Otvoren davne 1991. godine kao jedan od najluksuznijih hotela na Jadranu, bivši hotel Croatia, danas resort Duga uvala s tri zvjezdice u općini Marčana, propada naočigled prolaznika koje put, iz nekog razloga, odvede na taj predio istočne obale Istre.
Golemi kompleks odaje dojam potpune zapuštenosti. Tlakavac je obrastao mahovinom, zidovi su napukli, a korov je, u jednoj zasigurno poštenoj borbi, dobio bitku s pukotinama u betonu.
Prijepodnevni su sati. Sredina tjedna. Oblačno je, kiša prijeti, ali sunce se ipak svakih četvrt sata nakratko uspijeva probiti kroz sive oblake. Iznadprosječno je toplo za prosinac, a u Dugoj uvali nema ni psa. Kao da je vrijeme stalo. Čovjek bi mogao pomisliti da su prošle godine otkako je istoimeni hotel zadnji put primio goste. Pa ipak, ljetos ih je bilo. Tome svjedoče i novinarski tekstovi koji su pisali o ekskurziji osnovnoškolaca iz Bregane koje je, prema svjedočenju jedne majke, u resortu zateklo katastrofalno stanje, da bi potom hotel sve opovrgnuo.
No, da je vidno bolestan - bolestan je, a anamneza je kompleksna: dugački imovinsko pravni sporovi, stečajni postupci, propale prodaje.
Krajem devedesetih tvrtka Industrogradnja je hotel Croatia prodavala umaškoj poliklinici Vitanova, onomad poznatoj po dijetetskom preparatu megaminu. Hotel s unutarnjim i vanjskim bazenom te sportskim terenima nadomak plaži imao je postati zdravstveno-rehabilitacijski centar no, Vitanova nije isplatila potrebne milijune. Industrogradnja je potom 2006. ušla u sukob sa splitskom tvrtkom Fio&D, koja je tri godine ranije hotel uzela u zakup.
Stvar je otišla toliko daleko da je vlasnik Industrogradnje Josip Galinec u travnju 2010. godine, pisali su mediji, strojevima krenuo prema hotelu u namjeri da sruši most za koji je utvrđeno da je nelegalno sagrađen, a koji spaja hotel i depandansu. Most je, istina, oronuo, ali je ipak preživio i još je uvijek na istom mjestu.
Industrogradnja je otišla u stečaj, a vlasnik kompleksa je sada pravni sljedbenik te firme, Isto grupa.
Unatoč vidljivim kozmetičkim intervencijama na pojedinim mjestima, recimo unutarnjem bazenu, zdanje nagriza plijesan. Na nekoliko mjesta urušava se strop. Boja koja curi s plafona u zadnjoj fazi poprima oblik nalik stalaktitu, negdje nedostaju čitavi komadi zida, odvaljena su i jedna od ulaznih drvenih vrata. Zlokobnoj tišini na kraj staje jedino pisoar iz vanjskog toaleta nadomak bazena iz kojeg uporno curi voda.
