Pulska gradska vijećnica Dušica Radojčić danas je objavila na svom profilu kratki post pod nazivom "Šta nam rade?"
Uz dozvolu autorice prenosimo ga u cjelosti.
Mlinar, tržnica, danas
Ja: Molim vas mali bijeli baget.
Prodavačica: Izvolite, 2 i pol eura.
Ja, sa čuđenjem (kruh od cca 300 grama): Pa jučer sam isti kruh kupila po manjoj cijeni?
Prodavačica: A gdje ste ga kupili?
Ja: Na Vidikovcu.
Prodavačica: Pa u gradu je skuplje.
Ja, zureći malo u nevjerici: Onda ne bih, hvala.
Prodavačica: Razumijem.
Ima li još prodavača koji imaju takve razlike u cijenama? Javite mi da znam i izbjegavam ih, napisala je Radojčić.
Vjerujem da mnogi dobro znaju o čemu ova vijećnica priča - cijene pod pritiskom turizma naprosto divljaju, bujaju, a mi smo de facto zarobljenici turističke sezone u vlastitom gradu.
Kruh, voće, povrće, meso moramo kupovati i mi, domaći 'smrtnici' od kojih mnogi ne žive od turizma. Kako preživjeti, kako prošetati svojim gradom i počastiti djecu kojom kuglicom sladoleda kad kugla košta dva eura?
Imate li vi rješenje?
Inače, u komentarima su se odmah javili mnogi sa sličnim primjerima - od dućana do ugostiteljskih objekata koji svoje cijene formiraju ovisno o lokaciji i sezoni, navodeći da se ovdje ne radi o "politici firme već o nepoštenoj praksi".
Neki su imali i konkretan prijedlog - da svi krenemo peći kruh sami. No što sa svim ostalim artiklima? Da stegnemo remen i pričekamo kraj sezone?