Četiri naplaćene kazne, 29 evidentiranih postupanja i deseci dodatnih nadzora dio su podataka Grada Pule o provedbi pravila za držanje kućnih ljubimaca tijekom 2026. godine. No koliko službene evidencije otkrivaju o situacijama u kojima se psi otrgnu vlasnicima ili nasrću na druge životinje?
Četiri naplaćene kazne, 29 evidentiranih postupanja i deseci dodatnih nadzora dio su podataka Grada Pule o provedbi pravila za držanje kućnih ljubimaca tijekom 2026. godine. No koliko službene evidencije otkrivaju o situacijama u kojima se psi otrgnu vlasnicima ili nasrću na druge životinje?
Obična šetnja sa psom može se u nekoliko sekundi pretvoriti u opasnu situaciju. Dovoljno je da se drugi pas otrgne s povodca, izmakne kontroli vlasnika ili se bez nadzora kreće javnom površinom. Ponekad sve završi strahom i pravodobnom reakcijom, a ponekad, kao u slučaju maltezera Rija koji je usmrćen u središtu Pule 2023. godine, tragičnim posljedicama.
Hrvatski propisi određuju odgovornost vlasnika pasa i mjere prema životinjama koje predstavljaju opasnost. Ipak, ostaje pitanje može li sustav prepoznati rizik prije nego što netko bude ozlijeđen.
Kada se govori o opasnim psima, najčešće se spominju pit bull terijeri, američki stafordski terijeri i rotvajleri. No hrvatski propisi pojam opasnog psa ne temelje isključivo na pasmini.
Prema Pravilniku o opasnim psima, takvim se može smatrati pas bilo koje pasmine koji je ničim izazvan napao čovjeka i nanio mu tjelesne ozljede ili ga usmrtio, odnosno drugom psu nanio teške tjelesne ozljede. Posebna pravila vrijede za pse uzgajane ili trenirane za borbe te određene pse terijera tipa bull i njihove križance koji ne potječu iz propisanog kontroliranog uzgoja.
Dakle, i labrador ili belgijski ovčar mogu dobiti status opasnog psa, dok pripadnost pasmini koju javnost smatra rizičnom ne znači automatski takav pravni status.
Problem je što su kod pasa čiji se status utvrđuje na temelju napada ozbiljne posljedice već nastupile. Što, međutim, kada pas učestalo nasrće na druge životinje ili izmiče kontroli vlasnika, ali još nikoga nije ozlijedio? Odgovora za sada nema.
Koliko brzo situacija može izmaknuti kontroli, pokazuje iskustvo vlasnika ženke border collieja, koja je na različitim lokacijama južne Istre čak tri puta bila izložena nasrtajima drugih pasa.
U dva slučaja radilo se o psima približno njezine veličine. Treći je incident bio posebno neugodan.
Krupni mužjak belgijskog ovčara, kojeg su šetali njemački turisti, otrgnuo se s povodca i krenuo prema ženki border collieja. Njezin vlasnik, procijenivši da nema vremena za sigurnije sprječavanje napada, upotrijebio je papreni sprej i, prema vlastitom svjedočanstvu, spriječio fizički kontakt pasa.
Vlasnici belgijskog ovčara nisu negodovali. Ispričali su se i, prema njegovim riječima, priznali da je postupio ispravno jer bi njihov pas gotovo sigurno ugrizao njegovu ženku.
Ovaj slučaj ne govori koliko su napadi pasa česti u Istri, ali pokazuje da sigurnost drugih životinja često ovisi o tome može li vlasnik zaustaviti vlastitog psa, a kada to ne uspije, o reakciji osobe koja se našla pred njim.
Krajem studenoga 2023. godine američki stafordski terijer napao je i usmrtio maltezera Rija na terasi Doma hrvatskih branitelja u Puli, tijekom održavanja manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri.
Prema tadašnjim medijskim izvještajima, staford se središtem grada kretao bez povodca i nadzora vlasnika. Ušao je na terasu i napao malenog psa pred očima njegove vlasnice i drugih građana.
Nakon napada odvukao je tijelo maltezera do ograde, a okupljeni mu se, strahujući za vlastitu sigurnost, nisu usudili približiti. Policija je naknadno utvrdila identitet vlasnika, protiv kojeg je podnesena prijava zbog držanja životinje bez nadzora.
Tragedija je izazvala ogorčenje javnosti i otvorila pitanje kako se pas bez nadzora mogao slobodno kretati središtem grada.
Iako su okolnosti napada na Rija i incidenta s belgijskim ovčarom različite, povezuje ih gubitak kontrole nad psom. Pritom odgovornost ne treba svoditi na pasminu, jer nijedna pasmina nije automatski opasna, kao što nijedan pas nije unaprijed bezopasan.
Zakon o zaštiti životinja propisuje da se kućni ljubimci ne smiju držati niti kretati na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi i drugih životinja. Vlasnici su dužni odgovarajućim odgojem, školovanjem i drugim mjerama spriječiti opasnost za okolinu.
No pas može biti na povodcu, a da ga osoba koja ga vodi zbog njegove snage ili naglog trzaja ne uspije zadržati. Jednako tako, nekontrolirano približavanje slobodnog psa drugoj životinji može izazvati sukob, čak i kada pas nije agresivan.
Na ponašanje utječu odgoj, socijalizacija, prethodna iskustva, zdravstveno stanje i životni uvjeti. Ni dobro odgojen pas nije potpuno predvidljiv, zbog čega odgovornost vlasnika postoji pri svakom izlasku na javnu površinu.
Osim državnih propisa, držanje i kretanje pasa uređuju gradovi i općine.
Pula svojom odlukom propisuje pravila izvođenja pasa na javne površine, njihovo označavanje i nadzor. Za službeno klasificirane opasne pse vrijede stroža pravila, uključujući obvezu brnjice.
Rovinj naglašava odgovarajući odgoj i zabranjuje metode koje životinjama uzrokuju bol, ozljede, patnju ili strah. Pazin uređuje korištenje povodca i površine na kojima je dopušteno slobodnije kretanje pasa pod nadzorom vlasnika.
Dodatan izazov predstavlja turistička sezona, kada u Istru dolaze brojni gosti s kućnim ljubimcima, a javne površine postaju prometnije. Pitanje je koliko su posjetitelji upoznati s lokalnim pravilima i koliko se njihovo poštovanje nadzire.
Kako bismo provjerili provedbu propisa, od Grada Pule zatražili smo podatke o nadzorima, prijavama i sankcijama zbog neodgovornog držanja pasa.
Prema odgovoru Grada, tijekom 2026. godine u službenoj evidenciji Odsjeka za redarstvo zabilježeno je 29 postupanja povezanih s primjenom gradske odluke o držanju kućnih ljubimaca. Među njima je 11 službenih zapisnika, pet službenih zabilješki i dopisa te 13 dopisa Državnom inspektoratu, uključujući izvješća o slučajevima koji su mogli zahtijevati uključivanje veterinarske inspekcije.
Izdane su četiri obavijesti o počinjenom prekršaju, a sve četiri novčane kazne naplaćene su. Ukupni iznos naplaćenih kazni je 132,72 eura.
Te brojke ne obuhvaćaju sve kontrole. Komunalni redari obavili su i više desetaka dodatnih nadzora, uglavnom zbog manjih nepravilnosti otklonjenih na mjestu događaja, bez potrebe za službenom dokumentacijom ili prekršajnim postupkom.
Prema gradskoj evidenciji, tijekom 2026. zabilježena je jedna prijava napada psa na drugog psa i jedna prijava navodnog napada na osobu. U drugom slučaju utvrđeno je da napada nije bilo, nego da je razigrani pas prišao osobi radi interakcije.
No iz tih podataka nije moguće zaključiti koliko je potencijalno opasnih susreta prošlo bez prijave, niti koliko su provedeni nadzori spriječili ponavljanje problema.
Podaci o ponovljenim prijavama, upozorenjima i naknadnim kontrolama omogućili bi jasniju procjenu učinkovitosti preventivnog nadzora.
Slučaj belgijskog ovčara otvara i pitanje smije li vlasnik upotrijebiti papreni sprej kako bi zaštitio sebe ili svojeg psa.
Odgovor smo zatražili od policije, koja pojašnjava da zakonom dopušteni raspršivači neškodljivih tvari pripadaju oružju D kategorije. Za njihovu nabavu i posjedovanje nije potrebno odobrenje niti prijava policiji.
Međutim, sprej se na javnom mjestu ne smije nositi tako da je vidljiv drugim građanima ili ih uznemiruje. Nije ga, dakle, dopušteno vidljivo pričvrstiti na povodac, pojas, torbicu ili odjeću.
Ako je skriven od pogleda, načelno ga je dopušteno nositi na javnim šetnicama, u parkovima za pse i javnom prijevozu. Iznimke su prostori sa zabranom unošenja oružja te javna okupljanja, prosvjedi i sportske manifestacije.
Oružje se ne smije nositi ni pod utjecajem droga i drugih omamljujućih sredstava, odnosno pri koncentraciji alkohola u krvi iznad 0,50 promila.
Za nepropisno nošenje oružja D kategorije predviđene su kazne od 390 do 1.990 eura ili zatvor do 30 dana.
Policija pojašnjava da građani u pravilu mogu upotrijebiti papreni sprej radi zaštite vlastitog života ili života kućnog ljubimca kada postoji neposredna opasnost od napada.
Važno je da posljedica uporabe spreja ne bude teža od one koja je prijetila. Sam strah ili pretpostavka da bi pas mogao napasti nisu dovoljni za opravdanje njegove uporabe.
Svaki se slučaj procjenjuje prema konkretnim okolnostima, a konačnu odluku o opravdanosti donosi sud.
Policija preporučuje prijavljivanje takvih incidenata, što može pomoći i u evidentiranju rizičnog ponašanja pasa, čak i kada je napad spriječen prije nastanka ozljeda.
Prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, za neoprezno držanje životinja koje mogu povrijediti ili ugroziti građane predviđena je novčana kazna od 200 do 1.000 eura.
Ako pas zbog neodgovornosti vlasnika napadne čovjeka ili drugog psa, policija može pokrenuti prekršajni postupak ili obavijestiti veterinarsku inspekciju.
U težim slučajevima, kada pas teško ozlijedi čovjeka, protiv vlasnika može biti podnesena kaznena prijava zbog sumnje na dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Za to je kazneno djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Uz policiju, nadzor provode komunalni redari i veterinarska inspekcija Državnog inspektorata. Policija navodi da o napadima pasa obavještava veterinarsku inspekciju, koja može poduzeti dodatne mjere, uključujući postupak utvrđivanja statusa opasnog psa.
Upravo spriječeni napadi otvaraju jedno od najvažnijih pitanja preventivnog nadzora.
Pas koji se otrgnuo vlasniku i nasrnuo na drugu životinju možda nije ispunio uvjete za službeno proglašenje opasnim. Ipak, takav događaj može upozoravati na rizik, osobito ako se ponavlja.
Prijave bi nadležnim službama mogle pomoći u prepoznavanju vlasnika koji ne uspijevaju kontrolirati svoje pse ili zanemaruju sigurnosne obveze.
To ne znači da svakog psa koji zalaje, zareži ili pokaže nelagodu treba smatrati opasnim. Takve reakcije mogu proizlaziti iz straha ili nesigurnosti. No postoji razlika između pojedinačne reakcije i ponavljanog ponašanja koje ugrožava druge.
Za učinkovitu prevenciju važno je da nadležne službe tu razliku prepoznaju i pravodobno postupaju.
Odgovornost za sigurnost na javnim površinama dijele vlasnici pasa, komunalna redarstva, policija i veterinarska inspekcija.
Za procjenu učinkovitosti sustava bilo bi korisno znati koliko se godišnje zaprima prijava zbog nekontroliranog ponašanja pasa, koliko se slučajeva ponavlja i koje se mjere poduzimaju prije nastanka ozljeda.
Posebno je važno što se događa s prijavama u kojima je opasnost postojala, ali je napad spriječen. Takvi događaji mogu biti prilika za upozoravanje vlasnika, dodatni nadzor ili druge mjere u okviru postojećih ovlasti.
To ne zahtijeva nužno nove zabrane ili strože kazne. Možda je važnije dosljednije provoditi postojeća pravila, bolje povezati nadležne službe i reagirati na ponavljano rizično ponašanje.
Tragedija maltezera Rija pokazala je koliko teške mogu biti posljedice izostanka nadzora. Iskustvo vlasnika border collieja pokazuje da se napad ponekad može spriječiti, ali da tada teret neposredne zaštite pada na osobu čiji je pas ugrožen.
Sigurnost na javnim površinama ne može ovisiti samo o sreći ili snalažljivosti prolaznika. Ona zahtijeva odgovorne vlasnike, jasna pravila i nadzor koji djeluje prije nego što nastupe ozbiljne posljedice.
Pola je godine prošlo otkad smo na Istri24 posljednji put pisali o zgradi bivše Narodne apoteke u labinskoj Negrijevoj ulici. Na nju nas je podsjetila neobična poruka iz SAD-a: javio nam se Michael Lovetro, koji se predstavio kao praunuk nekadašnjeg vlasnika zgrade Mene Dobrića i ponudio pomoć u njezinoj obnovi. Cijelu priču pročitajte sutra
Svečanim programom, glazbenim nastupima i dodjelom priznanja obilježena vrijedna obljetnica djelovanja Udruge i njezina doprinosa unapređenju položaja slijepih osoba * U sklopu obljetnice postavljena je i izložba „Dodir života” kipara Emila Mandarića u Arheološkom muzeju Istre
Posebno emotivan trenutak obilježio je okrugli stol o sigurnosti hrane i bakteriji Listeria monocytogenes. Veterinarka iz publike, koja je zbog listerioze izgubila dijete u devetom mjesecu trudnoće, upozorila je na važnost pravodobnog prepoznavanja infekcije: 'Humani liječnici uopće ne prepoznaju listeriju. Mislim da je ima mnogo više nego što se otkriva.' Njezino svjedočanstvo otvorilo je pitanje koje nadilazi i veterinarsku struku: koliko je zdravstveni sustav spreman na vrijeme prepoznati bolest koja može imati tragične posljedice?
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
