DUŠICA RADOJČIĆ: Najveći dio pulskog zaljeva već 30 godina propada, a prostori su predani “bogomdanim” investitorima. Nije mudro da jedan čovjek bez ikakve vizije razvoja grada odlučuje o prenamjeni Uljanika

Tema Uljanika važna je u pogledu najnovijih promišljanja pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića oko moguće prenamjene lokacije pulskog brodogradilišta. Stavove o tome već su za Istra24 iznijeli pojedini gradski vijećnici koji se mahom slažu da Pula teba zadržati proizvodnju. 

Najoštriji je bio sindikalni povjerenik Boris Cerovac koji ne pristaje na prijedloge da se na mjestu današnjeg brodogradilišta izgradi parkiralište te da se potezom pera stavi posljednji čavao u lijes industrijskoj proizvodnji u najvećem istarskom gradu, koja je ionako na izdisaju. Štoviše, Cerovac smatra da brojni političari zapravo nemaju jasnu viziju oko budućnosti pulskog brodogradilišta, a zamjera što paušalno iznose svoje želje bez ikakvih utemeljnih podloga.

O budućnosti brodogradilišta te koliko je bitno sačuvati proizvodni pogon, i je li moguće dio pogona otvoriti građanima i turizmu razgovarali smo s vijećnicom Možemo! Dušicom Radojčić.

Na samom početku ona podsjeća kako je brodogradilište Uljanik nasljeđe bivše države, koja je posljednja ozbiljno ulagala u industriju. Napominje, među ostalim, kako je od osamostaljenja Hrvatske u čitavoj državi industrija uništena i napuštena, te da se samo treba prisjetiti što je od proizvodnje Pula imala i što je u tom razdoblju nestalo.

- Pokazalo se da nije mudro živjeti samo od turizma, a jedna od posljedica je npr. gubitak stanovništva. Depopulacija snažno pogađa naš grad. Nedavno objavljena Slika zdravlja grada Pule upozorava na taj snažni negativni trend. Turizam ne može zadržati mlade, a ironično je da odlaze u industrijski razvijene zemlje, kaže Radojčić.

Po njenim riječima, brodogradilište Uljanik treba obnoviti, ali u skladu s vremenom u kojem živimo, te ga svesti u realne okvire proizvodnje, zadržati ljude i znanje u Puli, uz nastojanje angažmana domaćih tvrtki u modernizaciju.

 - Tek nakon osmišljavanja dugoročnog plana za razvoj brogogradilišta možemo početi razmatrati viškove prostora i njihovu namjenu. Za eventualni, prije spomenuti višak prostora, sigurno bi bili zainteresirani i drugi proizvodni akteri, naprimjer željeznička industrija, energetika i sl., što bi bilo korisno i za sve druge proizvodne tvrtke u Puli i Istri. Visoko sofisticirane industrije, kao što je brodogradnja, na sebe vuku dodatne industrijske grane, ali i IT sektor, a sve navedene su ključne za zaustavljanje vrtoglavog pada stanovništva grada. Sjetimo se samo da Pula nema proizvodnu zonu, a Grad je prikladna zemljišta rasprodavao za uslužnu i trgovačku, te stambenu namjenu. Prostor Uljanika je velik i ostalo bi i prostora koji bi se mogao predati gradu. Za društveni sadržaj grad već sada ima na raspolaganju najveći dio pulskog zaljeva i s južne i sa sjeverne strane, a već 30 godina ti prostori propadaju ili se predaju "bogomdanim" investitorima. Društveni sadržaji, poput novog doma za starije, veslačkog kluba ili "mjesta za druženje mladih" primjereniji su zelenilu Vallelunge nego li industrijskom okruženju Uljanika. I mogu se početi planirati odmah, smatra vijećnica Možemo!

Što se eventualne prenamjene dijela Uljanika tiče, smatra da se ta tema ne smije samo tako izvlačiti "iz rukava" i banalizirati u kontekstu spominjanja šetnica i mjesta za druženje mladih. Potrebno je, dodaje, organizirati javne rasprave sa svim bitnim dionicima u gradu i na taj način početi planirati budućnost grada te u skladu s time eventualno mijenjati prostorne planove.

Zanimalo nas je slaže li se s razmišljanjima gradonačelnika Pule koji na toj lokaciji vidi određeni društveni sadržaj?

Dušica Radojčić

- Prostor je velik i za revitalizaciju industrije u Uljaniku, a sigurno će se otvoriti neki dijelovi za sam grad, pa samim time i za prostore društvene ili javne namjene. Nije mudro da jedan čovjek bez do sada pokazane ikakve vizije razvoja grada o tome odlučuje, kaže Radojčić.

S obzirom da se agonija Uljanika nastavlja, a u medijima se sve češće pojavljuje i teza kako država treba priznati poraz i vrijedno Uljanikovo zemljište na obali i u centru Pule prenamijeniti u dogovoru s Gradom, Radojčić napominje "da se HDZ u ovoj priči ponio neozbiljno, dovevši pritom u užasnu poziciju mnoge radnike koji su htjeli ponovo pokrenuti tvrtku i posao kojim su se dugo bavili, ali i mnoge kooperante i dobavljače".

- Stvorili su tvrtku koja je u vlasništvu tvrtke u stečaju. Uljanik brodogradnja 1856 ne može doći do bankovnih jamstava za ugovaranje novih, manjih poslova dok se bavi već ugovorenim, kako bi na njima zaposlila sve one službe koje su svoj dio već odradile. Ponuda za takvim poslovima na tržištu ne fali, dapače, ali od prve glasine da postoji "zainteresirani Čeh", o Uljaniku se razmišlja samo na način kako sada to prodati, a potpuno se zanemaruje da ta tvrtka trenutno mora raditi i dalje ugovarati kako bi zadržala likvidnost i kadrove, te ta situacija sada traje već godinu dana. Tvrtku je trebalo i dugoročno organizirati kako bi s vremenom mogla napredovati,  a ne samo stvoriti privremeni "izlog" za privlačenje kupaca, kaže.

Kad smo već od kupaca,Radojčić smatra da bi i njih privukla kvalitetna organizacija.

- Ukratko, potpuni promašaj HDZ-a, ali to nikako ne znači da se industrijom ne možemo ili ne trebamo baviti. U takvim okolnostima tvrtka klizi u minuse, kadrovi odlaze, kasne isplate kooperantima, a samim time počinju kasniti i isporuke. Vrijednog zemljišta na obali u Puli ima na pretek, a brodogradilište je vrijedno upravo zbog zadržavanja proizvodnje, zaključila je Dušica Radojčić.