NIJE TERORIST Zakrivljeno zrno od kojeg je preminuo Ivan Tuhtan: "Oni ih nisu htjeli ubiti nego rastjerati"

"U rimskom arhivu sačuvano je 2.000 osobnih dosjea politički opasnih osoba s područja Istre tako da mnogi vaši djedovi i bake imaju dosjee tamo. Možete ga zatražiti kao civili, rado će vam ga dati. To nam dokazuje koliko su ovi prostori bili važni i koliko je ovdje fašistička djelatnost bila jaka", kazao je povjesničar dr. sc. Milan Radošević, tijekom zanimljivog predavanja "Vladimir Gortan (1904. – 1929.): simbol nepokorene Istre", održanog večeras u punom Domu antifašista iznad Arene.

Predavanje je rezultat višegodišnjeg znanstvenog istraživanja dr. Radoševića u mnogim domaćim i inozemnim arhivima, među njima i onom vatikanskom, koje će na koncu zaokružiti knjiga, a održano je u okviru programa povodom obilježavanja 95. godišnjice pogibije antifašista Vladimira Gortana, u organizaciji Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule i Istarskog povijesnog društva.

Vladimir Gortan (Beram 1904. – Pula 1929.), istaknuti član grupe "Gortanovaca" i Tajne organizacije Borba, postao je simbol antifašističkog otpora pokušavajući sabotirati održavanje izbora za parlament Kraljevine Italije 24. ožujka 1929. godine. Izbori, odnosno plebiscit kontroliran od Mussolinijevog režima, nije nudio stvarnu političku slobodu – kandidate je predlagalo Veliko fašističko vijeće, čime je onemogućena bilo kakva stvarna demokracija.

Gortanovci su, u znak protesta, organizirali sabotažu podno Berma, s ciljem rastjerivanja birača. Epilog je bio tragičan i neočekivan, završivši pogibijom jedne osobe, seljaka Ivana Tuhtana.

Na cesti Beram–Pazin, kraj Kamuž brijega, bili su Gortanovci Viktor Bačac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac, koji su zapucali ispred povorke birača. No, povorka se nije razbježala, a dva su se metka odbila od rubnika i ranila dvojicu seljaka - Ivana Tuhtana i Matu Brajkovića. Nakon dva dana umro je Ivan Tuhtan (otac desetero djece), a Mate Brajković bio je lakše ranjen.

Pokazavši dvije ekskluzivne arhivske fotografije, samo mjesto stradavanja Tuhtana, kao i kobno zrno, Radošević je rekao da nije balističar, ali da "zakrivljenost zrna pokazuje da se radilo o nesretnom slučaju; oni ih nisu htjeli ubiti, nego rastjerati"."

Sud iz Rima tada prvi put seli u Pulu, želeći strogo kazniti počinitelje, kao poruku svima ostalima, da se to nikad ne ponovi.

Nijedan istarski odvjetnik nije htio preuzeti njihov slučaj, a dr. Stojan Brajša, sin Matka Brajše, neposredno prije početak suđenja 14. listopada 1929., iako je to htio, morao je odustati od obrane. Odvjetnici koji su ih na koncu zastupali bili su tek pro forma branitelji.

Optuženici su bili u metalnim kavezima u prostorima današnje osnovne škole Tone Peruška, a javni tužitelj zatražio je za svu petoricu smrtnu kaznu. No, onda je uslijedila diplomatska bitka, u kojoj je važnu ulogu imao i papa Pio XI.

Naime, državni tajnik Svete Stolice, kardinal Pietro Gasparri, 14. listopada prima pismo beogradskog nuncija Ermenegilda Pellegrinettija te dva dana kasnije prenosi nuncijaturi u Rimu želju Svetoga Oca da se napravi korak prema Ministarstvu vanjskih poslova Italije radi pomoći skupini. Molba pape dolazi do talijanskog ministra vanjskih poslova Dina Grandija te posljednjeg dana suđenja, po stizanju brzojava, dolazi do kraće stanke na suđenju. 

Vrlo je vjerojatno da je angažiran i Mussolini. Ipak je spašeno četiri  života; strijeljan je 'samo' Gortan, kazao je predavač.

Vladimir Gortan jedini je osuđen na smrt i strijeljan u Puli 17. listopada 1929., dok su ostala četvorica kažnjena najvećom zatvorskom kaznom od 30 godina (kasnije smanjena na devet godina). Smrtna presuda Gortanu izazvala je snažan medijski i politički odjek diljem Europe i svijeta.

- Strijeljan je na današnji dan 1929. godine u 6 sati ujutro, iznad tadašnje uvale Bianco, danas Gortanove uvale, na goleti, jer tada još nije bilo šume. Strijeljanje je izvršio poseban odred talijanske policije M.V.S.N. Vezali su ga za stolicu i ispalili 25 hitaca u leđa. Mussolini je kasnije, referirajući se na strijeljanje Gortana, izjavio da će svi neprijatelji dobiti "olovo u leđa". 

Talijanske pulske novine u specijalnom izdanju "Corriere istriano" naredni su dan naslovile tekst "Terorist Gortan strijeljan u šest ujutro".

- Iako ga neki i u hrvatskim krugovima danas nazivaju teroristom, s obzirom što je sve tada pod fašizmom proživljavao istarski narod, smatram ga herojem i borcem za slobodu, kazao je Radošević, dodavši da su suđenje pratili svjetski mediji od New Yorka do Moskve, kao ni jedan istarski slučaj ikad, pomno prateći razvoj fašizma. U tom kontekstu ne čudi naslov u tadašnjem Daily Workeru: "Bijes fašista otkriva talijansku krizu".

Osim što je postao simbol nepokorene Istre i otpora fašizmu, Gortan je ostao zapamćen i kao borac za nacionalna prava istarskih Hrvata, boreći se protiv prisilne talijanizacije i fašističkog ugnjetavanja. Njegova hrabrost i prkos nadahnuli su Istrane u godinama Drugoga svjetskog rata, a njegovo ime ostalo je do danas urezano u kolektivnoj memoriji kao predvodnika borbe za slobodu.

Četvorku tajne organizacije "Borba", uz naknadno priključivanje Vladimira Gortana (osnivanjem 26. prosinca 1928.), činili su Živko Gortan, Viktor Baćac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac (s nepunih 17 godina).

Potonji je napisao vrijednu knjigu "Moji zatvori", o devet godina zatvorskog pakla, gdje mu je jedini prijatelj bio pauk, kojeg mu je jednog dana stražar namjerno zgazio.

Iako ima puno ulica, trgova, škola i firmi koje u Hrvatskoj i regiji nose naziv Vladimira Gortana, Radošević je kazao da o njemu nije napisana knjiga, kao ni snimljen film, iako su mu svoje scenarije iz 70-ih dali filmaš Nikola Lorencin te književnik i prevoditelj Mate Maras. 

Radošević se založio da se obnovi zapuštena rodna kuća Gortana u Bermu, i da se za tu obnovu moraju naći financijska sredstva, kao što su se našla za nedavnu obnovu memorijalne kuće Joakima Rakovca.