Ovim tempom Rovinju ni Napulj neće biti konkurencija

Subota oko podne. Temperatura ugodna, grad pun šetača, gostiju i domaćih ljudi koji  koriste dan za obilazak grada i druženje na otvorenom. No, uz razglednice kojima se Rovinj godinama ponosi, ponovno su u prvi plan izbili i prizori koji bi mnogi najradije sakrili od pogleda - prepuni spremnici za otpad, vreće ostavljene pokraj kanti i smeće koje se preljeva na javne površine.

Problem nije u tome što se to dogodilo jedne subote. Problem je što takvi prizori više nikog ne iznenađuju. Vikend nije iznimka, nego pravilo. Ono što je nekad bio povremeni propust, danas je postalo svakodnevna slika grada.

Još veći problem od samog otpada jeste šutnja i očita nezainteresiranost da se stanje promijeni. Jer, teško je povjerovati da nitko ne vidi ono što vide građani, gosti i prolaznici. Ako su prepuni spremnici postali normalna pojava u srcu turističke sezone, onda je riječ o ozbiljnom problemu organizacije, ali i o zabrinjavajućoj razini ravnodušnosti prema izgledu grada.

Godinama se Rovinj predstavlja kao uređena, ekskluzuvna i poželjna destinacija. Upravo zato današnje stanje djeluje još poraznije. Grad nikada nije izgledao ovako zapušteno, a javni prostori nikada nisu ostavljali dojam manje brige i pažnje. To nije samo komunalni problem. To je pitanje odnosa prema gradu, njegovim stanovnicima i gostima.

Opravdanja kako smo "bolji od drugih" ili "kako svugdje ima problema" ne mogu biti alibi za nečinjenje. Ne mogu danas, a nisu mogla ni prije. Građane ne zanimaju usporedbe s lošijima, već činjenica da grad za koji izdvajaju novac i u kojem žive iz dana u dan izgleda sve prljavije.

Ovakvim tempom odlaganja otpada, uz postojeći broj odvoza i očito nedostatne kapacitete, Rovinj polako klizi prema scenariju koji je nekad bio nezamisliv.

Ironično, od Napulja nas više ne dijeli mnogo. Samo činjenica da naše komunalne sike još nisu postale nacionalna vijest.A možda je upravo to problem. Možda će se reagirati tek kada fotografije pretrpanih kanti, razbacanog otpada i zapuštenih javnih površina postanu predmet podsmijeha izvan granica grada.

Do tada će se, čini se, nastaviti živjeti u uvjerenju da je sve u redu dok Rovinj polako gubi ono po čemu je desetljećima bio prepoznatljiv -  urednost, brigu i poštovanje prema vlastitom prostoru.