Politika i društvo

'Ako je moblian, neka mu se promjeni lokacija'

LJUDI NA STOJI "Kakav mjerni uređaj, cementara i dalje zagađuje, smrdi na sumpor, guši, to je otrov, sramota je sve to!"

"O čemu mi pričamo, stavili mjerni uređaj pod stablo. Od toga nema ništa. Mogli su mu staviti i šatorsko krilo, da ne pokisne", gorko se šali jedan stariji Baraker, pokazujući nam jedan iznimno visoki stup javne rasvjete na čistini, na koji bi po njemu trebalo staviti ovaj mobilni uređaj


 
4 min
Zoran Angeleski ⒸFOTO: Manuel Angelini

"O čemu mi pričamo, stavili mjerni uređaj pod stablo. Od toga nema ništa. Mogli su mu staviti i šatorsko krilo, da ne pokisne", gorko se šali jedan stariji Baraker, pokazujući nam jedan iznimno visoki stup javne rasvjete na čistini, na koji bi po njemu trebalo staviti ovaj mobilni uređaj

Unatoč tome što novi uređaj za mjerenje kvalitete zraka u svoja prva dva mjerenja nije u blizini pulske cementare zabilježio prekoračenja graničnih vrijednosti, pa ni sumpornog dioksida, sasvim suprotno nam na licu mjesta svjedoče mještani Stoje koji žive blizu Calucema, i koji i dalje, bijesni i nemoćni, osjećaju smrad od sumpora.

Posebno ga noću osjećaju stanari Lussijeve ulice u kvartu Barake, ukazujući nam da im cementara ugrožava zdravlje, a da toj očito moćnoj tvornici nitko ništa ne može. Posebno se kritizira lokacija novog mjernog uređaja koji je, na visini od svega pet metara, odozgo posve natkriven velikom i gustom krošnjom stabla.

Na pet metara visine, mjerni uređaj natkriven gustom krošnjom

- O čemu mi pričamo, stavili mjerni uređaj pod stablo. Od toga nema ništa. Mogli su mu staviti i šatorsko krilo, da ne pokisne, gorko se šali jedan stariji Baraker.

On nam pokazuje jedan iznimno visoki stup javne rasvjete na čistini, na što po njemu pod hitno treba pomjeriti ovaj mobilni uređaj. "Ako je uređaj moblian, neka mu se promjeni lokacija", dodaje on.

Dokad?

Uređaj je, podsjetimo, postavljen prije nepunih mjesec dana u angažmanu gradskih vlasti na stup javne rasvjete ispred sjedišta Mjesnog odbora Stoja, par stotina metara od Calucema, čime je, izgleda jalovo, trebala pod kontrolu biti stavljena tvornica za proizvodnju kalcij-aluminatnog cementa, u vlasništvu španjolskog Cementos Molinsa.

Bračni par Natalija i Marinko Jagustin također iz Lussijeve ulice kažu nam kratko: "Osjeti se sumpor. Nije svaki put, već kako se vrijeme mijenja".

Bračni par Jagustin: "I dalje se osjeća smrad od sumpora"

Još jedan sugovornik je ironičan, ali i ljut: "Dolaze turisti, staviti tu pod stablo taj uređaj i sad je sve u redu". Dodaje da se osjeća smrad i zadnjih desetak dana, pogotovo noću. "Guši nas", kaže on.

"Dolaze turisti pa stavili uređaj tu pod stablo"

Iz trgovine nailazi bračni par Sutka i Svetislav Petrović.

- Ne možemo spavati. Ne možete otvoriti prozor. To je katastrofa! Ali što može običan građanin? Otkad se planira preseljenje cementare? Ali nema od toga ništa. Da vidite kako to noću smrdi, onaj sumpor, ne možete disati, katastrofa. To je otrov, ističu.

Svetislav Petrović: "Ne možemo spavati, to je katastrofa!"

Jedna gospođa, koja se nije htjela slikati, veli nam: "Nekad više, nekad manje, noću se osjeća smrad od sumpora.  Nekad zaboravim zatvoriti prozor od sobe pa ne mogu ući u sobu kako mene to guši. Navečer, kad idem leći, osjetim smrad. Zimi sam non-stop držala zatvorenim prozore. Sad danju otvorim preko dana, a navečer ih zatvorim".  

Nailazimo na društvo prijateljica u kvartovskom kafiću. Jedna gospođa na spomen cementare brzo reagira.

- Obrišem prozorsku klupčicu, a ona crna, strašno, veli ona, dok njena prijateljica dodaje kako noćna ispuštanja gleda njen brat koji  živi na trećem katu Jeretove br. 21. "On ima cementaru na dlanu", veli ona.

"Obrišem prozorsku klupčicu, a ono sve crno"

- Po grafitima koji su ispisani po cijeloj Stoji sve vam je jasno; i smrdi i zagađuje i stvara buku, kaže treća gospođa. 

Vladimir Jurišić, nedavno izabrani član Mjesnog odbora Stoja jučer je na svom Facebook profil među ostalim napisao i ovo: Nažalost sinoć sam oko 23:15 opet primijetio miris sumpora u zraku ovdje na Stoji na križanju ulice Vergarola i Fižela, što je potpuno demistificiralo ideju da su oni u remontu u trećem mjesecu nešto bitno promijenili u tehnološkom procesu, te da kad su prošli zimski vremenski uvjeti (vjetar, kiša, pritisak, niska temperatura) te da sad imamo situaciju čistog zraka.

Vladimir Jurišić

- Sinoć se vjetar  kretao sa sjeveroistoka dakle praktički savršeno direktno od cementare prema mojoj zgradi.

Jos jedanput se pokazuje da je to ono presudno što zapravo utječe na kvalitetu zraka, gdje vjetar puše i nosi ono što oni ispuštaju. Naravno da je gore zimi kad se štetni plinovi zadržavaju niže nego ljeti kad će se lakše raspršiti u atmosferu.

Jurišić pritom ističe da je zakonski dozvoljena granica od 125ppm (na razini 24 sata) ili 350ppm (na razini sata) a da ljudski njuh počinje osjetiti miris sumpora u zraku na razini od 500ppm i više.

- Mjerna (mobilna) stanica je u prva dva tjedna pokazala da je zrak na tom mjestu unutar  sigurnih okvira, no ono što se nigdje nije spomenulo, da čak i na toj poziciji koja je relativno zaštićena i u doslovnom smislu nije na vjetrometini u odnosu na cementaru satne "pikove" koji su grafovi i koji su došli do maksimalno cca 270ppm. Dakle poslije remonta, dobro vrijeme, i pozicija prema kojoj rijetko puše vjetar već u dva tjedna pokazuje da je samo pitanje trenutka i kretanja smjera vjetra kad smo u opasnosti, veli on.

Ideja mu je zatražiti od Grada da se, uzevši u obzir meteorološke podatke i najčešće smjerove vjetra kroz godinu, mobilna stanica periodično premješta kroz godinu svakih 3-4 mjeseca, tako da prikupi relevantne podatke iz nekoliko pravaca.

- Cementara je i dalje točno gdje je bila i prije pola godine i ono što oni rade i kako rade nije se promijenilo. Dokle god koriste jedini u Hrvatskoj i u Europi zastarjelu i prevaziđenu tehnologiju šahtnih peći, i to na ugljen, zaključuje Vladimir Jurišić.


Nastavite čitati

Pula
 

(VIDEO) VESELO NA OTVORENJU 'LIBRIĆA' U potrazi za tajanstvenim bićima koja još žive po Istri

"Vodimo vas na jedno putovanje Istrom, među jame, škulje, kanjone, rijeke, gradine i kaštele u kojima, kako kaže priča, još uvijek žive neka tajanstvena, nevidljiva bića. Ovim Librićem dotaknuli smo nešto dragocjeno, nešto što bi svaki narod trebao čuvati kao svoju baštinu, a to su narodne priče koje su u neka davna vremena prepričavana pored starih ognjišta", kazala je direktorica festivala Slavica Ćurković

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.