitim vremenom spavanja i buđenja.

• Djeca i adolescenti od 5-17 godina trebali bi imati prosječno 60 minuta dnevno tjelesne aktivnosti umjerenog do jakog intenziteta, uglavnom aerobne, tijekom tjedna. Treba uključiti aerobne aktivnosti jakog intenziteta, kao i one koje jačaju mišiće i kosti, najmanje 3 dana u tjednu.

- Trebalo bi ograničiti vrijeme provedeno u sjedećem načinu života, posebice količinu vremena provedenog pred ekranom te zamijeniti vremenom provedenim za rekreaciju.

Na pitanje što mogu roditelji učiniti da njohovo dijete bude – i ostane aktivno dr. Kmet navodi da roditelji, prvenstveno, mogu pomoći u oblikovanju djetetovih stavova i ponašanja u vezi s tjelesnom aktivnošću.

• Potaknite svoje dijete da bude tjelesno aktivno 60 minuta ili više svaki dan, s aktivnostima u rasponu od neformalne, aktivne igre do organiziranog sporta, navodi dr. Kmet te daje upute kako to učiniti
• Počnite rano. Mala djeca se vole igrati i biti aktivna.
• Postavite pozitivan primjer vodeći aktivan način života.
• Učinite tjelesnu aktivnost dijelom svakodnevne rutine svoje obitelji tako što ćete zajedno šetati ili igrati aktivne igre.
• Dajte svojoj djeci opremu koja potiče fizičku aktivnost.
• Vodite mlade ljude na mjesta gdje mogu biti aktivni, kao što su javni parkovi, igrališta u zajednici ili košarkaška igrališta.
• Organizirajte izlete u prirodi tijekom kojih ćete hodati, istraživati, provesti nezaboravno vrijeme zajedno!
• Budite pozitivni prema tjelesnim aktivnostima u kojima vaše dijete sudjeluje i potaknite ga da bude zainteresirano za nove aktivnosti.
• Učinite fizičku aktivnost zabavnom. Zabavne aktivnosti mogu biti sve u čemu vaše dijete uživa, bilo strukturirane ili nestrukturirane. Aktivnosti mogu varirati od timskih ili pojedinačnih sportova do rekreacijskih aktivnosti kao što su hodanje, trčanje, klizanje, vožnja bicikla, plivanje, aktivnosti na igralištu ili igranje u slobodno vrijeme.
• Umjesto da gledate televiziju nakon večere, potaknite svoje dijete da pronađe zabavne aktivnosti koje će raditi samo ili s prijateljima i obitelji, kao što su šetnje, igranje jurnjave ili vožnja bicikla