U urbanim sredinama svaki stanovnik mora imati zelenu "točku" na najviše pet minuta udaljenosti. Pula to nema!

Strategija zelene urbane obnove grada Pule do 2030. godine naziv je dokumenta o kojem su na sinoćnjoj sjednici raspravljali gradski vijećnici Grada Pule, a kojeg su im predstavili izrađivači iz tvrtke Starum d.o.o., Tatjana Uzelac i Bruno Juričić. Kako je pritom naglasila Uzelac riječ je o dokumentu koji je tek prezentiran u jednoj fazi rada, a koji će, kada bude dovršen, ići i u postupak javnog savjetovanja.

- Zelena urbana obnova ne obuhvaća samo gradske zelene površine, parkove, šume i ostalo, već i sve ono što ne stvara novi CO2. Riječ je o važnom dokumentu koji mora biti usvojen kako bi mogao biti baza razvoja svih gradova, a ujedno i podloga za privlačenje sredstava iz EU fondova koji traže upravo takav jedan strateški dokument zelene urbane obnove i kružne ekonomije. Ne samo da je taj dokument nužan, već će Europa svakom takvom gradu omogućiti i realizaciju dva projekta po tom programu, ali uz uvjet da gradovi imaju već ishođene građevinske dozvole. Na žalost, Grad Pula nema pripremljenu strategiju niti ima projekte u fazi građevinske dozvole, rekla je Uzelac te dodala kako Gradu fali i katastar zelene infrastrukture kao nulto stanje CO2.

Ustvrdila je da Pula ima veliki potencijal u zelenoj infrastrukturi, ali je on nejednako raspoređen.

- Dakle, stav je Europe da u urbanim sredinama svaki stanovnik mora imati zelenu 'točku', hlad i zelenilo na najviše 500 metara ili pet minuta udaljenosti. Pula to nema. Pula ima parkove, šumu Šijana i Busoler, ali ima cijeli istočni dio gdje su po GUP-u ucrtane poljoprivredne površine, kojih u stvarnosti više nema, što zbog požara, što zbog drugih faktora i taj nedostatak zelenila treba pod hitno nadomjestiti. To je najveći toplinski otok u gradu i zato u Puli hitno treba provesti urbanu sanaciju na čak 900 hektara površine. Gleda se da u prosjeku po stanovniku grad treba imati 20 kvadrata zelenila, Pula ima 16 kvadrata, ali, primjerice, Vodnjan ima 542 kvadrata po stanovniku na pet metara udaljenosti!, ustvrdila je Uzelac.

Stoga i predlažu lokacije za nove gradske parkove, poput Pragrandea i Marsovog polja, ali i Kaštijuna gdje bi se trebalo provesti ozelenjavanje po uzoru na sanaciju deponija u mnogim europskim gradovima.

- Kaštijun bi trebao biti nova zelena točka. No, mi predlažemo lokacije, a način kako to izvesti bit će predmet razmišljanja i daljnjih odluka. Mi samo kažemo da to mora biti jedna zelena sredina, a dobrih primjera kako to napraviti ima diljem Europe, ustvrdila je Uzelac.

Arhitekt Bruno Juričić nadovezao se i rekao da su u tu studiju uključene i zgrade, od sanacije starih do planiranja novih, ali na prihvatljiv način, odnosno od odabira materijala za gradnju do smanjenja otpada pri gradnji.
- Otpad je greška dizajna! Naime, sve što planirate ima neku uporabnu vrijednost, i to višestruku. Kada u konačnici ostane otpad i ne znate što s njim, na to se gleda kao na grešku, rekao je Juričić.

Dušica Radojčić

S obzirom da je to bila zadnja točka sjednice Gradskog vijeća, neki su vijećnici u međuvremenu napustili Komunalnu palaču što je naljutilo vijećnicu Možemo! Pula Dušicu Radojčić koja je rekla da je to vrlo važna točka koja, na žalost, očito nije zaslužila interes vijećnika, kao niti samog gradonačelnik Filipa Zoričića koji je također u međuvremenu napustio sjednicu. Kako bilo, založila se za stvaranje zelenog katastra da se više ne bi događale nemile scene sječa kao na šetalištu Lungomare.

- Krajem rujna otvoren je javni poziv za projekte očuvanja prirode za kojeg se po projektu može dobiti 130 tisuća eura i 100-postotno financiranje, tako da vremena za prijavu Grad Pula ima. A mogli bi, primjerice, prijaviti projekt izrade zelenog katastra Pule, o čemu se godinama govori, jer onda ne bi bilo da se može rušiti neko stablo ili ne, već bi se točno znalo što je u katastru, što je vrijedno i što valja sačuvati. Mogli bi prijaviti i projekt boljeg praćenja kvalitete zraka u Puli koja je posljednjih dana vrlo loša, jer, oni koji prate te parametre, mogli su uočiti da je u Puli posljednjih dana zabilježeno visoko onečišćenje zraka. Gledajući ovu strategiju veseli me prijedlog o novih 300 hektara zelenih površina. Međutim, voljela bih kada bi se uvrstile postojeće zelene površine u Puli, a kojih ovdje nema, jer imaju neku drugu namjenu, poput Muzila, Vallelunge, dijela štinjanskog priobalja, Karšiola i tako dalje. Zašto to govorim? Treba ovu strategiju implementirati u prostorne planove i GUP grada Pule, jer sada, primjerice, imate cijele zone u GUP-u označene kao zone stambene namjene, a koje su u naravi zelene površine s puno stabala. Međutim, kako ne postoje urbanistički planovi uređenja, niti zeleni katastar, nema označenih niti putova, niti zelenih površina, niti bilo kakvih sportskih i javnih sadržaja, i onda se događa jedna masovna izgradnja bez ikakvih urbanih sadržaja. I zato treba što hitnije mijenjati prostorne planove i ovakve strategije ubaciti u njih, zaključila je Radojčić.

Zatražila je i da se uvrste u strategiju i zelene površine od posebnog interesa, što je Grad već i definirao, njih 12, još 2011. godine, a koje obuhvaćaju i Vallelungu i Monte Giro i Lungomare...

- To smo istaknuli kao nešto što treba sačuvati, ali onda nam se u stvarnosti dogodilo da se na Stoji pored škole sruši 75 stabala i nestane cijela jedna zelena oaza, dogodi nam se rušenje više stotina stoljetnih stabala na Lungomareu... U strategiji je jasno naveden problem nagrizanja i oštećivanja postojećih zelenih površina i to treba zaustaviti da bi zadržalo ono što imamo i što je vrijedno, uz naravno dobrodošlo planirano širenje i dobivanje novih zelenih zona. Dakle, treba označiti i istaknuti zeleni fond i toga se držati. Muzil, primjerice, ima sve osnove da postane novi gradski park, a njega u ovoj strategiji nema, rekla je u raspravi Radojčić.

Njen stranački kolega Noel Mirković založio se za veću edukaciju građana, davanja informacija po kojima bi se onda građani zasigurno više uključili u javne rasprave i kvalitetniji dijalog, ustvrdio je. IDS-ov vijećnik Valter Boljunčić osvrnuo se na tri obuhvaćene činjenice - lokaciju pročistača u sklopu projekta Pula centar, postrojenje na obradu mulja planirano na Kaštijunu te šetnicu unutar Uljanika.

- Ja ne znam jesu li vam te lokacije pročistača i muljare dane kao sigurne, jer, koliko znam, o tome tek treba donijeti odluku. I također biciklističke staze i šetnica koji su predviđeni unutar Uljanika?! Nedavno smo imali Strategiju razvoja grada gdje smo rekli da bi tu trebalo zadržati industriju i poslovnu zonu pa ne znam kako je moguće da se u dvije strategije tako bitne stvari 'sudaraju'. Ako želimo razmišljati 'zeleno' za područje Uljanika, onda neka ostane poslovna zona i neka se, primjerice, predvidi da TESU proizvodi fotonaponske ćelije. Tko će šetati ili voziti bicikl po proizvodnom dijelu, to je nemoguće, rekao je Boljunčić, ali je Uzelac pojasnila da se zelene površine planiraju bez obzira na način korištenja te da upravo u riječkom brodogradilištu "Viktor Lenac" imaju primjer planiranja takve zelene infrastrukture u industrijskoj zoni.

Valter Boljunčić

Govoreći pak o lokacijama pročistača i muljare, Uzelac je rekla da su kao osnovu za izradu strategije koristili podatke iz GIS-a, da je muljara po dokumentaciji smještena na Kaštijun te da je još 1994. godine lokacija pročistača otpadnih voda određena u sklopu projekta Pula centar, ali da i ona smatra da smještanje pročistača na samoj obali mora, u situaciji kada se morska razina podiže, nije primjerena, dok za muljaru ona nije ta koja će reći treba li ili ne biti na Kaštijunu, već netko drugi.

- Mi planiramo zelenu infrastrukturu prema trenutnim inputima, a onda su građani i vi, vijećnici, ti koji ćete donijeti neke drugačije namjene prostora i smjestiti određene uređaje u neku zonu. Međutim, zelena infrastruktura mora biti takva da bi se zadovoljili traženi kriteriji, ustvrdila je Uzelac, a Juričić samo pojasnio da su ovo tehničke smjernice za prilagodbu zelenim politikama.

Vijećnici o Strategiji nisu glasali jer ide dalje u razradu i naći će se opet na vijećničkim klupama.