Slučaj preseljenja pulskog osnovnoškolca trese istarski obrazovni sustav

Pulu već nekoliko dana potresa pravi prosvjetni skandal. Inicirala ga je grupa roditelja prosvjedujući protiv najave da se u razred koji pohađaju njihova djeca upiše učenik iz druge škole. Roditelji učenika jednog čitavog razreda prijete da svoju djecu u utorak neće poslati u školu jer su zabrinuti za njihovu sigurnost.

Nakon nedavnog masakra u zagrebačkoj školi roditeljska briga potpuno je razumljiva. Pušu i na hladno.

Preseljenje u drugu školu kao pedagoška mjera

Iz dopisa koji već desetak dana kolaju između pulskih, istarskih i državnih obrazovnih institucija vidljivo je da je spomenuti učenik pohađao pulsku osnovnu školu čiji je ravnatelj na prijedlog učiteljskog vijeća donio odluku o preseljenju.

Navodno je učenik prije toga, zbog konfliktnog ponašanja, triput kažnjen ukorom. Školski pedagoški pravilnici predviđaju ukor, strogi ukor i potom, kao krajnju mjeru, preseljenje u drugu školu. Ravnateljstvo dotične škole koncem prošle godine odlučilo se na preseljenje.

Za preseljenje u drugu školu u pulskom slučaju nadležna je Istarska županija čiji je Upravni odjel za obrazovanje, sport i tehničku kulturu učenika nakon prvog polugodišta prebacio u drugu pulsku osnovnu školu.

Roditelji djece iz razreda u koji je dječak prebačen smatraju da je županijska odluka donesena bez odgovarajuće pripreme i procjene rizika za ostalu djecu. Ukazuju i na propis po kojem se učenik može preseliti samo u školu koja graniči sa bivšom. Tvrde da u pulskom slučaju taj propis nije ispoštovan.

Roditelji odbili pomoćnika u nastavi

Iako im je na sastanku u novoj školi predloženo da sa spomenutim djetetom u razredu boravi i pomoćnik u nastavi, roditelji su to unisono odbili. Kažu da nikako ne žele stigmatizirati novopridošlog učenika ali da, ipak i prije svega, moraju misliti na sigurnost vlastite djece.

Međutim, učenik je već stigmatiziran. Iz prepiske koja danima kola između institucija, a sada i među novinarima, na više mjesta nalaze se inicijali, u jednom županijskom dopisu vidljivo je čak i puno ime spomenutog učenika.

Sustav dječaka nije zaštitio. Štoviše.

Nakon medijskih objava na društvenim mrežama javile su se majke djece iz drugih razreda škole u koje je učenik prebačen. I one prijete da u utorak neće slati djecu u školu. Svi skupa traže da se učenik prebaci u neku treću osnovnu školu. Predlažu onu koja, u skladu sa zakonom, graniči s bivšom školom.

Nedavni slični zagrebački slučaj pokazuje da problematične učenike ne želi - nitko.

Što ćemo onda s dječakom?

Mnoštvo je pitanja. Kakva je uopće priroda učenikovih prijestupa i je li odista opasan za okolinu?

Nastavno, ukoliko je učenik bio opasan u bivšoj školi, kako se iz županijskog odjela nadležnog za obrazovanje uopće usuđuju takvu osobu poslati u slično školsko okruženje? Ili se radi o standarnoj pedagoškoj mjeri?

Zatim, tko je uopće relevantna osoba koja procjenjuje eventualnu opasnost? Bivši ravnatelj, novi ravnatelj, pročelnica jedna, pročelnica druga, učiteljsko vijeće, policija, socijalne službe, psihijatri, roditelji drugih učenika,...?

Kako smo došli do točke u kojoj ujedinjeni roditelji čitavog jednog razreda nemaju nimalo povjerenja u istarski obrazovni sustav, u procjenu školske uprave i struke općenito?

Je li možda problem u dječakovim roditeljima i obiteljskoj okolini u kojoj odrasta? Jesu li oni mogli više i jesu li za to kapacitirani? 

Zaključno i ključno je pitanje - kamo dalje nakon utorka? Hoće li učionica ostati prazna? Je li sustav predvidio ovakve situacije kakvih je očito sve više? Može li se dječaku organizirati kućna nastava? Je li on već sada, u ranoj mladosti, označen za cijeli život? Zaslužuje li možda još koju šansu? 

Postoji li rješenje koje uvažava interese sve djece u razredu, uključujući i novog učenika? Jer on natrag više ne može!

Puno je otvorenih pitanja, malo je točnih odgovora. Sve to otvara prostor za razne poluinformacije i dezinformacije.

Velika je odgovornost medija

Hrvatski zakoni, kao i pravila novinarske struke, nalažu da se u medijskom izvještavanju moraju maksimalno zaštiti interesi maloljetne djece.  

Djeca imaju pravo na potpunu zaštitu identiteta u medijima u svakoj situaciji kada se o njima izvještava, a pogotovo ako bi otkrivanje identiteta moglo štetiti njihovoj dobrobiti. Povreda privatnosti djeteta je i kazneno djelo.

Iako su mediji tijekom zagrebačkog slučaja iz listopada u pravilu izbjegavali spomenuti imena škola povezanih s preseljenim učenikom, Istarska je županija u svom prvom istupu objavila o kojoj se pulskoj školi radi.