Hrvatska je puna praznih stanova! 'Nisu kupljeni da bi bili nastanjeni, nego da bi se povećala vrijednost kapitala'

Lani u prosincu, Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je podatke da je 2021. godine, prilikom popisa stanovništva, u Hrvatskoj bilo približno 2,4 milijuna stanova li 6,5 posto više u odnosu na prethodni popis stanovništva 2011. godine, piše N1.

Ukupan broj stanova je narastao, ali broj nastanjenih stanova smanjio se za 4,2 posto, dok se broj privremeno nenastanjenih, odnosno praznih stanova povećao za čak 43 posto. Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je oko 600 tisuća praznih stanova te 231.000 kuća za odmor (vikendica) u kojima, po logici stvari, ljudi borave povremeno jer su izvan njihovih prebivališta.

Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, stručnjak za socijalnu politiku, Gojko Bežovan, gostovao je u emisiji N1 te istaknuo da je struktura tih nenastanjenih stanova šarolika i vrlo složena.

Neki su, naime, u onim dijelovima zemlje iz kojih su ljudi proteklih desetak godina masovno iseljavali – Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori – a ponovno naseljavanje tih prostora u budućnosti nije izvjesno. No, većina praznih stanova je u gradovima. Procjena je da ih u Zagrebu ima oko 50 tisuća.

“Ti stanovi u gradovima trebali bi biti u fokusu, da se vidi zašto su prazni. Dio ih nije useljiv jer su moguće u lošem stanju, neodržavani i zapušteni. Kod dijela tih stanova moguće je da postoji i neriješeno vlasništvo pa su stoga nezanimljivi”, kazao je Bežovan.

Razlog silovitom porastu broja praznih stanova – za 43 posto! – od 2011. do 2021. godine Bežovan ponajprije vidi u iseljavanju ljudi u inozemstvo. No, dijelom i zbog velikog broja novosagrađenih stanova, osobito onih luksuznih, koji nisu ni kupljeni da bi bili nastanjeni, nego da bi se očuvala ili povećala vrijednost kapitala.

Fenomen praznih stanova nije, kaže profesor, specifičan samo za Hrvatsku. Bežovan naglašava da toga ima u cijeloj Europskoj uniji, a pogotovo u mediteranskim zemljama – Portugalu, Španjolskoj, južnim dijelovima Francuske, Italiji, Grčkoj…

“Te su države donijele mjere kako bi vlasnike potaknuli da stave na tržište te stanove sagrađene za stalno stanovanje ili da ih barem daju u najam. Štoviše, daju i poticaje onima koji imaju prazne stanove, ali nenastanjive, da ih obnove uz uvjet da ih potom daju u najam. To je politika kakvom se bave i druge europske zemlje, ne samo ove. U Hrvatskoj takvo što niti je tema rasprava niti ikoga ozbiljno zanima”, ističe.

U situaciji nepriuštivog stanovanja, kakvo imamo u Hrvatskoj, ozbiljna bi država, dodaje, razmislila o davanju poticaja ili povoljnih kredita da se i neupotrebljivi poslovni prostori, koji izvorno nisu građeni za stanovanje, prenamjenjuju u stambene.