(FOTO) Sanja Simeunović Bajec iz pulskog Artića: "Djeca danas previše vremena provode zaokupljena TikTokovima i ispraznim sadržajima. Kod nas uče da je umjetnost život"

Dječja likovna radionica Artić, koja već skoro puna dva desetljeća djeluje u sklopu Studija more u DC Rojc, zaslužna je za generacije i generacije kreativnih i šarenih djetinjstava. Osim stvaranja, baš kao i u velikom svijetu, polaznici Artića svoju umjetnost vrlo profesionalno dijele s publikom; oni izlažu, sudjeluju u velikim projektima i izdaju svoje monografije.

Dobri duh ove divne pulske priče, osnivačica studija i njegov motor pokretač, profesorica je likovnog odgoja Sanja Simeunović Bajec, koja je, slobodno se može reći, slikarica i pedagoginja i u radno i u slobodno vrijeme.

- Krenula sam u ovo s velikom ljubavlju i mislim da mogu mirno reći da ljudi to primijete. To je moj san iz djetinjstva. Još dok sam putovala na fakultet u Rijeku, sebi sam obećala da ću otvoriti ovakvi vrstu likovne radionice i, evo, već smo dugo tu. Jako, jako dugo kaže kroz smijeh Bajec, prebrojavajući godine pedagoškog iskustva, kako u pulskoj Školi primijenjenih umjetnosti, tako i u Studiju More.

"Artići"

Katalozi kao mala umjetnička djela

Prije devet godina, sjećanja na uspjehe i kreativnost svojih malih polaznika, odlučila je ovjekovječiti predivnim, šarenim knjižicama - katalozima slika i aktivnosti studija.

-  Djeca stvaraju puno divnih radova i puno se toga događa pa je sve to zaslužilo nešto za trajno pamćenje. Plan je da jedan katalog izlazi svake tri godine i upravo smo izdali treći, kaže nam voditeljica, dodajući da ove knjižice kriju i svjedočanstva nekih velikih postignuća, poput nagrada polaznika na bijenalu u Japanu i sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima, ali i da su same po sebi mala umjetnička djela.

-  Dragocjeno je što na njihovoj izradi sudjeluju renomirani umjetnici i pedagozi, poput Roberte Weisman Nagy, Denisa Sardoza, Fulvija Juričića, Vere Kos Paliska, Ive Gašparić i Erosa Čakića. Draga mi je i suradnja s Olegom Morovićem. Meni je sve to znak podrške i potvrde za rad, a djeci velika čast. Sada već polako zamišljamo i kako ćemo ih jednom sve povezati i uobličiti u jednu lijepu monografiju, veli.

U predgovoru posljednjem katalogu, povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić Koulen, za slike polaznika Artića kaže da u maniri 'izvornog, kolorističkog ekspresionizma, ne robuju logici ovog svijeta, niti perspektivom niti formom'.

- One su preslika istine, onako kako svijet vide i opisuju tek pristigle duše ovog svijeta, koje motiv opisuju više kroz esenciju nego kroz logiku materije. U tome leži tajna njihove ljepote, navodi Franić Koulen.

Artićka plava faza

Posljednji katalog prati i izložbu „Artićka plava faza“, koja je otvorena u pulskoj Gradskoj knjižnici do 9. svibnja.

-  Do naziva je došlo spontano, nakon serije slika i crteža plavih čajnika, koja se poklopila mojom slikarskom serijom „Plave dubine“. Neminovno se rodila asocijacija s Picassovom plavom fazom, a zatim smo nastavili serijom plavih prozora i imali smo izložbu! Prozori su, naime, trodimenzionalni, što je čest motiv u našim radovima, i daje dodatnu dinamiku izložbi, objašnjava Sumeunović Bajec, dodavši da su djeca izložbom oduševljena, a samo izlaganje radova i jeste jedan od najvažnijih segmenata sudjelovanja u Artiću. Za mnoge, i najblagotvornijih.

- Klince izložbe baš 'dignu'. Poseban je osjećaj vidjeti izložen rad ili svoju sliku na naslovnici kataloga. Dolaze nam nadarena djeca, koja su kao nebrušeni dijamanti, i jako se trudim da oni pokažu svoj maksimum. Ali, dolaze i nesigurna djeca koja, vježbajući finu motoriku i kreativnost, jačaju samopouzdanje, objašnjava voditeljica Artića.

A ona sama, veli, entuzijazam nimalo ne gubi s godinama rada. Naprotiv, svaka nova sezona s mladih polaznicima napuni je energijom za onu sljedeću. Ovo je posao koji hrani i obogaćuje i u kom se nije moguće potrošiti, veli.

- Jedan nam je dječak došao prošlog tjedna i bio je na granici da zaplače od uzbuđenja. To je emocija koje je danas sve manje. Za djecu je to jedan neiskvareni svijet i vrijeme u kojem nisu na mobitelima i pred ekranima. Oni ovdje nisu samo da crtaju, nego da se uče i estetici. Da uče kako je umjetnost život. Svaki dan. Previše vremena provode pred ekranima i zaokupljeni „Tik Tokovima“ i ispraznim sadržajima, a kod nas zaista mogu izraziti svoj talent, veli Simeunović Bajec.

Sloboda i ozbiljan rad

Jedna od najvažnijih riječi u Artiću je - sloboda. U svakom mogućem smislu.

- Umjetnik mora imati slobodu, ali u umjetnosti se mora i ozbiljno raditi. Uvijek se prvo završi tematski rad, pa zatim ide slobodna tema. To je moj pristup. Danas bi mnogi htjeli sve preko noći, ali ni ovo sve nije nastalo preko noći. Zato postoji posvećeni rad, ali i sloboda. Osim toga, djeci nudimo mogućnost rada sa svim onim materijalima kojima nemaju pristup u školi. Trudimo ih se učiti i da trebaju skupljati sve čuvati, od materijala koji će reciklirati, do, evo, i ove knjižice koju izdajemo, objašnjava Simeunović Bajec, dodajući da je posebno sretna kada rad u njenom studiju nekome od polaznika otvori vrata profesionalnog bavljenja umjetnošću.

- Najveća satisfakcija su mi radovi koje od polaznika 'izvučem' i ta strast koja živi stalno. Sada već neki bivši polaznici naše radionice, koji su završili umjetnički školu ili likovnu akademiju, mogu reći da je sve počelo u Artiću, kaže. 

Ona pak, iako velik dio kreativnog vremena posvećuje svom slikarstvu, koje je izrodilo već dvadesetak izložbi, ne odustaje od pedagoškog rada. To je ta fina žica, otkrila je, koja je čini bogatijom i zahvaljujući kojoj je shvatila da joj prioritet nisu uvijek vlastiti radovi.

A san? San je da ova priča još dugo traje, veli Sanja. 

Sanja Simeunović Bajec završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Puli, a 1999. godine diplomirala je slikarstvo na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Likovno kreativne radionice počela je voditi još 2001. godine u Društvu Naša djeca, dok Artić osniva prije 19 godina. Profesorica je stručnih predmeta u pulskom ŠPUD-u, bavi se slikarstvom, scenografijom i primijenjenom umjetnošću. Članica je HDLU Istre od 2000. godine, udana i majka sinova Matije i Frane.

Kroz Artić je do sada prošlo već nekoliko stotina polaznika. U grupama ih bude i do 15, a pojedini mladi slikari ovdje ostaju i po sedam godina. Njihov rad uvijek je moguće podržati posjećivanjem izložbi, ali i donacijom slikarskog materijala.