JUNACI IZ KVARTA Pulski volonteri Tedi i Danijel: "Netko će naći razlog zašto pomoći, netko tražiti izgovor. Mi spadamo u ovu prvu kategoriju"

"Treba činit dobro do iznemoglosti, treba užasnuti svemir dobrotom onako kako smo mi užasnuti količinom zla na svijetu. Treba činit dobro do granice gluposti i preko nje. I kad nema nikakvog razloga, treba činit dobro.  Treba namjerno svaki dan nekome stoplit dušu..." jedan je od natpisa u skladištu udruge "Naš san njihov osmijeh" u Koparskoj ulici, udruge koja je nedavno obilježila 15 godina pomaganja potrebitima. 

Posjetili smo ih u srijedu popodne, kada se provodi program "Junaci iz kvarta". Kroz vrata, uz pratnju mame Vjekolasve, ulaze braća - Mark i Valter Čalić. Došli su pomoći. Volonter udruge Tedi Viternik objašnjava im da će slagati pakete za potrebite.

Kad plati režije, nema za hranu

Složit će paket gospođi koja živi sama i od mirovine jedva preživljava. Plati režije i to je to. Ne ostaje dovoljno za pristojan život. Stoga joj oni pune vrećice hranom i higijenskim potrepštinama. Slažu redom mlijeko, brašno, paštu, kompot.... pa dodaju četkicu za zube, šampon koji "lijepo miriše"... sve što imaju u skladištu. 

No, prije toga Tedi ih upoznaje sa cijelim procesom; pokazuje im sve prostorije skladišta, kako se evidentiraju namirnice koje ljudi doniraju, gdje se slažu. Tek je onda na redu slaganje paketa i obrnuti proces, popisivanje artikala koji su izdani.

Na kraju, prije nego odlaze zajedno odnijeti paket, pomažu Tediju sve to unijeti i u računalnu evidenciju.  

Tedi u udruzi aktivno volontira od 2020. godine. Zna i točan datum 14. travanj u 17 sati. Ušao je u skladište udruge i tu ostao do danas.

U skladištu volontira petu godinu

Na pitanje koji su sve njegovi zadaci veli nam da je karakter kojem brzo dosadi raditi iste stvari pa je on zapravo "multitasking". Fiksno je aktivan, kako veli, utorkom i četvrtkom popodne od 17 do 19 sati u skladištu, ali pomaže kad god treba.

 - U skladištu sam od početka volontiranja i nadam se da ću ovdje i ostati. Iako mi je glavna zadaća zaprimati i slagati paketa za korisnike uvijek imam i dosta drugog posla, uletim gdje god treba, veli nam Tedi.  

Na pitanje kako to da se odlučio na volontiranje veli da ga je "ponijelo" u koroni, iako je povremeno pomagao još od 2018. godine.

U vrijeme epidemije, prijavio se za volontiranje u bolnici, ali su već popunili kvotu, onda bio u Crvenom križu i na kraju stigao do udruge "Naš san njihov osmijeh" u kojoj se, veli, u potpunosti pronašao. Najviše voli, dodaje, raditi s djecom i mladima.

Svatko može pomoći

 - Obožavam kada djeca samoinicijativno dođu u naše skladište i žele pomoći, a jako mi je drago kada odlazim po pomoć koju su skupili mališani u vrtićima, možda zato jer sam i sam tata i to mi bude baš jako emotivno. 

U razgovoru o motivima za volontiranje odgovara:

 - Netko će naći razlog zašto pomoći, netko će tražiti izgovor. Ja spadam u ovu prvu kategoriju i smatram da svatko od nas, ako to želi, ima mogućnosti nekome pomoći. Netko novcem, netko svojim vremenom ili znanjem, kako kome odgovara.

Ne trebaju to biti ni velike cifre ni ogromni sati volontiranja, svaka mala sitnica, jedan euro, jedan sat je dovoljan..., navodi Tedi napominjući da volontiranje pomaže i osobama koje daju pomoć; da zaborave na neke svoje probleme, da se druže... 

- Ne razumijem kako neki ljudi ne vide korist od volontiranja, ne samo za druge već i za sebe. Pomažeš, imaš podršku, upoznaješ ljude i stvaraš prijateljstva koja će trajati cijeli život. Tko to može platiti, zaključuje Tedi. 

Dok razgovaramo, Tedi i braća marljivo rade.

Takve smo upute dobili od predsjednika udruge Igora Loparića: "Može intervju, ali dok dečki rade, imaju posla. Korisnici čekaju svoje pakete", kazao nam je. Šalu na stranu, velika se istina skriva u ovim riječima - volontiranje je rad o kojem mnogi još uvijek ovise.   

 I dok braća prebiru po policama, čekiraju izdanu robu i slažu namirnice, u skladište stiže još jedan dugogodišnju volonter udruge Danijel Sangaleti. Društvo mu pravi kćerkica, šestogodišnja Nola koje je ovu srijedu odustala od treninga plivanja kako bi došla s tatom pomagati u skladište. Donijela je udruzi i dar - uskršnje jaje koje je sam ukrasila. 

Pomagati voli i šestogodišnja Nola

Da nedostatak vremena nije prepreka za volontiranje pokazuje njihov slučaj. 

Danijel nam kazuje da kasni 15-ak minuta jer je jurio pa malecku u vrtić, onda kući spremiti da nešto pojedu.

- Sada smo sat vremena u skladištu, onda Nolu vodim na radionicu, a ja se vraćam da s dečkima odnesemo paket korisnicima. Ma sve se može kada se hoće, veli nam veselo.

I on smatra da puno ljudi, zapravo većina, ima načina kako uklopiti volontiranje u svoj svakodnevni život.

Na pitanje zašto je on konkretno odlučio volontirati navodi da nema neke tajne ili skrivene namjere. 

-  Uvijek sam volio pomagati. Jednostavno, tako su me odgojili roditelji. Čisto, od srca i ukoliko to prenesem na svoje dijete, ali i drugu djecu koja ovdje dolaze, bit ću i više nego zadovoljan, veli nam Danijel.

To se, kako vidimo, već i ostvaruje jer kćerkica Nola voli dolaziti pomagati u skladište, ali redovito sudjeluje na drugim akcijama gdje se druži s volonterima i korisnicima. Najviše voli akciju "More ljubavi" kada s tatom ode na Fratarski otok.

- Razviti empatiju kod djeca jako je bitno. Jednog dana možda Tedi i ja nećemo više volontirati, tko zna kamo će nas život odnijeti, ali iza nas ostavljamo jednu novu generaciju koja će te poslove jednog dana preuzeti, navodi naš sugovornik.

Osvrćući se na to da korisnika ima jako puno, veli kako ima i puno onih koji se još uvijek sami pokušavaju hrvati s nedaćama koje su ih stisle i ne žele tražiti pomoć.

Tedi uskače u razgovor pojašnjavajući da je njihova udruga dijelom Humanitarne mreže Grada Pule i svi se podaci o korisnicima dobro provjeravaju, kako bi bili sigurni da pomoć stiže uvijek u prave ruke i ljudima kojima je ona zaista potrebna.

Osim paketa s hranom i higijenom volonteri provode i brojne druge akcije, a jedna od novih je ona 'Boje koje spajaju' u kojoj će starijim korisnicima pomagati s ličenjem stanova. 

Tu su još i akcije "Stan za lakši san" u kojem se prikupljaju sredstva za podmirenje podstanarstva obiteljima koje su "zapele" u besparicu, "Meso za sutra" - akcija u kojoj u određenim mesnicama možete kupiti i ostaviti meso za korisnike udruge, zatim "More ljubavi" koja na more dovodi djecu koja nikada nisu imala priliku za ljetovanje........

Udruga Naš san njihov osmijeh obilježila je prošli tjedan 15. godišnjicu rada.

Kroz to je vrijeme kroz udrugu prošlo više od 500 volontera, koji su u stotinjak akcija pomogli više od nekoliko tisuća korisnika; djece, samohranih roditelja, starijih osoba u teškim socijalnim prilikama. Udruga i njeni volonteri jednostavno su tu kad god kome zatreba.

Želite li pomoći rad udruge i donirati to možete učiniti na broj računa udruge HR9324070001100658155, a trenutno su najpotrebnije konzervirane namirnice te osnovna higijenska sredstva.

Ili - dođite volontirati, posla uvijek ima.

Skladište udruge u Koparskoj 52

Naš san njihov osmijeh ekipa radi i na nekim novostima.

Jedna od njih je nova web stranica na kojoj će, po prvi puta u svojoj povijesti, na jednom mjestu objediniti svu dokumentaciju, slike i videa kroz godine akcija i volontiranja, svjedočanstva i anegdote volontera s raznih akcija i aktivnosti. Jednim klikom moći ćete donirati, pomoći, upitati... na jednom mjestu imat ćete uvid u 15 godina ljubavi, ponosa, humanosti, navodi Loparić.