(VIDEO I FOTO) "MOJ OTAC NEVIO JE STVARNO IMAO FORCE ZA OVO ODVOZIT, SVAKA MU ČAST": Luciano Valčić 60 godina od očeve pobjede po istoj trasi biciklom vozio od Pule do Nove Gorice

Luciano Valčić, bivši biciklist iz Loborike, u svojoj 66. godini života još je jednim podvigom oplemenio sjećanja na slavnu istarsku biciklističku povijest. A ta povijest je u istoj mjeri i obiteljska povijest obitelji Valčić koja je iznjedrila Nevia Valčića (1. siječanj, 1933. – 2. veljače, 2007.), pravog prvaka i predvodnika istarskog biciklizma.

Danas je Luciano, u čast svome ocu, odvozio 200 kilometara dugu dionicu od Pule do Nove Gorice, istom trasom 13. etape prestižne biciklističke utrke “Kroz Jugoslaviju”, na kojoj je, nakon duga bijega, daleke 1964. trijumfirao Nevio Valčić.

"Svaka čast mome ocu i njegovim kolegama, ovo je izuzetno teška trasa, tvrda etapa, tek sam vidim koliko su force morali imati, pogotovo kad se sjetim da su dan ranije vozili 233 kilometara od Karlovca do Pule, a taj je Jugotour krenuo čak iz dalekog Skoplja, zaista su imali jako volju", rekao je Luciano.

Valčiću je danas do dolaska na cilj trebalo osam i po sati. Njegovom ocu, koji je u trenutku kad je jurio istom trasom bio 35 godina mlađi, točno 6 sati.

"Mogao sam odvoziti i brže, uglavnom sam se dobro osjećao, bolje nego prošle godine kad sam vozio iz Kopra do Pule, i usprkos nekoliko situacija kada su me hvatali grčevi, imao sam snage za još 100 kilometra, ali sam odlučio stati na putu nekoliko puta, a bilo je i dosta kaotično i zbog gustog prometa", kaže Valčić.

Ako se Lucianova vožnja mora smatrati podvigom zbog njegovih godina, Neviova je bila podvig zbog ekstremnih uvjeta. Tog 6. kolovoza 1964. dan je bio izuzetno i nesnosno vruć, temperatura je dosegla 38 stupnjeva, a ondašnji tisak izvještavao je da “pri ulasku u Kopar polovina vozača ostavila bicikle pored puta i ušla u more". To se nikada na našim utrkama nije dogodilo".

A kakvo je vrijeme bilo danas?

“Sad je sedam sati i dosta je friško, al' kad dođem u Kopar bit će vruće i veselo”, prognozirao je Luciano Valčić jutros uoči polaska. Ipak, pokazao se lošim meteorologom jer je u Sloveniji, u zadnjih 60 kilometara staze, padala jaka kiša, na trenutke i grad, a puhao je i bočni vjetar koji je ometao u vožnji.

Nakon pobjede, Nevio Valčić je prije 60 godina bio, prema vlasititim riječima, "sretan kao dijete", a tako se osjećao i Luciano nakon prolaska cilja.

"Baš sam ispunjen, mom ocu je ova pobjeda bila jako draga, čak i više od pobjede cijele utrke Kroz Jugoslaviju šest godina ranije", ispričao nam je "Ciano".

"Ovo je neopisiva emocija", rekla nam je njegova sestra Helena Valčić koja već desetljećima s velikom ljubavlju, a pritom izuzetno profesionalno, vrednuje sjećanje na svoga oca. I ovom je prilikom sjajno koordinirala sve što je bilo potrebno da ovaj podvig postane stvarnost.

Start jutros u 7 sedam i 15 u Puli kod željezničkog kolodvora

Bilo je lijepo, pa i dirljivo, jutros u 7 sati pred željezničkim kolodvorom u Puli, vidjeti predstavnike medija, ali i velik broj prijatelja, biciklista i rođaka koji su došli podržati Luciana Valčića na startu važnog, ali fizički zasigurno teškog dana. On je bio vidno uzbuđen, u jednom trenutku je čak i rekao da mu se tresu noge.

“Peru me adrenalin i emocije”, rekao nam je Luciano prije starta i dodao: “Dani slavnog istarskog biciklizma ne smiju se zaboraviti, treba čuvati memoriju a tko će drugi nego ja, koji sam fanatik biciklizma i cijeli život sam u biciklizmu. Treba malo animirati jer je u odnosu na druge sportove danas je biciklizam zapostavljen.”

"Odlučili smo da start bude na željezničkoj stanici", objasnio je nadalje Valčić, "jer za to mjesto me vežu brojne uspomene. U doba kad se moji otac takmičio mnogi nisu imali automobile, pa su biciklisti pretežno putovali vlakom. I često sam s mamom išao čekati tatu na željeznički kolodvor kad se vraćao s utrka".

Podrška obitelji: snaha Sara i sin Silvano sa sinčićem Leonardom, sin Lorenzo, Luciano Valčić, njegova snaha Patricija i unuk Viktor

Prije samog polaska pomogli su zagrljaj i poljubac sestre Helene, “bez koje”, kako je sam rekao “ništa se od svoga toga ne bi realizirao” i nježnost malih unučića: jednogodišnjeg Leonarda, sina Lorenza i Lucianove snahe Sare i dvoipolgodišnjeg Viktora, sina Silvana i Patricije.

Poljubac sestri Heleni nekoliko trenutaka prije samog starta

Tu su bili i prijatelji Elvis Paulić i Igor Bratulić te sudac Dragan Radomirović koji su Luciana pratili u autu. U drugom autu pratili su ga i veliki prijatelj Mario Delbianko i njegov pas Ari.

Kad je krenuo, za njim se uputilo petnaestak biciklista iz BK Pula i Granfondo Slovenija koji su vozili sve do Svetog Lovreča, gdje je bila prva pauza za osvježenje i kavu.

"Osjećam se dobro, mislim da neće biti problema”, rekao nam je i odpedalirao, a čekale su ga vrućina (tijekom vožnje u Istri) i barem tri zahtjevne uzbrdice: Limski Kanal, Ponte Porton – Buje i uspon do Črnog kala, a i druga dionica u Sloveniji vrlo je reljefno valovita i podosta teška.

U zadnjoj dionici, srećom, osvježila ga je kiša. Luciano je sve izdržao, pobijedili su njegova strast prema biciklizmu, još uvijek prisutan sportski izazov, a nadasve ljubav i poštovanje prema ocu Neviju Vlačiću.

Na startu jutros se kod željezničke stanice u Puli okupilo petnaestak prijatelja biciklista koji su s Lucianom odvozili nekoliko početnih kilometara

Pored velikog broja očevih uspjeha (Nevio Valčić pobijedio je na preko 100 utrka), Luciano Valčić je odlučio voziti u čast pobjedi na etapi Pula Nova Gorica ne samo zbog okrugle godišnjice, već i zato što je to bila neočekivana pobjeda. Naime, dan ranije vozila se 233 kilometara duga etapa od Karlovca do Pule, a kako je na etapama s ciljem u Puli Nevio Valčić uvijek davao sve od sebe kako bi zablistao pred domaćom publikom, tijekom sljedeće etape uglavnom bi se  odmarao i vraćao snagu.

Luciano Valčić pored fotografije oca Nevia, prvog istinskog biciklističkog prvaka iz Istre

To je radio gotovo svake godine na Jugotouru. Ali te 1964., krenuo  je žestoko već kod Limskog kanala, a njegov je ritam uspio zadržati samo Austrijanac Dam. Kod Portoroža ih je sustigao Slovenac Romer, a ovaj je trojac zajedno stigao do Nove Gorice s 3 minute i 28 sekunda prednosti pred drugom grupom. Nevio Valčić, premda je bio na zalasku karijere, bio je i izvanredan sprinter pa je prvi prošao kroz cilj.

Ženska podrška Lucianu

Vrijeme Nevia Valčića se bez ustezanja može obilježiti kao junačko doba biciklizma. Bicikli su tada bili grubi i teški, dresovi vuneni, često natopljeni znojem i kišom, vozači su dobivali hranu i vodu samo dva puta tijekom cijele vožnje, ceste su bile loše, gume su se nerijetko bušile a pomoć iz vozila nije bila dopuštena.

"Sudac" Dragan Radomirović

Kada je pobijedio na etapi Pula – Nova Gorica Valčić je vozio talijanski bicikl marke Alpes koji je bio znatno teži (13 u odnosu na 8 kilograma) od Wieler Triestina na kojem je danas Luciano ispedalirao svojih dvjesto teških ali slavnih kilometara. Krenuo je u vintage, vunenom dresu Siporexa, ali je nastavio koristeći suvremenu tehničku opremu.

Polazak uz pljesak prijatelja Elvisa Paulića koji je Luciana do Nove Gorice pratio u autu

Lucianove zasluge

Luciano Valčić čovjek je koji najbolje povezuje sve biciklističke dogodovštine Loborike, malog ali velikog biciklističkog mjesta čija blistava povijest počinje s uspjesima njegovog oca Nevija i nastavlja se renesansom biciklizma u ovom mjestu koja počinje 1997. osnivanjem Biciklističkog kluba Loborika, koji če 2009. postati prvi profesionalni biciklistički klub u Hrvatskoj.

U samo nekoliko sezona (2007-2012), od skromne momčadi koja je u prvim godinama pobjeđivala isključivo na regionalnim i državnim utrkama, Biciklistički klub Loborika postao je svojevrsni hit ne samo u biciklizmu već u cijelom hrvatskom sportu. Osnivanju su nehotice doprinijeli i biciklisti malog istarskog mjesta Kršan. Tada su Loboričani Luciano Valčić i Dragan Radeka pozvani na sjednicu Skupštine tamošnjeg kluba pa su se po povratku zapitali: „Zašto i mi ne bismo imali svoj klub?“

Ova se uistinu biciklistička bajka okončala 2012. godine. Donijela je 22 državna naslova u elitnoj kategoriji (uključujući 5 titula prvaka Hrvatske na cesti), 7 pobjeda na prvenstvu Hrvatske U23 (mlađi od 23 godine) i veći broj zlata i ostalih odličja u juniorskim kategorijama. Zabilježeno je 16 pobjeda UCI toura, osvojeno je preko 20 nacionalnih i regionalnih utrka i veliki broj etapa u višednevnim utrkama, a uloga Luciana Valčića bila je presudna.

Lucianova karijera

Neviov sin, i sam je bio odličan biciklist u ondašnjem Siporexu. Najvažniji, a možda najdirljiviji trenutak njegove karijere, dogodio se 1983., kada je s minutom i 40 sekundi prednosti pobijedio u etapi Kopar-Pula utrke Kroz Jugoslaviju, a pehar je dobio iz ruku svoga oca. U lipnju prošle godine, pedaliranjem iz Kopra do Pule, Luciano Valčić je obilježio 40. godišnjicu ove važne pobjede.

Luciano Valčić u lipnju 2023. kada je pedaliranjem od kopra do Pule obilježio 40. godišnjicu svoje pobjede na 13. etapi biciklističke utrke Kroz Jugoslaviju iz 1983.

Luciano je prvi prošao kroz cilj i renomirane utrke Velika nagrada Metalliacommercea, dok je Kroz Srbiju 1983. završio na drugom mjestu u ukupnom poretku, a Putevima AVNOJ-a 1979. i Jadransku magistralu 1980. na trećem.

Luciano Valčić u mladim danima

Nevio Valčić

Nevio Valčić (1. siječanj 1933. – 2. veljače 2007.), prvi je pravi vrhunski biciklist rodom iz Istre poslije Drugoga svjetskog rata.

Tri puta je postao prvakom Hrvatske (1959., 1960. i 1964.), a sudjelovao je i u ekipnim naslovima Jugoslavije (1961.) i Hrvatske (1959.). Prvi je istarski vozač koji je uspio pobijediti na teškoj i renomiranoj utrci Kroz Jugoslaviju (1958.). Valčić je tri puta osvajao etapnu utrku Štajerska-Hrvatska (1958., 1959. i 1962.), dva puta Kroz Hrvatsku i Sloveniju (1959. i 1962.) te dvije uzastopne utrke Jadranske magistrale (1961. i 1962.). Preko stotinu je puta odjenuo dres jugoslavenske reprezentacije s kojom se ekipno plasirao na 10. mjesto na Svjetskom prvenstvu 1963., te na 15. mjesto ekipne vožnje na kronometar na Olimpijskim igrama u Rimu (1960.) gdje je prošao 31. kroz cilj u individualnoj utrci.

Valčić, jedan je od prvih biciklista koje je postao i medijski popularan, okončao je karijeru dok je još stajao visoku na postolju: 1964. po treći je put postao prvakom Hrvatske, a iste godine još se uvijek osjećao, kako je sam izjavio, "sretan kao dijete" nakon pobjede na 13. etapi utrke Kroz Jugoslaviju (Valčićev 10. i zadnji nastup na Jugotouru) koja se vozila od Pule do Nove Gorice, one koje je danas njegov sin Luciano hrabro obilježio. Iste je godine bio drugi najuspješniji biciklist u državi, a 1965., iza Ivana Levačića i Veselina Petrovića, pojavit će se na 3. mjestu najboljih biciklista Jugoslavije svih vremena.

Nevio Valčić prvi je proslavio ime Loborike i Pule (pa i Siporexa) u biciklističkim i sportskim krugovima. Njegove su zasluge iznimne i presudne, on a i drugi Loboričani ili članovi biciklističkog kluba Loborika postali su međunarodnim prvacima i nacionalnim legendama među ljubiteljima biciklizma. Među njima, najbolji jugoslavenski biciklist svih vremena Cvitko Bilić, Nevijov sin Luciano, ali i njegov nećak Bruno koji je postao vrlo cijenjen međunarodni sudac a sudio je na Olimpijskim igrama u Londonu, Tour de Franceu i Giru d'Italia.