"NAŠI : NOSTRI" Nogomet je pun strasti, pa i kada se polemizira tko je najbolji igrač Istre svih vremena

Dok je potpisani novinar u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre na Kaštelu pokušavao večeras zapisati izjave tijekom otvaranja vrijedne izložbe "Naši : Nostri - povijest nogometa u Puli", autorica Katarine Pocedić i Katarine Marić, jedan nogometni fanatik šaptao mu je u uho da je, štogod drugi rekli, najbolji igrač u Istri od Drugog svjetska rata naovamo Miki Ostović, dok je nemir istodobno proizvodio naš fotoreporter pokušavajući konačno uhvatiti najbolji kadar s braćom Banane, blizancima Zimolo, legendarnim duetom navijača Istre.

Tako je to kad je tema nogomet, pa i kad je daleko od terena i utakmice. Uz zanimljive tekstove,  izložba donosi mnoštvo vrijednih, raritetnih fotografija klubova, trenera i igrača svih generacija, dresova, kopački, lopti, šalova, navijačkih parola, i to od austrougarskih, talijanskih, jugoslavenskih do današnjih vremena. Ne preskačući, uz Istru i Uljanik, ni druge gradske klubove, Veli Vrh, Valkane, Tehnomont, Šijanu, Staklar, Štinjan, Pula ICI ..., kao ni prijeratne, poput Edere, Griona ili US Primavera, kluba iz radničkog naselja Barake, čiji su rad vlasti zabranile 1934. godine.

U pulskom Grionu je igrao i Oliviero Vojak (Pula.1911. - Torino, 1932.). Odrastao je na Stoji, 1932. mu je, u sklopu fašističke kampanje talijanizacije imena, promijenjeno u Vogliani, a već je sa 16 godina, 10 mjeseci i 23 dana zaigrao kao napadač za torinski Juventus i među najmlađim je igračima svih vremena koji su u Serie A igrali u prvoj momčadi toga kluba. 

U Juventusu je tada igrao i njegov brat Antonio Vojak pa su ih pisali, po starosti, Vojak I i Vojak II. S Juventusom je Oliviero 1931. osvojio prvenstvo Italije, a iste godine posuđen je u Napoli, da bi već krajem sljedeće (u 22. godini!) umro od komplikacija nakon operacije slijepog crijeva.

"Usudim se reći da je nogomet u Puli jedina aktivnost koja ima svoj kontinuitet kroz gotovo stoljeće i pol dosta burne, a ponekad i dosta nesretne pulske povijesti. Ima kontinuitet u događanjima, ali napose u, što je još važnije, u ljudima koji su bili sudionici tih događanja, bilo kao igrači, bilo kao simpatizeri i svi oni okupljeni oko te nogometne igre. I svi oni postali su neizostavni dio memorije našeg grada", kazao je prilikom svečanog otvaranja vanjski stručni suradnik izložbe, publicist i autor knjige "Nogomet u Puli" Anton Percan.

Katarina Marić rekla je da je ova izložba bila jako emotivna za nju i kolegicu koautoricu. 

- Mi smo, naime, mlađe kćerke bivših nogometaša, a to je značilo da su očevi izgubili nadu da će imati sina nogometaša, tako da smo nas dvije podnijele dosta velik teret sa savih loših utakmica, krivih sudskih odluka, loših postava. Ovo je naša osveta, ali u najpozitivnijem smislu, našalila se koautorica Katarina Marić.

Katarina Pocedić pročitala jer podulji popis imena koja su dala doprinos izložbi, a posebno se zahvalila Antonu Percanu na upornosti i usmjeravanju.

Ona je istaknula i ulogu stručnih suradnica na projektu Lane Skuljan Bilić i Gordane Milaković, kao i onu Matka Plovanića i Martine Sirotić Pavletić (potonje dvoje potpisuje dizajn), zahvalivši se i svima koji su ustupili materijal, osim matičnom muzeju i Hrvatskom športskom muzeju, Archivio Luce iz rimskog Cinecitta', nogometnim trenerima  Sergiu Scoriu, Berislavu Poludrugovcua, obitelji Drosina, braći Zimolo, Radovanu Spasiću, Ester Carloni, fotografima, novinarima...

Tko se sjeća Mute?

Županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica rekao je da o nogometu postoji mnoštvo stereotipa, ali i mnoštvo emocija.

"Moje sjećanje iz nogometa, kada sam izašao iz Novigrada, je bila Karbonina. Došli smo kao djeca s 14 godina igrati protiv Staklara. Su nas namlatili, su nam dali golova, ali smo poslije toga išli jesti u "Sljeme" i bili smo jako sretni, kazao je Torbica.

Dogradonačelnica Pule Ivona Močenić pozdravila je prisutne u svoje osobno te u ime gradonačelnika Filipa Zoričića, dodavši da je nogomet spajao, a i da će nadalje spajati starosjedioce i nove stanovnike grada. "Nogomet povezuje ljude neovisno o njihovom porijeklu, ideologiji, nacionalnosti, i to je čar ovog sporta", istaknula je.

Nogomet se u Puli igrao i mnogo prije osnivanja klubova. Pulske livade bile su najpogodniji prostori za igru krpenjačom, tzv. balla de strassa, kako je pulska mularija nazivala loptu. Na njima će pulski mladići svoj kvartovski rivalitet, osim okršajima šakama i kamenjem, upotpunjavati i odmjeravanjem snaga u nogometnim utakmicama.

"Kvartovski duh" definirao se na livadama: Pragrande (između Mutilske i Vrtlarske ulice), Pra' dei sete moreri (između Kovačićeve i Nazorove ulice), Pra'de Pissacia (između Rižanske, Vukovarske i Santoriove ulice), Pra' de Priora (u centru, u blizini Slavoluka Sergijevaca, Držićeva ulica), Malusà (kod Arene u kamenolomu, Emova ulica), Monte Era (na mjestu Hotela Pula) te livadama između Valvidalske i Japodske ulice, livadi na mjestu kamenoloma na Stoji i na poljani uz poluotok Sv. Petar.

Otvaranjem prvih igrališta Gambala, Campa Marzio, Campa Littorio i legendarne Carbonine započelo je i novo doba pulskog nogometa.

Igra i rivalstvo nogometnih ekipa, kako na gradskim igralištima, tako i na tribinama, povezivali su ljude različitih nacionalnosti, podrijetla i ideologija. Uz dobru ili lošu igru svog kluba, svi su uvijek bili Puležani.

Podaci o prvom nogometnom susretu nisu poznati. Zna se da su među prvima snage  odmjeravale momčadi sastavljene od višenacionalnih posada s brodova stacioniranih u glavnoj ratnoj luci ili od momčadi pitomaca Vojno-strojarske škole (Maschinenschule).

Dragan Stokić - Stole i NK Uljanik

Prvi susreti po pravilima nogometne igre igrali su se u podnožju brežuljka Montezaro, na Exerzierplatzu, zaravni koja je služila za obuku vojnika, na prostoru ispred današnjeg Društvenog centra Rojc.

Upravo se 1900. ondje odigrao jedan od prvih službenih susreta u kojem su se susreli Akademsko sportsko društvo AKADEMISCHER SPORTVEREIN iz Graza i MARINE FUßBALL CLUB POLA SPORT VEREIN iz Pule.

U narednim godinama gotovo sva osnovana sportska društva sve češće imaju nogometne sekcije, a uskoro se formiraju i nogometni klubovi. Od 1905. spominje se nogometni klub Istria, a brzo se osnivaju: FC POLA, FC OLIMPIA, CS INTERNAZIONALE, SC AUDAX i AS EDERA.

Krajem studenog 1918. Pula se nalazi pod talijanskom upravom. Pripadnici istarske fašističke mladeži – Fascio Giovanile Istriano koji zalaze u kavanu Café Secession u današnjoj Anticovoj ulici prepoznaju da će se kroz sport moći promovirati. Potaknuti tom spoznajom, osnovat će novi nogometni klub –  Fascio Giovanile GIOVANNI GRION.

Mario Černjul

Nedugo potom, početkom 1919., Puležani skloni socijalističkim idejama okupljeni u Buffetu Moro na Portarati, osnivaju nogometni klub US Polese, radnički klub utemeljen na tradicijama nekadašnjih AS Edere i Veloce Cluba Polese. 

Radovan Spasić

***

Čuvena Karbonina: