U Hrvatskoj još ne postoje projekti pučinskih (odobalnih ili offshore) vjetroelektrana – poznato je tek da Ina uz europsku potporu radi na jednoj studiji izvodljivosti za sjeverni Jadran koja bi trebala biti gotova 2025. godine – no, kako danas objavljue Forbes Hrvatska, Istarska županija i Istarska regionalna energetska agencija IRENA nedavno su krenule u izradu smjernica za razvoj takvih vjetroelektrana te za ožujak najavljuju da će biti održana i prva javna rasprava.
Naravno, jedna od najzanimljivijih točaka je – gdje bi se točno mogli postavljati golemi vjetroagregati, čiji su stupovi obično visoki 100 metara, a mogu biti i viši.
Na radionicama za pripremu smjernica održanima u veljači predstavljene su tri potencijalne zone za pučinske vjetroelektrane, pojedinačnog obuhvata od 200 četvornih kilometara.
„Dvije od navedenih zona nalaze se u isključivom gospodarskom pojasu zapadno i jugozapadno od istarskog poluotoka dok se treća nalazi južno unutar teritorijalnog mora pod nadležnošću Skupštine Istarske županije“, rekla je Doris Pajković iz IRENA-e.
Tri zone: Važna brzina vjetra i morsko dno
Te su zone, napominje, detektirane primarno s obzirom na brzinu i gustoću vjetra te batimetrijskih karakteristika (one se odnose na morsko dno, op.a.), a izostavljena su područja međunarodnih pomorskih koridora, postojećih koncesijskih područja za eksploataciju ugljikovodika, zaštićena morska područja te područja Nature 2000.
„Pri definiranju potencijalnih zona interesa uzeta je u obzir i mogućnost spajanja na elektroenergetsku mrežu. Druga ograničenja, prepreke i prilike predmet su radionica“, poručuju iz IRENA-e. Napominju i da cilj pučinske vjetroelektrane „nije maksimiziranje proizvodnje električne energije, već maksimiziranje zbroja proizvodnih učinaka svih relevantnih gospodarskih sektora uz poboljšanje stanja morskog ekosustava“.
Kapacitet od 500 megavata
Andro Bačan, istraživač u Energetskom institutu Hrvoje Požar koji kao stručnjak sudjeluje u izradi smjernica, također napominje da još nije definirana precizna lokacija vjetroelektrane te da se načelno radi o kapacitetu od oko 500 megavata.
„Predložena je lokacija 50-ak kilometara južnije od rta Kamenjak, ali točnu lokaciju će trebati odabrati na temelju multikriterijske analize, u sklopu izrade prostornih planova (Istarska županija i Isključivi gospodarski pojas). To je svakako posebno zahtjevan zadatak koji se mora temeljiti na nizu ulaznih podataka, posebice oko stanja okoliša“, odgovorio je na upit FORBES Hrvatska.
Bačan je napomenuo da u ovom trenutku, budući da se ne zna tehničko rješenje i nema detaljnih ulaznih podataka, “nije moguće jednoznačno kvantificirati utjecaje na okoliš i prirodu. Za procjenu tih utjecaja, posebice na području sjevernog Jadrana, bit će potrebno provesti veći broj ciljanih istraživanja“.
Bačan dodaje da bi paralelno s tim projektom trebalo ići i pojačanje prijenosne mreže, odnosno povezivanje Istre 400 kilovoltnim dalekovodom s ostatkom Hrvatske, a taj je zahvat naveden u desetogodišnjem planu Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS).
Cijeli članak Gordane Grgas možete pročitati ovdje.