"Prijavite nasilje!"
Rečenica je to koja vrišti s plakata raznih kampanja, na to nas upozoravaju institucije i udruge. Prijavite nasilje - verbalno, seksualno, u obitelji, među maloljetnicima, nasilje prema ženama, osudite krivca, sačuvajte druge žrtve...
Slučaj Puljanke i njezine kćeri (čije ćemo identitete skriti) dokazuje da, kada se nasilje i prijavi, sustav vrlo inertan, a potencijalne žrtve slabo zaštićene. Nakon prijave nasilja i to seksualnog delikta nad maloljetnicom cijeli se slučaj godinama bezrazložno rasteže po sudskim hodnicima, uz brojna vještačenja, a kada su počinitelja i osudili žrtva nije dobila satisfakciju.
Imala je samo devet godina
Mučnu priču s nama je podijelila majka čija je kćer, kako tvrdi, kao maloljetna bila žrtva seksualnog nasilja, a kap koja je prelila čašu i ponukala da nam se obrati jest ponovo odgađanje rasprave, drugi put u ovoj godini. Slučaj koji bi se, kako navodi, trebao riješiti prioritetno, po hitnom postupku mrcvari ih već osmu godinu!
To u njoj počinje izazivati sumnje.
Kako nam priča, kao samohrana majka sa maloljetnom kćerkom i sinom je 2012. i 2013. godine stanovala je u jednom unajmljenom stanu u centru grada. Bilo im je lijepo, sve im je bilo blizu, a s gazdaricom je, prisjeća se, pila kavu kao s prijateljicom, a njih smatrala čak kao zamjenu za baku i djedu svojoj djeci. Kćer ih je čak tako i zvala.
- Gazdarica i gazda bili su u mirovini, znali smo se družiti s njima, popričati. Znala sam čak i kćer ostaviti koji sat na čuvanju kod njih, a kćer je kod njih znala gledati televiziju kada bi supruga najmodavca odlazila u crkvu. No, onda su jednog dana snažno insistitali da odemo iz stana. Jedva sam se snašla, otišla u jedan mali stan koji je bio jako vlažan, pa smo se ponovo preselili u podstanarstvo u blizini ovog prvog stana.
Tu se moja curica odjednom počela zatvarati, bojati i više nije bila kao prije. Prilikom jednog kupanja rekla mi je da bi mi nešto priznala, ali da joj obećam da se neću ljutiti. Bilo je to godinu i pol, dvije nakon što se to već zbilo.
Slučaj prijavili obiteljskoj liječnici
Kazala mi je da ju je "djed ....dirao dolje", da ju je bilo strah reći mi nešto, da joj je govorio da nikome ne smije reći i prijetio. Bila sam u šoku, sedam dana nisam ni spavala ni jela, a onda otišla obiteljskoj liječnici po pomoć, ispričala nam je u dahu uzrujana majka.
Maleckoj je tada bilo samo 9 godina.
Tu se u priču uključuje, sada već odrasla djevojka od 20 godina, dodajući da krivi sebe za to što joj se događalo i što nije rekla nikome ništa.
- Bilo me strah, ja stvarno ne znam zašto bih to izmislila, strah me dan danas, ne samo njega, svih muških, veli nam pa nastavlja šutjeti.
Obiteljska liječnica po službenoj je dužnosti napravila je prijavu prema policiji.
Dobio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine
Policija je prijavu zaprimila 11. svibnja 2015. godine.
U njoj liječnica prijavljuje ono što joj je dijete ispričalo i slučaj preuzima Županijsko državno odvjetništvo. Ono u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika, zbog počinjenja dva kaznena djela spolne zloporabe djeteta mlađeg od 15 godina, nalaže "provođenje kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja maloljetnice radi utvrđivanja može li, bez štetnih posljedica, iskazivati u svojstvu svjedoka o inkriminiranim događajima te na koji su su način inkriminiran događaji odrazili na psihičko stanje maloljetnice".
Djevojčica se šalje na vještačenje - najprije u Rijeku, a onda s njom psiholog razgovara i u Puli. Nakon vještačenja, optužnica je podignuta 10. travnja 2017., a tek u listopadu 2018. dolazi do suđenja na Općinskom sudu Pula.
Djevojčica na suđenju ponovo mora prolaziti mučna prisjećanja.
Dana 11. rujna 2020. donesena je presuda da je okrivljenik - kriv.
Kako se navodi u presudi, okrivljenik je "kriv što je izvršio bludnu radnju nad djetetom mlađim od 15 godine".
Optuženik je počinio kazneno djelo, piše u presudi, "uz primjenu sile, u namjeri da drugome protupravno oduzme slobodu s ciljem da ga se prisili da nešto trpi".
Kazneno djelo je počinjeno prema djetetu, čime je počinitelj počinio dva kaznena djela - spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta mlađeg od 15 godina i kazneno djelo protiv osobne slobode.
Okrivljenik je, za dva kaznena djela, dobio godinu i šest mjeseci zatvora te kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, odnosno jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
No, nakon presude okrivljenik se na presudu u siječnju 2020. žali te u srpnju 2021. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjsku sud, prihvaća žalbu optuženog.
Ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Nakon žalbe ukida se prvostupanjska presuda
U obrazloženju se, kako se da iščitati, navodi da je ona ukinuta jer se u zakonskom opisu kaznenih djela navode dva kaznena djela (bludna radnja nad djetetom mlađeg od 15 godine uz primjenu sile te protupravno oduzimanje slobode djeteta), dok se u zakonskom nazivu navodi da je optuženik počinio tri kaznena djela te je, zapravo, napravljena povreda odredaba kaznenog zakona.
- I sada mi taj pakao prolazimo ponovo, pa kažu "prijavite". Kćer je morala ponovo na vještačenje, dobivamo pozive na sudske rasprave pa se one odgađaju. Rasprava je ove godine dvaput odgođena, jednom zbog zdravlja okrivljenika koji nije mogao prisustvovati, drugi put radi bolesti porotnika. Nova je zakazana tek u ožujku iduće godine, veli nam ovaj majka.
Navodi da je dotičnog okrivljenika, ali i članove njegove porodice, nekoliko puta već prijavila policiji radi zastrašivanja, prijetnji i praćenja te sumnja da on "ima neke veze" i neće nikada ni dana u zatvor.
- On bi trebao biti u zatvoru, a mi ga srećemo kad odemo popiti kavu u grad. Gdje je tu pravda za moju djevojčicu, pita se ova majka navodeći ogorčeno da joj prijavljivanje nije donijelo ništa, samo muke.
Namjera ovog članka nije da sudimo, jer nismo sud, već da ukažemo na bezrazložnu dugotrajnost sudbenog postupka koji bi, barem kada su ovakvi slučajevi u pitanju, trebali biti puno brži. Djeca bi se pritom trebala maksimalno zaštititi, a ne da svakih nekoliko godina moraju biti iznova vještačena i dolaziti na sud pričati o svojim traumama.
Upitali smo Županijsko državno odvjetništvo i pulski sud kako komentiraju ovakvu dugotrajnost procesa, zašto ovako osjetljivi slučajevi tako dugo traju, ne bi li ih trebalo riješiti prioritetno?
Što je sa zaštitom digniteta žrtve i dobrobit djeteta, a sada već odrasle žene? Ne radi li se o svojevrsnoj sekundarnoj viktimizaciji žrtve?
Općinska državna odvjetnica Slavica Đokić odgovorila nam je da se naš upit odnosi na postupanje Općinskog suda u Puli-Pola, iako je u sudskom kaznenom postupku državno odvjetništvo jedna od stranaka (tužitelj).
On bi trebao biti u zatvoru, a mi ga srećemo kad odemo popiti kavu u grad. Gdje je tu pravda za moju djevojčicu?
Majka djevojčice
- Dodatno napominjemo da se kazneni predmeti iz nadležnosti zamjenika za mladež, sukladno članku 58. stavku 3. točki 1. Zakona o državnom odvjetništvu, smatraju tajnima, navela nam je Đokić.
S Općinskog suda odgovor još nismo zaprimili.