Mislite da je danas sve skupo, da inflacija galopira i da je nekada bilo bolje? U Facebook grupi "Pula iz vremena Jugoslavije" pojavio se isječak iz Glasa Istre koji govori o galopirajućoj inflacija 1987. godine koji je bolno otrežnjujući.
Nikad nam valjda nije bilo dobro, a cijene su nas tada gušile, kao i dan danas.
Da se onesvijestiš od tih cijena
Pod naslovom "Kako spajate kraj s krajem - Da se onesvijestiš od tih cijena" autori članka napravili su anketu s Puljanima i pitali ih kako žive "od prvog do prvog". Zanimljivo, uz uobičajeno žaljenje na visoke cijene tržnice i skupe režije, svi su spomenuli i kako su s bijelog prešli na crni kruh koji je, očito, tada bio pojam siromaštva.
Domaćica Rita Schremin kazala je: "Kada dodeš na tržnicu samo što se ne onesvijestiš, svaki put druga cijena! Teško se živi, evo i kruh je poskupio. Ja bi se odrekla bijelog kruha i kupovala crni, ali muž neće, tako da i dalje jedemo bijeli kruh koji je duplo skuplji.

llustracija, FOTO: Pula iz vremena Jugoslavije/Novella Bačić, 1972. godine, pulska tržnica
Pulska prodavačica Jadranka Božinović ispričala je da ih je u obitelji četvero, i podstanari su.
Plaća nije dovoljna, mora se raditi u fušu
- Mlađa kćerka boravi jaslicama, starija ide u školu, onda znate koliko nas to stoji. I režiie su nam ogromne, i da ne radim na tržnici ne bismo preživjeli.
Od kruha kupujemo polubijeli, uvijek ga kupujemo, jer si bijeli kruh jednostavno ne možemo priuštiti, kazala je, dodajući da joj muž radi u PTT, ali prihodi nisu dovoljni pa zato radi i u fušu.

Puljankine prodavačice krajem 70-tih
Studentica Branka Sironić priznala je kako nema svoje prihode, ali preko omladinske zadruge zaradi koji dinar.
- Odrekla sam se izlazaka, studiram i financiraju me roditelji. Odrekla se, dodaje, i bijelog kruha i sada u kući jedu polubijeli. "Kako stvari stoje, ni običan toalet papir uskoro se nećemo moći kupiti", zavapila je mlada studentica.
Tada, kao i sada, posebno je teško bilo umirovljenicima.
Đilda Milovan novinarima Glasa Istre priznala je kako živi teško, jer joj penzija iznosi 40 tisuća dinara.
"Kupujem polubijeli kruh, jer je jeftiniji", kazala je ali dodaje - kako je čula - i zdraviji.
Umirovljenik Kosta Dika priznao je javno: "Teško je, teže ne može biti. Dobivam mjesečno 35 tisuća dinara penzije, o mesu mogu samo sanjati, jedem crni kruh, tko si može priuštiti bijeli! Krajnje je vrijeme da prestanemo s frazama počnemo pravo raditi, poručio je Kosta 1987. godine.
Očito da nismo ništa naučili.
Slično je poručio i umirovljenik Pero Hajdoković navodeći kako ne bi govorio o visokim cijenama, inflaciji i niskom standardu, jer smo svi toga svjesni.
Previsoke cijene utječu i na turizam
- Nije ni čudno da sve ide loše kada vlada nedisciplina, kazao je i posebno se okomio na tržne inspektore koji često zatvaraju oči pred mnogim nepoštenim stvarima. Tržnicom pak vladaju nakupci, a ne proizvođači, pa zato cijene i jesu tako visoke, zaključio je u anketi.
Zanimljivo je da su novinari krajem 80-tih prošlog stoljeća, baš kao i ovog ljeta, upozoravali da bi previsoke cijene mogle pogubno utjecati na turističku sezonu.
U članku "Skupoća će otjerati turiste" turističke novinarke Glasa Istre Vesne Čamdžić, kasnije dugogodišnje urednice Pulske kronike i Deska, na inflaciju se osvrće Marijan Racan iz poduzeća Istra-Jadrana.
- Ukoliko u ovoj sezoni i ne bude osjetno opao interes za potrośnju u izvanpansionu izazvan rastom cijena, ozbiljnije zabrinuti moramo biti za sezonu 1988. godine. Tada će turisti, već dobro informirani, uspoređujući istu ponudu u drugim turistički razvijenijim zemljama, moźda promijeniti svoju odluku za boravak u našoj zemlji.

Edi Puh, Verudela nekada
- Mi smo, iako još dobro posjećeni, u istoj ili jačoj ponudbenoj konkurenciji sada već među najskupljim turističkim zemljama u Evropi. Nastavi li se ovakva situacija, kao i cjelokupni tretman turizma u zemlji, nemamo valjanih razloga da za naredne sezone budemo optimisti, što se tiče potrošnje, kao niti posjeta stranih gostiju, kazao je Racan te iste 1987.
Je li pogriješio?
I dalje je situacija ista, ove je sezone čak i premijer ukazivao na visoke cijene koje bi mogle otjerati turiste u jeftinije destinacije. A oni i dalje dolaze, a cijene i dalje rastu svima, posebice nama koji smo još tu. Povijest se ponavlja.