Prepoznatljivo gradsko lice s bradom, pod šeširom, s cigaretom u ruci i, posljednjih godina, štapom za hodanje u drugoj. I to lijepim štapom. Jer, Branko je bio esteta i zaljubljenik u umjetnost u svim njenim formama. Kazalište koje je sanjao bilo je iskonsko, čisto i SVOJE. Za provokacije, neugodna pitanja i scene od kojih se skreću pogledi nije se ispričavao nikome, baš kao ni za psovke u razgovoru. Ne čudi stoga što je teatar koji je pokrenuo još ranih osamdesetih godina bio odraz upravo gesla koje ga pogoni; za inat i u inat svima, rođen je Dr. INAT