"Ne želim moliti niti živjeti od socijalne pomoći. Ja želim raditi i plaćati stan za sebe i svoju djecu, no stanova u Puli za nas naprosto nema. Nudila sam 500, pa 600, došla do 800 eura i ništa. Sve je to, očito, premalo. Nismo turisti, samohrana sam majka sa četvero djece. Kada spomenete djecu kao da o slonovima ili tigrovima pričate. Teže je naći stan s djetetom nego za psom".
Ovako svoju mučnu priču započinje mlada Puljanka koja je spletom okolnosti, nakon 15 godina života s izvanbračnim suprugom, morala napustiti stan u kojem je živjela s njegovom obitelji i krenuti dalje u život - sama s djecom. Znala je, veli mi, da će u turističkoj Puli biti jako teško pronaći smještaj, no ne da će i to postati potpuno nemoguća misija.
Ona je pristala pričati o ovoj temi, no anonimno kako ne bi izložila djecu. Dodaje da je to problem koji pogađa brojne pulske obitelji, ali se o njemu nekako ne priča, niti ne piše puno. Kao da se skriva pod tepih.
Nas sedmero u 40 kvadrata
- Znate nemam ja ništa protiv nikoga, i za to sam da se pomogne svima. No čitam kako se puno toga napravilo za beskućnike i neka je. Puno se ide na ruku pojedinim manjinama, a što je s nama koji svakodnevno pokušavamo preživjeti u ovom gradu, koji još nismo dotaknuli dno, no jedva držimo glavu iznad vode. Tko će nama pomoći, pita se?
Govori nam kako svaki dan gleda oglasnike, u svim je mogućim grupama, sama objavljuje oglase.... no ništa.
Od četvero djece, najmlađa ide u vrtić/Pixabay
- Bila sam u socijalnom, u Gradu Puli... pokušavam objasniti im da djeca i ja nemamo gdje, ali pomoći niotkuda, veli nam, dodajući kako su joj kazali da na listu za gradski stan može konkurirati tek 2026. godine.
Na pitanje gdje je smještena veli da se svi smjestili kod oca i brata u stanu od samo 40-ak kvadrata.
- Stvari su nam u crnim vrećama. Stan ima jednu sobu, svi smo poslagani kao ribe. Sa kćerima spavam u jednom krevetu, brat sa mojim sinovima u drugom, tata na kauču. Ne možete ni zamisliti kako nam je, nema mjesta, vruće je... već smo očajni, navodi nam.
Potporu je pronašla u Udruzi Naš san njihov osmijeh koja zna njezinu situaciju i odlučila im je financijski pomoći kako bi mogla plaćati (pre)skupo podstanarstvo. No ni to nije dovoljno.
Svi žele turiste...
- Stanovi imaju lude cijene, za jednosoban stan traže 600 do 800 eura, za dvosoban više od tisuću. Ako dam cijelu plaću za stan, od čega ćemo onda živjeti? Režije, hrana, odjeća, obuća, stvari za školu uskoro.... situacija me tjera na to ću morati živjeti od socijalne pomoći, a to ne želim. Iz udruge su mi predložili da će oni uskočiti s dijelom stanarine, no ni kada sam ponudila i preko svojih mogućnosti stan nisam uspjela pronaći, veli moja sugovornica.
- Sve je izdano turistima, po turističkim cijenama. Dugoročan najam sada se cijeni kao suho zlato, ne znam tko si to može priuštiti. Drugi su problem djeca, nitko ih ne želi.
Nedavno sam za malo imala sreće i gotovo uspjela uloviti stan - u koji bih mogla ući od 1. rujna, i to po pristojnoj cijeni od 600 eura, no vlasnik je naknadno zaključio da je jednosoban stan premali za nas i povukao se. Ima pravo, premali je, ali bolji je od ovoga gdje sada živimo, a za veći nemamo, govori mi.
No i u tom je stanu, da je uspjela useliti, mogla biti samo do 20. svibnja. I što onda, pred sezonu, s djecom na ulicu?
Zar da postanem kriminalka?
- Teško je, bolno je. Za svoju bih djecu sve napravila. Nedavno sam čitala o ženi koja je u očaju u Zagrebu provalila u prazan gradski stan. Na kraju je pod pritiskom javnosti gradska uprava popustila i dala joj da u njemu ostane u najmu. Zar to i ja moram učiniti, zar da hodam gradom i gledam gdje je prazno da mogu provaliti? Žao mi je djecu tome izložiti ....
Stalno ponavljam, ne tražim da mi se nešto pokloni, želim raditi i djeci omogućiti normalan život u gradu u kojem idu u vrtić, u škole. Krevet u kojem će spavati, stol na kojem će pisati zadaću. Zar doista nema mjesta u ovom gradu za nas, pita se moja sugovornica.
- Kada sam, prije 15 godina krenula u podstanare sjećam se kao jučer da sam dvosobni stan plaćala 1.500 kuna. Danas za takve stanove traže 1.500 eura. A plaće, jesu li i one otišla sa pet tisuća kuna na pet tisuća eura?
Skromna ponuda (pre)skupih stanova
Na popularnom oglasniku Njuškalo, provjerili smo trenutno stanje sa najmom. Ukucate li 'Pula i dugoročan' dobit ćete samo 13 oglasa, s tim da se u nekima navodi da se primaju samo studenti.
Cijene se kreću oko 800 eura do preko dvije tisuće eura, no ima i caka.
Primjerice, stan u centru od samo 32 kvadrata izdaje se od 1. srpnja do 1. listopada po cijeni od 1.200 eura, a onda mu cijena pada na 450. Za ulazak u stan potreban je polog od jedne stanarine, a režije nisu uključene. Dakle, da sada uđete u stan potrebno vam je u startu 2.400 eura.
Rekorder je stan u centru grada od 105 kvadrata za kojeg se traži mjesečni najam od 2.250 eura. No i on se izdaje tek od 1. studenog. Konkurira mu stan od 135 kvadrata na istoj lokaciji koji je tek 50 eura jeftiniji.
Znamo li da se za stan od samo 41 kvadrata traži se 1.300 eura, onda su ovi od stotinjak čak i 'povoljni'.
Da obitelji kao kategorija i nisu baš poželjne, potvrđuje i oglas koji četiri stana na Busoleru oglašava kao priliku za "15 do 20 radnika". Cijena mjesečnog najma je 200 eura plus režije, a najam traje minimum godinu dana.
No, za 1.400 eura možete dugoročno useliti u dvosoban stan na Stoji. Za tu cijenu imate i pogled na more. Dodajte još samo polog i režije.
Inicijativa 'Stan za lakši san'
Humanitarna udruga Naš san njihov osmijeh pokrenula je inicijativu pod nazivom „Stan za lakši stan“ kojom žele pomoći obiteljima koji traže smještaj na duži period na način da im financiraju dio plaćanja najma stana.
Od Igora Loparića, predsjednika udruge, doznajemo da se njima svakodnevno javljaju obitelji s djecom i samohrani roditelji koji nemaju gdje, najčešće jer moraju izaći iz stana radi turista. Onda se snalaze kod prijatelja, obitelji... No dugoročno takav smještaj višečlanih obitelji u malim stanovima nije održiv.
- U posljednjih je nekoliko godina na području Pule i okolice došlo do velikih povećanja cijena najma stana zbog čega se u velikim problemima našlo i nekoliko naših korisničkih obitelji, većinom samohranih roditelja s djecom.
No isti je problem sve češći i kod zaposlenih roditelja jer cijene najma dostižu i do 700, 800 eura. Gdje su tu još troškovi vrtića, škole i naravno uobičajeni životni troškovi? Kako bismo pomogli upravo takvima - onima koji se bore i u kojima prepoznajemo tu roditeljsku brigu i borbu za osnovnim uvjetima života svoje obitelji - pokrenuli smo navedenu inicijativu, priča nam Loparić.
Vatrogasno rješavanje problema
Loparić nam kao primjer navodi kako su jednog Puljanina koji im se obratio, stanodavci za dugoročan najam stana za njegovu obitelj tražili čak 7 tisuća eura unaprijed?!
Nekada su problem sa smještajem imali ljudi koji su bili socijalna kategorija, danas mnogi postaju socijala samo kako bi imali krov nad glavom.
Igor Loparić
Cilj je inicijative stoga, kako navodi, prikupiti što veći broj osoba koji će temeljem trajnog naloga ili mjesečnom uplatom od najmanje 10 eura na račun udruge HR9324070001100658155 sakupiti iznos kojime će pomoći plaćati najam stana obiteljima u potrebi.
- Od početka lipnja, kada je inicijativa pokrenuta, uspjeli smo sakupiti više od 70 osoba te sakupiti iznos dovoljan za platiti dio najma za dvije obitelji, a trenutno imamo i za treću koja još uvijek traži stan na duži period u koji će useliti, a skupljamo i za četvrtu.
Naravno, povećanjem broja osoba koji će se priključiti inicijativi povećavamo i mogućnost da sa tri obitelji prijeđemo na 5, 6 ili više stoga nam je svaka osoba bitna, navodi Loparić pozivajući sve, koji smatraju da mogu i žele pomoći, da im se jave kako bi ih uključili u grupu u kojoj članove podsjećaju o mjesečnim uplatama, navodi ovaj pulski humanitarac.
No i on zaključuje kako ovo nije dugoročno rješenje već samo 'gaženje požara' i sve će se institucije morati ozbiljno pozabaviti ovom temom, od lokalne uprave do humanitarnih udruga, Crkve....
Jer, pravo na dom je osnovno ljudsko pravo.