Politika i društvo

STAMBENA ZAJEDNICA na čekanju

GDJE JE ZAPELO? Udruga za autizam još prije pola godine dobila gradski stan u kojem do danas nema nijednog korisnika

Iako je Grad Pula Udruzi za autizam Istra još početkom travnja na desetogodišnje korištenje dodijelio bivši stan gradske vijećnice Gordane Ferenčić, on i dalje zjapi prazan. Stan još uvijek nije opremljen, Udruga zasad nema jasan koncept na osnovu kojeg bi stambena zajednica trebala funkcionirati, kao ni radnu snagu koja bi za to bila zadužena. Nijedan korisnik još se nije uselio, a čini se kako ni neće barem u dogledno vrijeme. Dapače, Udruga trenutno nema nijednog korisnika kojem bi stambena zajednica uopće bila potrebna


 
4 min
Martina Pereša ⒸFOTO: Manuel Angelini
Kochova 20, Pula

Iako je Grad Pula Udruzi za autizam Istra još početkom travnja na desetogodišnje korištenje dodijelio bivši stan gradske vijećnice Gordane Ferenčić, on i dalje zjapi prazan. Stan još uvijek nije opremljen, Udruga zasad nema jasan koncept na osnovu kojeg bi stambena zajednica trebala funkcionirati, kao ni radnu snagu koja bi za to bila zadužena. Nijedan korisnik još se nije uselio, a čini se kako ni neće barem u dogledno vrijeme. Dapače, Udruga trenutno nema nijednog korisnika kojem bi stambena zajednica uopće bila potrebna

Iako je Grad Pula Udruzi za autizam Istra još početkom travnja ove godine na desetogodišnje korištenje dodijelio bivši stan gradske vijećnice Gordane Ferenčić u Kochovoj ulici, on i dalje zjapi prazan. Podsjetimo, upravo se nakon pisanja Istre24 otvorila mogućnost dodjele gradske neketnine i to nakon što je godinama povlašteno stanarsko pravo uživala gradska vijećnica.

Stan još uvijek nije opremljen, a Udruga zasad nema ni jasan koncept na osnovu kojeg bi stambena zajednica trebala funkcionirati, kao ni radnu snagu koja bi za to bila zadužena. Nijedan korisnik još se nije uselio, a čini se kako ni neće barem u dogledno vrijeme. Dapače, Udruga trenutno nema nijednog korisnika kojem bi stambena zajednica uopće bila potrebna.

Privremeno bez potreba

O razlozima još uvijek neiskorištenog gradskog prostora razgovarali smo s predsjednicom Udruge za autizam Istra Dubravkom Kovačević koja navodi kako su posljednji sastanak na ovu temu unutar Udruge održali prije desetak dana.

Upite smo poslali i Gradu Puli, no do zaključenja ovog teksta na njih nam nisu odgovorili.

Dubravka Kovačević

- Ovo mi je drugi mandat na čelu Udruge, i od samog početka bila sam vrlo posvećena tome da odrasle osobe s autizmom ne budu u problemu jednom kad njihovih roditelja više ne bude. Velika mi je želja bila da oformimo ovakvu životnu ili stambenu zajednicu. U međuvremenu smo ostali bez potreba jer je dvoje odraslih osoba s autizmom smješteno u preostale dvije slične stambene zajednice koje otprije postoje u organizaciji Centra za rehabilitaciju Pula.

Mi i dalje imamo dva momka koji su stariji od dvadeset i jedne godine i kojima će biti potreban ovakav vid usluge, međutim njih dvojica su oduvijek živjeli sa svojim obiteljima, i da bismo njih pripremili na nov način života trebat će nam godina do dvije zalaganja. Oni trenutno nisu ni blizu tome da odu u stambenu zajednicu, pojašnjava nam Kovačević neke od razloga zašto je gradski prostor još uvijek neiskorišten.

Osim dvojice spomenutih mladića, navodi nam još jednog koji će iduće godine napuniti dvadeset i jednu godinu, no njegovi roditelji zasad nisu zainteresirani za to da ga smjeste u stambenu zajednicu.

Grad je obavješten o svemu

O svemu tome Kovačević je, doznajemo, još prije nekoliko mjeseci pisala pulskom gradonačelniku Filipu Zoričiću.

- Poslala sam mu mail jer sam osjećala potrebu pojasniti zašto su nam nužne tako dugoročne i stručne pripreme, no odgovor nisam nikad dobila. U svakom slučaju, zaključak zadnjeg sastanka Udruge jest da idemo u akciju opremanja stana dok nam se korisnici pripremaju za useljenje. U tu svrhu organizirat ćemo Božićnu akciju na način da ćemo razne firme zamoliti da nam pomognu nabaviti namještaj, kuhinju i kuhinjske aparate te klima uređaj. Vjerojatno ćemo se raznim tvrtkama obratiti pisanim putem. Mi imamo određeni fond s financijskim sredstvima dobivenima putem donacija, i dio toga jesmo spremni uložiti u opremanje stana u Kochovoj, ali ne možemo sve jer iz tog fonda pokrivamo sve tekuće troškove Udruge, pojašnjava nam dalje Kovačević.

S obzirom na to da je Udruga u više navrata isticala kako je formiranje stambene zajednice bio njihov dugogodišnji san, te da im je njegovo ostvarenje omogućilo život lišen brige oko toga što će biti s njihovom djecom jednom kad njih ne bude, prazan stan pola godine nakon otvorenja situacija je s kojom lokalna zajednica nikako ne može biti zadovoljna.

Nadalje, još uvijek nije posve jasno na koji će način funkcioniranje stambene zajednice biti koncipirano, no Kovačević nam najavljuje dvije moguće opcije.

Angažiranje agencije ili Ministarstva

- Jedna varijanta je angažiranje agencije koja će nam izraditi projekt namijenjen prijavljivanju na europske fondove, a druga varijanta je da stan preuzme Ministarstvo za socijalnu skrb te da oni zatim u njemu uspostave stambenu zajednicu. Dok se naši štićenici pripremaju za useljenje, bili bismo voljni čak i ustupiti prostor nekome drugome tko je trenutno u većoj potrebi od nas, zaključuje Kovačević.

Stambena zajednica za odrasle osobe s autizmom, Foto: I24

Inače, kad smo krajem lipnja pisali na ovu temu Kovačević se još uvijek nadala kako će upravo Ministarstvo socijalne skrbi, a posredstvom Centra za rehabilitaciju Pula, preuzeti nadležnost nad stambenom zajednicom, a s obzirom na to da Udruga za autizam Istra nema osobu koja bi provodila sva potrebna zapošljavanja.

Međutim, tada nam je ravnateljica pulskog Centra za rehabilitaciju, Melanie Andrić Vurušić, odgovorila kako oni uopće nemaju namjeru preuzeti stan u Kochovoj.

Zasad je, dakle, izvjesno da će ovaj gradski stan ostati prazan barem do kraja godine. Odgovara li postojeće stanje Gradu ili će stan pak naseliti neki potrebitiji korisnici - ostaje nam za vidjeti.


Nastavite čitati

Pula
 

(VIDEO) Posjetili smo pulski azil: "Neki traže štence od maltezera ili pekinezera. A mi nismo robna kuća"

Djelatnik azila Tihomiru: "Oni su živjeli u lošim uvjetima, zato su i ovdje. Ali oni ovdje uopće ne pate. Mi ih sve volimo, pazimo, oni se istrče na ovoj livadi, dobiju hranu, na toplom su. No, bilo bi im ipak bolje u nečijem domu" * Voditelj azila Bojan Zidarić uzvraća na kritike Dušice Radojčić da su životinje u azilu izložene virusima i da dosta životinja ugiba * U azilu je sada 15-ak pasa i par mačaka, većina pasa je iznimno draga, a dva su opasna zbog pretrpljenog nasilja koje su trpjeli od prethodnog vlasnika. Njih čeka resocijalizacija

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.