Gradonačelnik Zoričić: 'IDS-ova borba protiv bespravne gradnje je kao da se ja čudim otkud mi stomak!'

Nakon što je sinoć predsjednik IDS-a, Dalibor Paus, gostujući u emisiji Presing N1 Televizije, između ostalog izjavio kako na prste jedne ruke ne može nabrojati pozitivne stvari kad je Grad Pula u pitanju, na svom Facebook profilu oštro je reagirao pulski gradonačelnik, Filip Zoričić.

- Može možda kolega Paus obići s nama sve mjesne odbore i provjeriti što se događa na terenu. Znam, IDS-u to nisu bitne stvari, zato su ljudi desetljećima vapili da im netko dođe, da ih posluša i riješi probleme s kojima su živjeli u kvartovima. Mi smo u malo više od godinu i pol dana uspjeli što oni nisu u 30 godina, napisao je Zoričić te zatim naveo uvođenje aplikacije za transparentni proračun „da se zna za svaku potrošenu lipu“.

- Kao bespravnu gradnju, tako su godinama uzgajali i netransparentno upravljanje novcem građana. Mi provodimo javni natječaj za financiranje medija, na kojem na koncu dobiju najviše oni koji nas najviše kritiziraju. Znam, njima suludo i neprihvatljivo, konstatira Zoričić.

Ostatak današnje objave pulskog gradonačelnika prenosimo u cijelosti:

„Ishodili smo 500 milijuna kuna u godinu dana EU i državnog novca. Sitnica. Obnova fasada kroz projekt Dolcevita - više smo napravili u 20 mjeseci nego oni u dva mandata. Kanalizacija i odvodnja nakon 50 godina rade se na Velom Vrhu, Štinjanu, dijelu Busolera i u Šijani.

Konkretna socijalna politika za beskućnike i nemoćne i najinovativniji programi. Da ne spominjem rješavanje samačkog hotela i bunkera na Punti (godinama zanemareni ljudi). Provođenje komunalnog reda bez fige u džepu, bez gledanja čija je koja terasa, kiosk ili kafić.

Obnova sportske infrastrukture nakon desetljeća zanemarivanja. Veće plaće vatrogascima, šoferima autobusa i u vrtićima. Nabrajati „sitnice“ poput uvođenja Građanskog odgoja, borbe protiv menstrualnog siromaštva u školama, subvencija vozačkih ispita maturantima, natječaja i izrade dokumentacije za škole i vrtiće… Slažem se, sve su to u očima IDS-a uvijek bile male i nebitne stvari.

I zato, dok nam živi takav IDS, nema nam druge nego izaći iz zone komfora, ostati u borbi za svoj grad i bolju budućnost naše djece. A njihova borba protiv bespravne gradnje (inicijativa koju smo prihvatili jer ne bježimo od dobrih stvari bez obzira na to tko ih predlaže), koju su šutke gledali tri desetljeća i nisu ništa poduzimali i koja im je ironično tek sada postala bitna, je kao kad ja stanem ispred ogledala i začudim se od kud mi stomak. Ja još i imam šanse vidjeti nožne prste, za razliku od njih koji su desetljećima direktno sudjelovali u najvećoj devastaciji koju je Istra doživjela.“