Početkom travnja ove godine, pulska Udruga za autizam od Grada je, na desetogodišnje je korištenje dobila stan u Kochovoj ulici na Stoji.
Ovaj je stan veličine 74 četvorna metra trebao riješiti najveći problem Udruge i njezinih štićenika – potrebu za prostorom u koji bi se mogla smjestiti stambena zajednica za štićenike starije od 21 godine, koji bi u njoj boravili uz 24-satni stručni nadzor. Do preuzimanja ključeva stana, štićenici su se, godinama je upozoravala Udruga, mogli smjestiti isključivo u Centar za autizam u Zagrebu, što je značilo razdvajanje od obitelji, ili u još manje prihvatljive domove za starije i nemoćne.
Dubravka Kovačević
Gradonačelniku najavljeno da za useljenje treba vremena
Preuzevši stan prvog dana travnja, predsjednica Udruge Dubravka Kovačević rekla nam je da će ovo biti prvi put da štićenici i njihovi roditelji Svjetski dan svjesnosti o autizmu, koji se obilježava samo dan kasnije, dočekuju slaveći, umjesto protestirajući.
No, pola godine kasnije, stan nije useljen. Čak štoviše, u potpunosti je prazan. Za potrebe stambene zajednice, doznajemo od predsjednice Udruge, nije nabavljen ni najosnovniji namještaj, pa čak ni klimatizacijski uređaj, a ne postoje ni štićenici koji bi se u njega u skorije vrijeme mogli useliti.
Osposobljavanje osobe s autizmom za preseljenje i odvojenost od obitelji dugotrajan je proces, kaže nam Kovačević, o čemu je obavijestila i samog gradonačelnika Filipa Zoričića i to ubrzo nakon preuzimanja stana.
- Tada sam se javila da nagovijestim da se od nas ne očekuje da odmah uselimo nekoga jer mi nismo tipična populacija ljudi s invaliditetom. Ljude treba pripremati 'mic po mic', s obzirom na specifične poteškoće. Povod za ovo je bila čista moralna obaveza prema onim koji su nam dali stan, rekla nam je.
No, iz današnje bi se perspektive moglo reći da je Udruga u ovaj proces ušla pomalo ishitreno i bez jasnog plana, pa čak i da ih je odluka Grada o dodjeli prostora iznenadila. Predsjednica pak kaže da bi stan, da ga nisu tada preuzeli, otišao u neke druge ruke, a da je, s druge strane, posjedovanje prostora bio osnovni preduvjet za osnivanje stambene zajednice. U ovom zatvorenom krugu, u kojem se Udruga vrtjela do proljetos, oprema se tako nije mogla nabavljati dok nije bilo prostora, a kada se prostor konačno 'stvorio', za njega nije bilo opreme. No, travanj je trebao biti prekretnica za rješavanje ove zavrzlame. A to se nije dogodilo.
Svečana primopredaja s predstavnicima Grada i Županije
"Mi smo umorni"
Razlog je, kaže Dubravka Kovačević – umor.
- Mi smo u trenutku velikog zamora i zatišja. Naš problem je što su roditelji toliko opterećeni činjenicom da imaju autističnu osobu u obitelji, da nemaju snagu za neki aktivistički angažman. Mi smo užasno umorni. Za autistične osobe je potrebna 24-satna briga, a nakon toga bi se morale rješavati administrativne brige. Diše se na škrge, kaže Kovačević, koja smatra da je do sada ona bila tek netko tko je u Udruzi imao malo više snage od ostalih. Sada je pak posustala i ona.
A umor je i razlog zbog kojeg se Udruga nije mogla posvetiti traženju eventualne posredničke agencije koja bi ovaj administrativni dio posla obavila za njih.
- Nama se stvorio dodatni problem jer smo računali na smještaj dva odrasla momka, međutim, to su baš teški slučajevi koje bi trebalo stručno procijeniti i uključiti prvo u poludnevni, a zatim i cjelodnevni boravak, a on se nalazi u Vodnjanu, što rađa problem prijevoza, dodala je Kovačević.
Centar za rehabilitaciju trenutno nije zainteresiran
Ali, rasplinuli su se i neki drugi planovi koje je Udruga imala. Najavljujući budućnost stambene zajednice u Kochovoj, Kovačević je proljetos rekla da bi idealno rješenje bilo da, s vremenom, njeno vođenje preuzme Ministarstvo socijalne skrbi, odnosno Centar za rehabilitaciju s Gregovice. Ne bi ovo bila administrativno lagana 'rošada' jer bi gradski stan tada de facto trebalo ustupiti na korištenje drugoj, državnoj instituciji, ali bi u funkcionalnom smislu bila skoro idealna jer bi Centar mogao osigurati neophodan stručni kadar. Ipak, s izuzetkom jednog štićenika Udruge koji je u posljednjih pola godine izravno zbrinut na Gregovici, Centar do sada nije pokazao interes za preuzimanje stambene jedinice u Kochovoj pa se čini da je i ovaj plan građen kao kula od karata.
Udruga ipak, i pored svih zastoja, planira stvar pokrenuti s mrtve točke traženjem donacija za opremu i namještaj te otvaranjem novog kruga razgovora s Ministarstvom, a do neke druge namjene, prostor planira koristiti za radionice i edukacije. No, ovo ne mijenja činjenicu da u ovom trenutku u najavi nema potencijalnih štićenika koji bi prostor koristili za primarnu namjenu. Odnos s Gradom time, vjeruje Kovačević, nije narušen jer u ugovoru i nije navedeno nikakvo ograničenje u vidu datuma useljenja.
Grad pokreće odgovarajuće postupke
A kakav je zaista stav Grada po ovom pitanju, pitali smo nadležne iz čijeg se odgovora, iako šturog i prilično neodređenog, može naslutiti da bi Grad mogao pokrenuti reviziju ovog ugovora.
Stan u Kochovoj ustupljen je u svrhu osnivanja Zajednice potpomognutog življenja za dvije odrasle osobe s autizmom i isključivo se u tu svrhu i smije koristiti, objašnjavaju iz Grada, uz napomenu da u suprotnom imaju pravo otkazati ugovor i zatražiti njegovu primopredaju.
„Obzirom na napise u medijima vezane uz korištenje stana u Puli, Kochova ulica 20, Grad Pula, kao vlasnik stana, pokrenut će odgovarajuće postupke radi utvrđivanja činjeničnog stanja te sukladno tome pokrenuti odgovarajuće postupke“, poručuju iz Grada Pule.
Ipak, cijela serija preskočenih koraka i kroničnog zastoja kojem se ne vidi kraj, postavlja pitanje je li se, makar i s najboljom namjerom, i Grad malo zaletio kada je ustupio nekretninu Udruzi koja je i sama nagovijestila da pripreme za početak korištenja mogu potrajati nekoliko godina. Da se ova činjenica uzela u obzir, možda je i priča s Kochovom mogla biti riješena na praktičniji način: ustupanjem gradskog stana onome tko za njime ima neposrednu potrebu, te nalaženjem adekvatnog smještaja za Udrugu, u skladu s njihovim ritmom priprema.