MARATONAC IVAN STANIĆ: Ja sam uvijek bio taj koji je išao po svijetu, ovaj put sam odlučio da svijet dođe k meni

Ivan Stanić ispunio je svoj veliki san. Prošle subote u Tupljaku, praćen velikim brojem prijatelja i ljubitelja trčanja, njih više od stotinu, istrčao je svoj jubilarni 100. maraton. Bila je to prigoda za veliko slavlje do dugo u noć.

Inače, ovaj 58-godišnjak, rodom iz Tupljaka, u mladosti je bio strastveni nogometaš koji je trčanjem popravljao formu sve do trenutka kada je 3. rujna 1988. godine, sa svoje 23 godine, prvi puta sudjelovao na jednoj cestovnoj utrci, tek osam kilometara dugoj, u Buzetu.

Bila je to prekretnica koja je označila početak nove ljubavi prema trčanju, zbog koje je ostavio i nogomet.

Nakon niza uspješnih utrka, došlo je vrijeme i za jednu ozbiljniju, prvi maraton, kojeg je odradio u svibnju 1991. godine u slovenskom mjestu Radenci. Završio je ukupno 16. s vremenom 2 sata i 58 minuta. Od tada nije stao i sve do danas nanizao ih je stotinu diljem svijeta, na svim kontinentima – osim na Antarktici.

Sportom do zdravijeg života

- U početku me privlačilo to da bez plana i programa krenem i odradim neku utrku. Zavolio sam tu atletiku i vidio da mogu i da sam dobar. Tako sam krenuo. Kada bih trebao izdvojiti jedan poseban maraton, bilo bi to vrlo teško, jer je svaki poseban. No mogu reći da sam primjerice u New Yorku bio devet puta i nekako si mislim da bih i tamo trebao zaokružiti na deset pa ću svakako planirati još jednom otići preko bare, što danas i nije previše teško jer je, što se kaže, cijeli svijet jedno selo.

New York je stvarno poseban, to je svijet u malom, grad koji živi 24 sata dnevno, 365 dana na godinu, a sam taj maraton svatko bi barem jednom u životu morao doživjeti!, kaže nam Stanić.

U Australiji

Preostala mu je velika želja sudjelovati i na maratonu na Antarktici za što ipak treba prikupiti određena financijska sredstva i pomno isplanirati put jer se ne može prijaviti izravno, nego samo preko ovlaštenih agencija. Potom se putuje za Čile, gdje se čekaju povoljne vremenske prilike, pa se prebacuje na Antarktiku, odradi utrka i isti dan se vraća natrag, upravo zbog varljivog vremena.

Pa ipak, unatoč svemu tome, želja za osvajanjem Antarktike vrlo je prisutna.

Ivan sa svojom majkom

- Imam uobičajene sportske povrede, bolove u zadnjoj loži ili u listu, kad pretjeram, zimi mi se zna dogoditi neka prehlada; ali brzo prođe i ja mislim da je to sve zbog sporta. Trčanje donosi puno benefita i mislim da sam puno otporniji na bolesti upravo zbog treniranja. Lakše mi je i na poslu, primjerice, doći pješice na deseti kat, kaže nam Stanić, inače po struci  tokar, zaposlen u Termoelektrani Plomin gdje također, kaže, ima podršku i razumijevanje kolega i nadređenih.

Six World Marathon Majors

A onda, kada je već došao do brojke od 90 maratona, prije nekih desetak godina, počeo je razmišljati što ako se dogodi i stoti, kako ga obilježiti.

- Ja sam uvijek bio taj koji je išao po svijetu, ovaj put sam odlučio da taj svijet dođe k meni. Tako sam odlučio zvati prijatelje i sve one koji su sa mnom trenirali, trčali diljem svijeta, ali i one koji su mi pomogli i bili uz mene kad mi je najviše trebalo.

I ovaj datum krajem kolovoza nije bio izabran slučajno, jer sam znao da će tada moći doći moji prijatelji iz Amerike, koji su mi puno, puno pomagali savjetima i smjernicama i sa smještajem, jer je tu u početku bilo puno prepreka koje sam morao svladati. Kasnije je sve bilo lakše, ali zato se ta prva pomoć pamti i cijeni, rekao je Stanić.

Rio de Janeiro

Cilj je i dalje održavati formu, trčati, a prijave na utrke odrađivat će kako mu dođe. Nakon ovogodišnjih polumaratona u Beču i Novom Sadu te stotog maratona u Tupljaku, vrijeme je za malu pauzu prije novog zaleta u jednu od svjetskih maratonskih destinacija. Možda baš u New York!