U tijeku je četvrti tjedan štrajka u vrtićima u Vrsaru i Funtani. Iako već pomalo na rubu snaga, odgojiteljice s kojima smo razgovarali, kažu nam da neće odustati pa i pod cijenu da na kraju budu primorane dati otkaz.
I dalje svakodnevno dolaze u vrtić, sjede na malim vrtićkim stolicama jer im ustanova druge nije omogućila. Ipak, same su odlučile napraviti prvi korak i ovog petka s načelnikom Vrsara Ivanom Geromettom pokušat će naći kompromis.
- Te male vrtićke stolice na kojima sjedimo zapravo simbolički pokazuju koliko smo "bitne" i koliko je naše dostojanstvo važno. Nitko nas nije kontaktirao, nitko ne reagira i svi nas ignoriraju. Ravnateljica se pravi da je u vrtiću sve u redu, iako joj većina odgojno obrazovnih djelatnika sjedi u sobi i štrajka. U vrtiću rade pomoćnici, asistenti i nestručno osoblje, kazala nam je sindikalna povjerenica područnog Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK) Adrijana Ivković.
Ona i njene kolegice nadaju se da će u petak postići nekakav dogovor s osnivačem ustanove, jer, dodaju, ovo što proživljavaju već četiri tjedna, više nema nikakvog smisla.
Spremne i na otkaz
- Mi smo žene sa svojim obiteljima o kojima moramo brinuti. U petak ćemo vidjeti kako ćemo dalje. Hoćemo li lijevo ili desno. Sve ovisi o razgovoru i možemo li uopće doći do nekakvog rješenja. Ako to nije moguće, spremne smo na najgore, a to bi bili otkazi. Dok vam se jedna vrata ne zatvore, nikad ne znate koja će se druga vrata otvoriti, no definitivno nećemo odustati, kaže Ivković.
Problem s odgajateljima nije od jučer. Nema ih na tržištu i potplaćeni su. S druge strane, imaju ogromnu odgovornost u obrazovnom i odgojnom radu s djecom.
- Više nije stvar ni u plaći, već u poštivanju struke i dostojanstvu koje nam žele oduzeti, osobito ravnateljica koja to čini svojim ponašanjem. Kada su škole štrajkale, profesori i učitelji su sjedili na normalnim stolicama. Zamislite samo kako bi se javnost digla na noge da su učitelji bili primorani danima sjediti na nekim malim stolicama. Proživjele smo svašta u ova četiri tjedna. Protiv nas huškaju roditelje da smo mi krive što vrtić ne radi kako treba i što su ostali djelatnici premoreni. Žalosno je da oni koji to čine ne razumiju osnove štrajka. Borimo se za bolje materijalne uvjete u vrtiću. Nije valjda da kolegice koje ne štrajaku ne žele veću plaću? Trebali bi biti jedna ekipa, jedan tim. Ravnateljica zahvaljuje samo onima koji rade, iako nema odgojno obrazovnog rada. Čiji smo mi radnici, zašto mi ovdje sjedimo?, pitaju se odgajateljice.
- Ponižavaju nas iako smo djelatnici koji odgajamo djecu. Zar mi nemamo pravo na različito mišljenje ili svi moramo klimati glavom. Nitko se ne usudI reći car je gol, kazala je sindikalna povjerenica.
Došle su ih podržati kolegice iz Pule, Medulina, Rovinja i Poreča.
- Osam sati zajedno sjedimo i emocije su jako pomiješane. Vjerujte, sutra bi se ponovno vratile na svoje radno mejsto i radile ono što najboje znamo. Ovaj četvrti tjedan je jako iscrpljujući. Jednostavno moramo krenuti naprijed i vidjet što će biti. Naša struka iziskuje cjeloživotno obrazovanje, trud i usavršavanje kako bi bile što bolje u svom poslu. A sada nas na ovakav način ponižavaju. I sve to čini ravnateljica koja je po struci odgojitelj, kazala je Ivković.
Pitamo ravnateljicu Manuelu Janko zašto odgajateljice u štrajku sjede na malim dječjim stolicama?
- Mi smo dječji vrtić i nemamo dovoljno stolica za sve. Imamo po skupinama jednu ili dvije. Donijele su si luftmadrac i ležaljku za more. Sve su si opskrbile i ne morate se sekirati, poručila nam je ravnateljica.
Po njenim riječima, jučer je u vrtiću bilo 111 djece.
- Radilo je sedam odgajatelja i tri pomoćna radnika. Radimo po cijele dane. Budim se svako jutro otvoriti vrtić u Vrsaru ili Funtani i pokrijem skoro pola smjene jednog odgajatelja. Radim kao odgajatelj od 6.30 do 9.30 ujutro i onda radim posao ravnateljice. Ako treba, idem i na ispomoć u jaslice za vrijeme ručka, kaže ravnateljica.
S obzirom da je i sama po struci odgojitelj, zanimalo nas je ne misili li da su im plaće sramotno niske s obzirom na važnost posla koji rade.
- Slažem se da bi plaće trebale biti veće. Nedavno sam razgovarala s profesorima s Pedagoškog fakulteta i studenti već na studiju kažu da neće raditi kao odgojitelji. To je deficitarno zanimanje, ali nismo jedini. Plaće bi općenito trebale biti veće i bila bih najsretnija da su plaće odgajatelja i tri tisuća eura, ali moramo biti realni. Mi smo treći u Istri po plaćama i veću plaću imaju samo odgojitelji u Medulinu i Vodnjanu. Da su prihvatile povećanje koje se predlagalo, bili bi uz Vodnjan drugi vrtić po visini plaća u Istri, kaže Janko.
Naglasila je da su od rujna do travnja ove godine plaće povećane za 18 posto.
- Možda smo jedini vrtić u Istri koji dežurstvo plaća kao prekovremeni rad. Iskreno, voljela bih da moje odgojiteljice imaju i tri tisuće eura. Tada bi možda dolazile zadovoljnije na posao i ne bi toliko koristile bolovanja kao što koriste sada. Radila sam u tri vrtića, i nigdje nisam vidjela da se toliko zloupotrebljavaju bolovanja i da netko bude po sedam mjeseci na bolovanju. To je onda sezonski rad. Kao ravnatelj moram organizirati posao, kaže ravnateljica Manuela Janko dodajući da su u vrtiću zapravo naviknuti raditi s 50 posto ljudi jer velik broj djelatnika konstantno na bolovanju.
