POMERAC BORNA ZOHIL: Zahvaljujući stolnom tenisu kojim se bavim, osjećam se izvrsno i spremno za daljnja natjecanja

Jučer su u Parizu završile Paraolimpijske igre na kojima se natjecalo više od 4.000 najuspješnijih svjetskih paraolimpijskih sportaša i sportašica u 22 paraolimpijske discipline, a među njima i 21 sportaš i sportašica iz Hrvatske, te su ukupno osvojili četiri medalje, po jednu zlatnu i srebrnu i dvije brončane medalje.

Troje ih je došlo iz Istre; Mikela Ristoski, Davor Komar i najmlađi među njima, učenik tehničke škole u Puli, Borna Zohil iz Pomera, koji je na Paraolimpijadi dočekao i svoj 18. rođendan.

Borna je član Stolnoteniskog kluba Pula i hrvatski reprezentativac u ovom popularnom sportu, pa je i sama kvalifikacija veliki uspjeh za ovog mladog sportaša, koji nam je u razgovoru najavio da nakon ovog velikog iskustva u Parizu, kreću natjecanja i pripreme za sljedeće Paraolimpijske igre koje će se održati u Los Angelesu 2028. godine.

Ovo su mu bile prve paraolimpijske igre, upoznao je puno sportaša iz cijelog svijeta, te posebno naglašava uzbuđenje igranja pred deset tisuća ljudi što se nigdje osim na paraolimpijskim igrama može doživjeti.

Foto: International Table Tennis Federation

Na Paraolimpijskim igrama kao glavna potpora i podrška s Bornom je bila i njegova obitelj, tata Sandi, mama Mihaela i brat Matija. "Za njih je ovaj događaj također bio jedno veliko i pozitivno iskustvo. Čar Paraolimpijskih igara je nešto posebno, ipak, ja sam se morao vratiti doma zbog početka školske godine, a oni su ostali kako bi još malo razgledali Pariz", veli nam Borna.

Uspjeh koji je postigao nije okrunjen medaljom, ali je svejedno velik, ući u četvrtfinale parova s Mirjanom Lučić, osvajateljicom zlatnog odličja, i doći nadomak medalje doživio je kao stvarno veliko postignuće, naročiti jer su im konkurenti bili iz Kine koja slovi kao velesila u ovom sportu.

- U pojedinačnoj konkurenciji sam stigao do osmine finala protiv sedmog igrača na svijetu. Imao sam prednost od dva naprema nula, ali je s mojim malim padom koncentracije, njegovo iskustvo prevagnulo. Ipak je taj čovjek skoro duplo stariji od mene, veli nam Borna.

Foto: International Table Tennis Federation

Borna je svoju punoljetnost dočekao baš u srazu sa skoro duplo starijim natjecateljem iz Kine, izgubljeni meč ga nije demotivirao, već naprotiv, dao mu je poticaj da bude još uporniji u bavljenju ovim sportom.

Borna nas je dočekao u svom domu u Pomeru pokraj Pule. Odmah nam je dao do znanja da mu je bavljenje sportom jedna od najbitnijih stvari u životu. Naglašava da je ponukan svojim zdravstvenim stanjem koje ima od rođenja, hemiparezom desne strane tijela (slabost tijela op.n.), već od šeste do devete godine trenirao plivanje.

Ipak, izbor je pao na stolni tenis koji ga je privukao kada je taj sport došao u njegovu školu, tako da se već deset godina aktivno bavi s njim.

Bornin trener je Bogdan Đekić, a u klubu su mu također treneri Danijel Rojnić i Vladimir Milosavljević. Treninzi su naporni veli nam Borna, dok traje škola, po šest puta tjedno, a za vrijeme ljetnih praznika po dva puta dnevno i to u Domu sportova "Mate Parlov" u Puli.

O rekcijama na njegov uspjeh i sudjelovanje na paraolimpijskim igrama kaže da su veoma pozitivne, podsjeća nas da je doček nakon kvalifikacija za Paraolimpijadu u organizacije Općine Medulin bio veličanstven.

S obzirom na invaliditet koji ima, Borna poručuje da se zahvaljujući sportom kojim se bavi osjeća izvrsno i spremno za daljnja natjecanja.

O financiranju koje je neophodno kako bi se postizali vrhunski rezultati, Borna napominje da mu je sve omogućeno od Hrvatskog stolnoteniskog saveze.

"Savez stvarno brine o svim mojim potrebama za turnire i natjecanja, od opreme, treninga, sparinga, kampova, baš sve mi je pokriveno", kaže nam Borna.

Borna je u svojoj karijeri susreo jako mnogo osoba s invaliditetom, te su ga neka stanja duboko nadahnula.

- Neki od natjecatelja imaju stvarno veliki stupanj invalidnosti, to je posebno nadahnjujuće, kada vidiš s kakvim se ograničenjima neki ljudi uspješno bore. Osjećam veliku zahvalu na mom stanju, koje je znatno bolje od njihovog. Moji daljnji planovi su vjerojatno Kineziološki fakultet, jer bih volio da moja karijera bude vezana uz sport, tako da ću krajnju odluku o tome donijeti pred kraj ove školske godine, kaže Borna.

Za kraj razgovora Borna poručuje da poziva sve osobe s invaliditetom da se okušaju u nekom sportu.

- Treba se prepustiti i krenuti, rezultati dolaze s vremenom i upornošću, a s njima i poboljšanje zdravstvenog stanja, što je u konačnici najbitnije".