Vrt bez otrova: Kako imati vrt koji diše s prirodom, a ne protiv nje

Piše: Iva Tominović Matas

Ako postoji stvorenje koje izaziva kolektivnu frustraciju u vrtu, to je puž. Ili barem tako mislimo.

Godinama gledam kako ljudi posežu za najtežom artiljerijom: modri otrovi, mamci, klopke koje ubijaju sve redom pa i ono što nikada nije smetalo našim biljkama. A najgore od svega?

Otrovi ne štete samo puževima. Oni ugrožavaju naše pse, mačke, ježeve, ptice, žabe, korisne kukce, djecu…cijeli mali ekosustav koji bi trebao disati zajedno s našim vrtom.

A puževi?

I oni imaju svoju ulogu. Razgrađuju biljni material, hrane brojne životinje, sudjeluju u ciklusu tla i
ravnoteže.

Često, nažalost, upravo oni s kućicom pokupe svu krivnju, iako su pravni noćni gurmani koji rade štetu zapravo puževi golaći.

Puževi nisu neprijatelji. Neprijatelj je ideja da se Prirodu može pobjediti otrovom. Zato ovdje ne pričamo o borbi. Pričamo o boljem odabiru biljaka, o razumijevanju tla, o mudrim trikovima i o tome kako imati vrt u kojem je sve živo sigurno, korisno i u ravnoteži.

Biljke koje puževi uglavnom izbjegavaju

Puževi najradije biraju nježno, mekano i sočno. Ono što ne vole: aromu, dlačice, tvrdoću i gorčinu.

Evo biljaka koje se u Istri pokazuju kao odličan izbor: Trajnice i grmovi otporni na puževe:

• Salvia nemorosa: otporna, mirisna, obožavana od pčela
•  Lavandula angustifolia (lavanda): aromatična, puževi je zaobilaze
• Rosmarinus officinalis (ružmarin): čvrst, otporan, idealan za suhi teren
• Santolina chamaecyparissus: sivi, mirisni jastučići
• Helichrysum italicum (smilje): suho, aromatično, nepodnošljivo puževima
• Geranium sanguineum (engleski điran): niska, kompaktna i tvrdoglavo otporna
• Artemisia (pelin): gorka, srebrnasta, neprivlačna
• Euphorbia (mlječika): izdržljiva (oprez: nadražujući sok)
• Sedum (čuvarkuća i druge vrste): puževi ne vole mesnatu površinu
• Iberis sempervirens (snježni pokrivač): zimzelen, pouzdan
• Gaura lindheimeri: lagana, nježna, ali puževima nezanimljiva
• Stachys byzantina (zečje uši): dlačice im smetaju pri kretanju

Geranium

Pelin

Jednogodišnje vrste otporne na puževe:

• Tagetes (kadifica): odbija mnoge štetnike
• Mirisni pelargoniji (citronella i dr.)
• Cosmos (kozmos): lagan, prozračan, neprivlačan
• Verbena: cvate dugo i rijetko strada

Salvina

Zečje uši

1. Vaze i povišene gredice
Odličan način da biljke dignemo iz dosega puževa. Ako rub oblijepite ljepljivom bakrenom trakom
učinak je još bolji. Puževi ne vole bakar.

2. Malč koji im ne odgovara
Borova kora, drobljene ljuske oraha, lomljena školjka. Sve to stvara grubu površinu koju izbjegavaju.

3. Zalijevanje ujutro
Noć = puževi + vlaga = idealni uvjeti za gozbu
Kad zalijete ujutro tlo se osuši tijekom dana i smanjuje im privlačnost.

4. Citrusne kore – moj osobni favorit
Ispod ocijeđenih naranči puževi se rado skriju kao u male barčice. Ujutro ih se tamo pronađe. Tijekom dana nestanu. Ne pitam kamo idu.

5. Nikada ne zaboraviti saveznike
Ježevi, žabe, ptice, kukci... Ako njih ima puževa ima manje. Priroda uvijek održava red kad joj damo prostora.

6. Pivo, kava i ostali eksperimenti
Pivo djeluje, da. Ali puževi u njemu umiru groznom smrću a meni se srce stisne svaki put. Kava? Kod mene: nula učinaka. Ocat? Ni slučajno: ubija sve živo oko sebe. Zato radije biram pametnije rješenje nego nasilno. Priroda nije protiv nas. Mi se samo moramo naučiti vratiti joj se. U Prirodi ništa nije suvišno.

Kad se puževi previše razmnože to nije “napad” nego poruka: Tvoje tlo traži ravnotežu. Možda je previše vlažno. Možda je prebogato dušikom. Možda nedostaje zraka. Možda ste uklonili sve njihove prirodne predatore.

Vrt nam stalno govori. Kroz puževe, kroz korov, kroz slab rast. Ako ga slušamo prestaje biti mjesto borbe i postaje učionica. Ne možemo pobijediti Prirodu. Ali možemo biti na istoj strani.

I vjerujte mi…kad joj damo prostora ona uvijek izabere ravnotežu.

 A ako smo pametni prestat ćemo tvrdoglavo saditi biljke koje puževi obožavaju. To je kao da napunim ledenicu sladoledima i uvjeravam samu sebe da ću odoljeti. Znam da neću. Zato ne kupujem sladoled. U vrtu vrijedi isto. Kad poštujemo Prirodu, ona poštuje nas. A vrt koji diše s

Prirodom…uvijek diše i s nama.