Građanka Ljubica Ivić-Projić: Referendumom branimo našu zemlju od ratnih profitera!

Tijekom jučerašnje tiskovne konferencije Inicijative za Lungomare priustnima se obratila Ljubica Ivić-Projić i održala desetminutni govor tijekom kojeg je dobar dio problematike stavila u kontekst Domovinskog rata i privatizacijske pljačke koja se tada dogodila.

Siporex i Cementara bili su kolačići pretvorbe

-Revizija privatizacije poduzeća Giulio Revelante nikad nije rađena i zato je bitan zapisnik tadašnje Službe društvenog knjigovodstva, jer je iz njega točno vidljivo koja je imovina bila u vlasništvu tog poduzeća. Nogometno igralište nikada nije smjelo ući u pretvorbu već je to mogla samo tvornica i zemljište oko nje. Tadašnji zakon je predviđao da se u proceduri privatizacije priloži završni račun iz 1991. iz kojeg je točno vidljivo što je, a što nije od tvornice. Trebalo je priložiti i izvod iz sudskog registra iz kojeg se vidljivo čime se poduzeće bavi. Poduzeće nije smjelo obavljati djelatnost koja nije navedena u registraciji. Sada ispada da se cementara bavila i turizmom i sportskim terenima, ne samo u Puli, nego i u Banjolama, tvrdi Ljubica Ivić Projić koja je novinarima objasnila da se dubinski bavila privatizacijom Siporexa gdje je bila gospodarski rukovoditelj.

-Siporex i Giulio Revelenate bili su „kolačići pretvorbe“. U Siporexu je državi oduzeto 50.000 četvornih metara zemljišta. Ono što je "najljepše" je što su postojale dvije pretvorbe Siporexa. Možda su postojale i dvije pretvorbe Cementare? Nadalje, Grad Pula je morao davati procjene vrijednosti zenmljišta koje je ulazilo u pretvorbu i time se bavio upravo Denis Mikolić. U slučaju Siporexa zemljište je procijenjeno na 50 njemačkih maraka po kvadratnom metru i toliko je kupac platio zemljište. Po kojoj cijeni je privatizirano zemljište Lungomare, zapitala se Ivić Projić dodavši da se građani Pule moraju boriti istinom te da nas jedino istina može izvući iz ove krize.

Dok su jedni branili zemlju, drugi su profitirali

-Ne očekujmo da država riješi naše probleme. Država – to smo mi! Ako država i njene institucije ne funkcioniraju, onda trebamo funkcionirati - mi. Zato podržavam referendom jer su ga pokrenuli hrabri ljudi sa imenom i prezimenom koji traže da se zaštiti zemlja i da se kaznena djela iz vremena rata sankcioniraju, izjavila je energična Puležanka.

-Tijekom rata bili smo složni. Znali smo što želimo i bili spremni za zemlju živote dati. Osamdeset posto stanovnika Istre odazvalo se regrutaciji tijekom Domovinskog rata. Najviše u zemlji. Dok su jedni ratovali, drugi su na žalost postali „ratni profiteri“. To nas je podijelilo. Pozivam građane da, kao što su tada branili zemlju, jednako tako i danas odbrane ovu zemlju na šetalištu Lungomare. Naša je obaveza prema budućim generacijama da zemlju obranimo putem referenduma, naglasila je Ljubica Ivić i još se jednom vratila na početak devedesetih.

primjedba

- U početku je sve izgledalo benigno, bilo je naslijeđenih pogodovanja, privatnih veza sa gradskim i državnim službenicima koji su, potiho, upravljali gradskom i državnom imovinom. Danas otkrivamo razmjere „tihog upravljanja gradskom i državnom imovinom“ kroz aferu Lungomare s najatraktivnijim zemljištem u Puli nastaloj u periodu pretvorbe tijekom Domovinskog rata u koju su uključeni izabrani političari, lokalni i državni, jer jedni bez drugih ne mogu. Ratno profiterstvo je zločin koji ne zastarijeva. Krađa zemlje u ime tvornice Giulio Revelante 1992.; manipulacija lokacijama zemlje u periodu do 2022. godine; gradnja hotela na takvom zemljištu je finale kriminala ili „Produženo kazneno djelo“ vrijedno pažnje USKOK-a ili OLAF-a kad smo već u EU, smatra Ivić Projić.

Korupcija je puno skuplja od troška referenduma

-Za turizam smo, ali po mjeri, interesu i koristi za svakog građanina i čovjeka. Investicije koje imaju prljav početak, završavaju sa prljavim krajem i dugotrajnim sudskim procesima, što nas iscrpljuje i vodi u depresiju. Nemamo li u tome dugotrajno iskustvo? Naša obrazovana mladost odlazi iz Pule. Za potrebe njihovog hotela uvozit ćemo strance. Imamo li rješenje za njihovo stanovanje? Gdje će oni živjeti? U aluminijskim kontejnerima?, zapitala se građanka.

- Profit hotela odlazi u inozemstvo. Grade ga ljudi koji imaju više registriranih poduzeća za manipulaciju nego zaposlenih radnika u njima. Čak su stranca za direktora uvezli koji nam prodaje demagogiju i laž. Da sami sebe ne lažemo, uskoro nećemo imati pravo šetanja po najljepšim dijelovima Pule. Štitit će ih, stranci zaštitari i objašnjavati nam naša prava na lošem hrvatskom ili lošem engleskom jeziku. Ostalo nas je malo u Puli, kao i u cijeloj Hrvatskoj. Od svog rada, slobode, ljepote i bogatstva zemlje možemo sretno živjeti, istakla je Ljubica Ivić Projić i pozvala Puležane da izađu na refernedum.

Naglasila je da referendumi koštaju, ali su znatno manje skupi od cijene koju plaćamo zbog korupcije.