Grad Pula prodao šest građevinskih parcela. Jednu je kupio Ivica Salvador, za drugu je licitirao Duško Kišberi, ali netko je ipak ponudio više i od njega

Grad Pula je sredinom prošlog mjeseca objavio natječaj za prodaju 11 građevinskih zemljišta (od kojih su se četiri prodavala u dva „paketa“ po dvije parcele), na nadmetanju koncem istog mjeseca svoje je kupce pronašlo pet parcela, dok će se o prodaji jedne veličine 969 kvadrata, u Štinjanu, odlučivati na sjednici Gradskog vijeća zato što iznos ponude premašuje 132.722 eura.

Za parcelu u Štinjanu licitiralo je tri ponuditelja: Germano Baban, pulska tvrtka Structura i Duško Kišberi, bivši IDS-ov županijski pročelnik za gospodarstvo koji posljednjih mjeseci šakom i kapom kupuje zemljišta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

Početna cijene te parcele bila je 216.155 eura. Prvi je od licitacije odustalo poduzeće Structura, zadnja Kišberijeva ponuda iznosila je 315.586 eura, ali je Germano Baban ponudio 326.394 eura, što je na koncu bila najviša ponuda. Prodana je, dakle, za 337 eura po metru kvadratnom.

Prodajom prvih pet parcela, uglavnom manje kvadrature, Grad je inkasirao 119.643 eura. Ako Gradsko vijeće amenuje i prodaju parcele u Štinjanu, Grad će ukupno prihodovati 446.037 eura.

Osim građevinskog poduzetnika Ivice Salvadora koji je za 39 tisuća eura kupio 224 kvadrata u Šibenskoj ulici koji se naslanjaju na njegovu parcelu 785 kvadrata, pa sad na toj lokaciji ukupno ima malo više od tisuću kvadrata, gradska zemljišta su kupili i Karin Bolković (321 kvadrata za 33 tisuće eura), Nataša Conjić (dvije čestice, jedna od 94 kvadrata i jedna 34 kvadrata za ukupni iznos od 12.447 eura), Dražen Vidaković (180 kvadrata za 17.060 eura) te Robert Duras (75 kvadrata za 18.136 eura).

Zainteresiranih, logično, nije bilo za kupnju 1.340 kvadrata okućnice bivšeg samačkog hotela (između Vitezićeve i Balotine ulice), danas hostela Monte Zaro, koji je u vlasništvu poduzetnika Ilije Lovrića. Dvorište se prodavalo po 231.311 eura.

Prodalo se nije ni zemljište u Štinjanu od gotovo tisuću kvadrata, vjerojatno zato što nitko nije, čak ni po početnoj cijeni od 157 tisuća eura, htio kupiti parcelu opterećenu pravom služnosti, prijevoza, postavljanja i održavanja vodovodne infrastrukture.